Pravo lice izraelskog protestnog pokreta
Čeznu li Izraelci koji protestiraju za ‘boljom demokratijom zarad dobrobiti svih ljudi’ ili gledaju samo svoj interes, koji je uvijek na štetu Palestinaca?
U blistavom profilu, New York Times je nedavno okarakteriziro izraelsku fizičarku čestica dr. Shikmu Bressler kao “zaštitno lice izraelskih protesta“. Opis ne može biti prikladniji. Već gotovo 30 sedmica Bressler je, zajedno s nekolicinom drugih, predvodila stotine hiljada demonstranata u nastojanju da zaustave reformu pravosuđa koju planira desničarska vlada premijera Benjamina Netanyahua. Nivo i širina mobilizacije su bez presedana i, prema Bressler, ova nastojanja su motivirana dubokom zabrinutošću za budućnost Izraela. “Možemo ili pasti u veoma tamno, ekstremno, rasističko mjesto, na kojem će Izrael koji poznajemo u svim svojim socijalnim i ekonomskim aspektima biti uništen, ili možemo izgraditi novu, snažniju i bolju demokratiju za dobrobit svih ljudi“, objasnila je ona reporteru NYT-a.
Kao i većina mainstream medija, u ovom nedavnom članku NYT predstavlja Bressler i pokret koji predvodi kao vrhunac liberalnih vrijednosti. Nažalost, kao što je to često slučaj kada je riječ o medijskom izvještavanju o događajima u Izraelu, ova priča je kompleksnija nego što izgleda. Naprimjer, 3. jula, nekoliko sati nakon što su izraelski vojnici umarširali u izbjeglički kamp Jenin, usmrtivši najmanje 12 Palestinaca i ranivši njih oko 100, Bressler je objavila tvit povlačeći paralelu između vojnog upada i protesta u Tel Avivu. “Kako bismo i dalje stajali visoko uzdignutih glava i svim srcem protiv prijetnji koje vrebaju izvana; tako da naša herojska djeca, braća i partneri koji se sada bore u Jeninu neće biti izloženi krivičnom gonjenju u Hagu, moramo garantirati da Izrael ostane de-mo-kra-ti-ja. Dobrobit naših vojnika, kao i njihova budućnost i budućnost naše države, sada su (također) u rukama ove borbe.“
Važna je zaštita od optužnica za ratne zločine
Bressler je, zapravo, umnogome u pravu. Izraelski Vrhovni sud oduvijek služi kao štit za vojnike koji napadaju palestinske gradove, od Jenina na sjeveru do Rafaha na jugu, i vladin napad na ovaj sud potencijalno bi mogao učiniti vojnike ranjivim na međunarodni krivični progon u budućnosti. Ali, naravno, ove riječi također osporavaju tvrdnju Bressler da se bori za “demokratiju, za dobrobit svih ljudi“. Barem u očima onih koji i Palestince smatraju ljudima.
Zaštita od optužnica za ratne zločine postala je glavna tema u sedmicama koje su prethodile glasanju 24. jula o kontroverznom prijedlogu zakona o “razumnom standardu“ – centralnom zakonu koji ima za cilj oslabiti sudstvo. U jednom trenutku je 1.142 rezervista zračnih snaga, uključujući 235 pilota borbenih aviona, 173 operatera dronova i 85 vojnika specijalnih jedinica prijetilo da će prekinuti u dobrovoljnu vojnu službu ukoliko zakon bude usvojen. Izraelski mediji su odmah napali, trošeći ogromne količine vremena analizirajući potencijalni utjecaj široko rasprostranjenog odbijanja na vojnu spremnost Izraela i predstavljajući dugu liniju generala da podcrtaju akutne opasnosti opsežne neposlušnosti. Nekoliko vojnika koji su zaprijetili prekidom službe intervjuirano je na TV-u, objašnjavajući da, iako su ponosni na svoju vojnu službu, ne žele štititi nedemokratski režim.
Skriveni smisao je bio jasan. Izraelski piloti su spremni nastaviti bacati smrtonosne bombe na prepune gradove Gaze i izbjegličke kampove, ali ponavljajući ono što je rekla Bressler, i njima je teško vjerovati vladi i s reformom pravosuđa, plaše se da bi ih na kraju mogli optužiti za ratne zločine u Hagu. Drugim riječima, vjeruju da se s ovom reformom pravosuđa vlada odriče odgovornosti da štiti jevrejske građane i privilegije koje imaju.
Širok konsenzus za produbljivanje aparthejda
Prijetnje vojnika nisu odmah uspjele zaustaviti usvajanje zakona, i 25. jula je vlada usvojila Zakon o “razumnom standardu“. Već naredni dan Kneset je usvojio proširenje Zakona o prijemnim odborima, ali s obzirom da je ovaj zakon mnogo manje kontroverzan, na Zapadu gotovo da nije dobio nikakvu medijsku pažnju. Originalni Zakon o prijemnim odborima usvojen je 2010. godine kako bi se zaobišla presuda Visokog suda pravde koja je zabranila zadružnim zajednicama da daju zemlju u zakup isključivo Jevrejima. Dok je zakon iz 2010. godine dozvoljavao samo zajednicama do 400 porodica koje žive u Negevu ili Galileji da odbiju prihvatiti palestinske građane Izraela u svoje naselje, novi zakon podiže ljestvicu tako da zajednice do 700 porodica u bilo kojem dijelu Izraela mogu zabraniti palestinskim građanima da kupe parcelu.
I tu je srž ovog pitanja: ovaj zakon je dobio podršku parlamentaraca s obje strane, odnosno onih koji u očima Bressler i izraelskih pilota napadaju izraelsku demokratiju, i onih koji je brane. Zaista, od 110 jevrejskih članova Kneseta (preostalih 10 su Palestinci), samo su dva glasala protiv ovog zakona. Odmah nakon usvajanja zakona, 20 lokalnih lidera iz cijelog političkog spektra – od direktora kibuckog i pokreta Moshavim do predsjednika regionalnih i lokalnih vijeća – objavilo je infografiku u kojoj se zahvaljuju Orit Strook, koja je među vođama jevrejskog naselja u Hebronu i trenutna ministrica za naselja i nacionalne misije, za donošenje zakona.
Obraćajući se Strook i brojnim drugim članovima Kneseta, poslali su sljedeću poruku: “Tokom perioda podjela i sporova, svjedočili smo rijetkom trenutku jedinstva oko jedne od osnovnih vrijednosti cionizma: naseljavanja. Ministri i zastupnici u Knesetu s desne i lijeve strane udružili su se kako bi usvojili amandman na Zakon o prijemnim odborima, koji će omogućiti širenje naselja na periferiji, asimilaciju mladih i jačanje zajednica.” Drugim riječima, postoji širok konsenzus i među onima koji su za i protiv reforme pravosuđa o važnosti produbljivanja aparthejda. I to je ono što ujedinjuje Izraelce Jevreje uprkos trenutnom političkom ćorsokaku.
Nikad protiv cionizma i privilegija koje nosi
Čak i kada demonstranti vjeruju da je njihov “dom“ uništen, rasizam liberalnog cionizma je toliko dubok da Bressler može opisati svoju želju za “demokratijom za dobrobit svih ljudi“, a opet u potpunosti izbaciti Palestince iz ove vizije. To je, također, taj rasizam koji uništava mogućnost da se pojavi bilo koji istinski demokratski entitet.
Trenutno je blizu polovine jevrejskih građana Izraela za reformu pravosuđa, a druga polovina je protiv, sugerirajući da jedini način na koji oni koji se opiru trenutnoj vladi imaju šansu za pobjedu jeste stvaranje saveza s Palestincima, koji, na kraju krajeva, čine 20 posto građana zemlje. Ali, s obzirom da bi takav savez uključivao napuštanje cionističkog pogleda na svijet i privilegija koje dolaze s njim, većina demonstranata, uključujući Shikmu Bressler, ne želi čak ni razmišljati o tome. Dakle, dok teoretski postoji put koji vodi ka uspostavljanju demokratske politike u Izraelu/Palestini, trenutni protestni pokret je veoma daleko od toga da ga pretvori u stvarnost.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.