Dodikov prvi teniski turnir i stari refren o otcjepljenju

Predsjednik bh. entiteta Republika Srpska Milorad Dodik gradnjom teniskih terena u Banjoj Luci i pozajmicom od Beograda ATP turnira 250 serije, te ponavljanjem prijetnji otcjepljenja od Bosne i Hercegovine, ovaj put u društvu Aleksandra Vučića, svima koji ga vole, a naročito onima koji ga ne vole, želi poručiti samo jedno: on i samo on je i dalje “glavni baja” od kojeg zavisi ne samo sudbina Banje Luke nego, možda, i cijele Bosne i Hercegovine.

U tom svjetlu treba gledati i najavljeni susret vlada Srbije i Republike Srpske koji treba pokazati ne samo zajednički stav Beograda i Banje Luke kada je riječ o obilježavanju srpskih stratišta iz Drugog svjetskog rata, nego i pokušaj otklanjanja šumova u odnosima Vučića i Dodika o kojima se ne bez razloga odavno spekulira u medijima s obje strane Drine.

Vrhunac nadaleko čuvene srpske sloge

“Ako ni Novak ne može popraviti odnose između Vučića i Dodika, onda je stvar sa sabornošću i nacionalnim jedinstvom propala načisto”, uskliknu jedan od (bez)brojnih savjetnika u Vučićevom kabinetu koji se u Banjoj Luci predstavlja kao Dodikova opozicija, diveći se sam sebi na inventivnosti i dosjetljivosti.

Broj jedan u svjetskom tenisu, bez sumnje najpopularniji Srbin ikada, neočekivano lako je prihvatio ulogu pomiritelja jer mu se sopstveni teniski centar “Novak” još nalazi u fazi “dogradnje” i širenja po Donjem Kalemegdanu, pa je “Beograd Open” zbog važnosti nacionalnog trenutka začas preimenovan u “Srpska Open 2023”, sad i nikad više. Sa jednim jedinim ciljem da se svjetski broj jedan u disciplinama “bacanje kamena s ramena” i “trule kobile”, te glavni separatista iz Bosne i Hercegovine, Dodik dakle, konačno i bez presedana izmiri sa balkanskim brojem jedan u privlačenju investicija iz cijelog svijeta u Srbiju, dakle Vučićem.

Tako je Nole Nacionale pozvao neke svoje drugare, što mu nije bilo teško, da se okupe u Banjoj Luci, nekadašnjim centrom sevdaha i fudbala, a sada Dodika i tenisa, i bace nekolike loptice preko mreža tek izgrađenih terena u Parku Mladen Stojanović.

“Šta se sve može kad se Srbi slože”, poručio je Dodik lično. Za samo četiri mjeseca izgrađen je teniski centar, a potrošeno je svega 30-ak miliona konvertibilnih maraka (15 miliona eura) što je, zaista, sitna suma u odnosu na kreditne rate koje Dodiku pristižu na naplatu ove godine.

“Ima se, može se!”, šepuri se Dodik i tvrdi kako je Republika Srpska daleko od bankrota i kako je isplata budućih plata i penzija neupitna. ”Evo, i Kinezi se interesuju za naše obveznice.”

Tenis kao Dodikov smokvin list

Daleko od toga da je izgradnja teniskih terena, u ovom trenutku, promašen posao niti su uloženi milioni bačene pare. Ostaće to budućim generacijama ljubitelja tenisa, ali se nikako ne može pobjeći od osnovnog utiska kako Dodikov prvi teniski turnir ima za svrhu pokazivanje njegovog drugog lica, onog zbog kojeg su ga prije 25 godina Amerikanci instalirali za premijera Republike Srpske, ako je to poslije dugogodišnjeg igranja isključivo na nacionalnu i nacionalističku kartu uopšte moguće.

Takođe, turnir treba da pošalje poruku kako entitet Republika Srpska nije geto u koji niko ne zalazi, nego prostor otvoren ne samo za Novaka i djelić svjetske teniske elite, nego i za mnoge druge koji i na ovom mjestu mogu ulagati novac i profitirati bez obzira odakle dolaze. Tako bi, naime, trebalo biti.

A da bi se to desilo u mnogo većoj mjeri nego do sada, Dodik bi morao zaboraviti na refren koji ponavlja već 17 godina, onaj koji ponavlja svaki put kada ga se satjera u ćošak, onaj zloslutni o navodnom otcjepljenju od države Bosne i Hercegovine u čijim je zajedničkim organima do juče i sam učestvovao, navodno braneći njene dejtonske temelje, a negirajući čak i njenu osnovnu dejtonsku formulu: jedna država, dva entiteta, tri konstitutivna naroda.

Da se radi o jednoj državi, punopravnoj članici Ujedinjenih nacija i svih relevantnih međunarodnih organizacija koja želi postati i članica Evropske unije, Dodik uporno prešućuje, na šta ga s vremena na vrijeme upozorava i Vučić koji se zalaže za svaku pomoć Srbima u Republici Srpskoj, pa čak i nekim opštinama u Federaciji BiH, ali redovno ponavlja kako Srbija poštuje državni suverenitet Bosne i Hercegovine, pogotovo kada je u njegovoj blizini upravo Dodik, zbog čega je u proteklim godinama i uživao povjerenje investitora i sa Zapada i sa Istoka. Vučić, a ne Dodik. I ne samo investitora.

Uostalom, i Ustav i Krivični zakon BiH dio su dejtonskog paketa, a u članu 157. Krivičnog zakona doslovce piše: “Ko upotrebom sile ili prijetnjom upotrebe sile pokuša otcijepiti dio teritorije Bosne i Hercegovine ili dio njene teritorije pripoji drugoj državi, kazniće se kaznom zatvora od najmanje pet godina”.

Treba li izjave o secesiji uzimati ozbiljno

Da su prijetnje o otcjepljenju ili osamostaljenju uz pozivanje na odbranu Daytona ustavno-pravni nonsens i direktno kršenje Daytona jasno je svakom ko je pročitao konstitutivni akt Bosne i Hercegovine. Dodikovi sve brojniji kritičari, kako oni u Banjoj Luci, tako i u Sarajevu, gotovo i da Dodikove izjave ne uzimaju previše ozbiljno.

Njegove priče se vide prije svega kao pokušaj da skrene pažnju sa činjenice da je entitetska kasa prazna i da se uprkos tome entitetska vlada permanentno zadužuje zbog otplate dugova i sve većih zahtjeva budžetskih korisnika.

Iz Dodikovog ugla je važno i skretanje pažnje sa činjenice da zaista postoji tim koji sakuplja podatke o njegovoj ukupnoj imovini, gdje mu se nalaze računi i nepokretna imovina. Ali, ni taj dio priče nije od juče.

“Ne znam ko se još prima na te njegove štosove. On to radi i priča od 2006. godine. Prvo, on zna da postoji odluka Ustavnog suda i da nije najavljeno da bi visoki predstavnik mogao nametnuti bilo kakav zakon jer to nije jednostavno i zahteva koordinaciju oba entiteta. To je prvo. Druga stvar, sve i da proglasi otcepljenje, što bih ja volela da uradi i da ga konačno skinemo s dnevnog reda i da nestane sa političke scene, zabio bi smrtni ubod u leđa Srbiji, jer to bi bilo najpogubnije po Srbiju” izjavila je politička analitičarka Svetlana Cenić u intervjuu za Avaz.

Za razliku od Banje Luke, Sarajevo je opreznije, bar onaj dio koji nije zabavljen beskrajnim formiranjem Vlade Federacije BiH.

Profesor ustavnog prava Nurko Pobrić nije jedini koji smatra kako je Dodikova izjava opasna i kako bi se njome trebalo pozabaviti Tužilaštvo BiH.

“Iz dosadašnjeg iskustva s njim i njegovim izjavama, pa i referendumima koji nisu imali nikakve realne posljedice, to držimo neozbiljnim. Međutim, promijenjene su neke društvene i političke okolnosti, ne samo kod nas nego i šire. U svakom slučaju, s obzirom na njegovu poziciju koju ima u entitetskoj vlasti, nije isključeno da predloži Narodnoj skupštini Republike Srpske, gdje ima većinu, da donese odluku kako će secesirati Republiku Srpsku od Bosne i Hercegovine, da prvo donese takvu odluku i onda eventualno krene u radnje. To nije nemoguće”, upozorio je Pobrić.

Izjave štetne i za BiH i za Srbiju

Marketinški gledano, Dodik je uspio u nakani da za trenutak sebi približi dvojicu najpopularnijih Srba, teniskog broja jedan u svijetu – Đokovića i političkog broja jedan u Srbiji – Vučića. To što pomenutoj dvojici, koliko je poznato, ne pada na pamet da se još jednom “razgraničavaju” sa komšijama, Dodiku ne smeta da radi bukvalno sve što bi barem za trenutak skrenulo pažnju s onih njegovih aktivnosti koje se za sada mogu okaraktizirati tek kao “sporne”.

Nakon što je od Đokovića, očekivano, dobio sve moguće pohvale za ekspresnu izgradnju teniskog sportskog centra, Dodik se zaputio u Beograd gdje je Vučića pokušao uvjeriti kako je pitanje državne imovine riješeno u Daytonu. Po njemu, država Bosna i Hercegovina nema državnu imovinu, nego se do državne imovine dolazi prostim sabiranjem imovine oba entiteta koji za razliku od države imaju pravo imati državnu imovinu.

Šta je pisac htio reći i je li ga Vučić shvatio, nije najjasnije. Mediji ovlašteni da saopšte ono što im je pripremljeno uspjeli su zapisati i prenijeti kako predsjednik Srbije ponavlja istu rečenicu kada je u pitanju Bosna i Hercegovina, odnosno da Beograd podržava sve ono što se dogovore konstitutivni narodi u BiH i sve ono što je potpisano Dejtonskim mirovnim sporazumom.

Dodik je u političkom smislu ipak profitirao jer mu je Vučić obećao dolazak cijele Vlade Srbije u Banju Luku na zajednički sastanak sa Vladom Republike Srpske.

Na osnovu dostupnih informacija, ipak je prerano za zaključak je li ili nije došlo do otopljavanje odnosa na relaciji Dodik – Vučić, nakon što je Vučić upozoren sa više važnih adresa, prije svih one američke, kako Dodika mora držati pod kontrolom kako bi se osigurao budući normalan razvoj i Bosne i Hercegovine, i Srbije, i cijelog Balkana.

Neće to biti lagan posao. Pogotovo nakon što je Dodik upotrijebio sve svoje diplomatske kapacitete izjavom o prekidu svih odnosa sa Amerikancima i Britancima, bez obzira kakve bi to posljedice moglo imati ne samo za Banju Luku ili Sarajevo, nego i za Beograd. Htio ne htio, Vučić će mu morati poručiti kako svojim nepromišljenim izjavama i postupcima nanosi štetu ne samo Republici Srpskoj, a samim tim i Bosni i Hercegovini, nego indirektno i Srbiji.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.