‘Nož, žica, Podgorica’: Ozbiljan društveni problem pravog imena – fašizam

Tek malobrojni u Crnoj Gori su ‘nož i žicu’, jasno detektovali kao ozbiljan društveni problem i nazvali ga pravim imenom – fašizam, jer šta drugo nego fašizam može biti već čuveni poziv na novi genocid.

Ćutanje tužilaštva i policije na eksplicitan govor mržnje, na vjersku i nacionalnu netrpeljivost je nedopustivo, piše autor (Al Jazeera)

Klupski fudbal se trenutno u Crnoj Gori kvalitetom može mjeriti samo sa Andorom i San-Marinom, te ničim finalna utakmica kupa između Sutjeske iz Nikšića i Arsenala iz Tivta, ne bi proizvela pozornost javnosti da grupa nikšićkih “navijača” nije prije ulaska na stadion skandirala “nož-žica-Podgorica…”

Prvo sam razmišljao ko je bolesni kreator, što je iskoristio to što nam je jezik pogodan za metriku i rimu, te Srebrenicu i Sjenicu zamijenio Podgoricom, i ko su svi ti mladi ljudi iz Nikšića, što bez stida i neskriveno, ulicama Podgorice trijumfalno kliču jedinom genocidu na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata. Brzo sam se vratio u realnost i shvatio da kreator i organizator nije među tzv. navijačima, i da tu nema nikakve spontanosti, već da je sve dio vrlo dobro organizovanog projekta, u kome su “navijači” iskorišćeni, nevažni i plaćeni, i da je ova svinjarija samo dio njihovog posla. Da se razumijemo, vjerujem kako oni taj svoj posao rade i sa “ljubavlju”, jer je njihova moralna i intelektualna tupost bila pogodna za prihvatanje stavova političkih i crkvenih autoriteta što su 30 zadnjih godina kroz lament nad ugroženim srpskim narodom, sva nepočinstva učinjena prema svim inoplemenicima, suštinski proglašavali za herojsko djelo koje valja slaviti, a ne za zločin.

Metastaza kancera crnogorskog društva

Dijelu crnogorske javnosti “nož-žica…” sad jesu tema, te u medijima ima saopštenja, a na društvenim mrežama rasprava, pa bi se na prvu čak stekao utisak kako smo i po tom pitanju podijeljeni, jer jedni ovo jasno osuđuju, dok su drugi tek iznenađeni i blago začuđeni, jer nam se eto desio “nemio događaj”. Upravo je tim riječima gradonačelnica Podgorice ovo opisala, uz poziv vinovnicima da upute i javno izvinjenje. Opet za treće, među kojima su i neke po imenu građanske partije, kao da skandiranje “nož-žica-Podgorica” nije bilo dovoljno glasno da bi ga čuli, te se nijesu oglašavali, baš kao ni novi Predsjednik države Milatović (iako sad živi vrlo blizu stadiona). Tek malobrojni u Crnoj Gori su “nož i žicu”, jasno detektovali kao ozbiljan društveni problem i nazvali ga pravim imenom – fašizam, jer šta drugo nego fašizam može biti već čuveni poziv na novi genocid.

Ćutanje nekih u laičkoj i političkoj javnosti ovim povodom je u dobroj mjeri i objašnjivo i očekivano, jer ako hoćemo pošteno, ovi nikšićki “navijači” su više njihovi navijači, nego što su Sutjeskini i fudbalski, ali ćutanje tužilaštva i policije na eksplicitan govor mržnje, na vjersku i nacionalnu netrpeljivost je nedopustivo. Kaže mi juče prijatelj u vezi sa tim kako možda u ovom vremenu, kad se u Crnoj Gori revidira istorija, kad se slave četnici i kad ratni zločinci dobijaju ulice i murale, možemo biti zadovoljni što se niko od desetak policajaca nije pridružio “navijačima” u pjesmi, jer su, kako snimak pokazuje, bili tik do njih.

Ajde da to tako prihvatimo, ali za to što zasad niko od strane tužilaštva nije procesuiran, nema opravdanja. Ako tako i ostane, pa niko od tzv. Vojvoda (kolokvijalni naziv za navijače Sutjeske) ne bude krivično odgovarao, biće jasno kako je socijalni kancer crnogorskog društva metastazirao, te da nam predstoji dugo i teško liječenje. Biće jasno onda i ljudima u BiH, koje svaki pomen Srebrenice boli, kome će sve iz Crne Gore, zbog svega ovoga, makar osporiti posjetu Potočarima radi forme i fotografisanje u one ljetnje dane.

Poricanje stvarnog stanja

Sveukupno, situacija u Crnoj Gori već neko vrijeme mi je nalik onoj iz Kamijeve “Kuge”, u kojoj se ljekar požalio kućepazitelju kako je u dvorištu kuće počeo pronalaziti mrtve pacove, a ovaj mu odgovorio “u ovoj kući nema pacova”. Aktuelni režim, čak nešto više od prošlog, za svaku “spornu” situaciju u društvu (podgorički stadion, Belveder, Pljevlja, Nikšić) traži eufemizam kako bi je objasnio, i poriče stvarno stanje, te baš kao Kamijev kućepazitelj grakće “nema toga u Crnoj Gori”. Ali time što ih poričemo, činjenice neće nestati, pisao je Kami, pa dodao, “Kada epidemija zahvati čitav grad, onda ćemo ovu pojavu morati da nazovemo pravim imenom: kuga!”

Ja sam još jednom čitao Kamija, Sutjeska je još jednom pobijedila, a Crna Gora još jednom izgubila…

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera