Volodimir Zelenski, zaboravljeni čovjek
Kako se ruska invazija približava svojoj drugoj godišnjici, čini se da svijet gubi interes za Ukrajinu i njenog predsjednika.
Volodimir Zelenski je zaboravljeni čovjek koji se bori u zaboravljenom ratu.
Zvijezda padalica ukrajinskog predsjednika izgubila je mnogo na visini i sjaju dok se ruska invazija koja melje približava svojoj drugoj godišnjici.
Stari rat pretvorio se u mukotrpni zastoj. Razvikana ukrajinska „ofanziva“ je zaustavljena. Obećani „proboj“ ostaje tvrdoglavo nedostižan – ako je uopće moguć. Smrtonosne razmjene milo za drago postale su nažalost rutina. Stoicizam je zamijenio bijes. Kako god se može definirati, “pobjeda” je daleko izvan strateškog ili čak zamislivog dosega.
Čini se kako je svijet umoran od Ukrajine. Još gore, dosadno mu je.
Tako su kolumnisti koji su nekada slavili hrabrost Zelenskog i otpor ukrajinski u saharinskim propovijedima uveliko su napustili oboje.
Nestale su i pozivnice da se obrati američkom Kongresu i parlamentima gdje je, odjeven u karakteristični zeleni pulover, Zelenski slavljen kao vragolasti, neortodoksni ratnik i osloboditelj.
Masovne demonstracije solidarnosti sa ukrajinskom „hrabrom“ i „pravednom“ borbom nestale su prije nekoliko mjeseca.
Ukrajina više nije u hitnim, suosjećajnim „vijestima“.
U posljednje vrijeme jedine “vijesti” u kojima se Zelenski i Ukrajina spominju uglavnom su loše – djelimično zahvaljujući nimalo laskavim curenjima informacija iz plašljive Bijele kuće.
„Procurila američka strategija o Ukrajini vidi korupciju kao pravu prijetnju”, glasio je provokativni naslov na popularnom internetskom portalu Politico.
Problem sa korupcijom
Glavna rečenica priče bila je podjednako osuđujuća i očigledan znak da je nepokolebljiva naklonost Amerike i, možda naročito, američkog predsjednika Joea Bidena, prema odvažnoj Ukrajini počela jenjavati.
“Zvaničnici Bidenove administracije mnogo su više zabrinuti zbog korupcije u Ukrajini nego što javno priznaju”, upozorio je Politico.
Očigledna, egzistencijalna posljedica nezadovoljstva koje tinja među “zvaničnicima Bidenove administracije”?
“… da bi korupcija mogla natjerati zapadne saveznike da odustanu od borbe Ukrajine protiv ruske invazije i da Kijev ne može odgoditi napore protiv korupcije.”
To je problem, veliki problem za Zelenskog.
Pretpostavljam da zna da vrijeme i okolnosti nisu njegovi saveznici. Uskoro, vrlo uskoro, njegovi prijatelji po lijepom vremenu u Evropi i Washingtonu, zaokupljeni, kao i uvijek, sadašnjošću, izgubit će interes za prošlost koja brzo odmiče. Njihovu “željeznu volju” polako, ali sigurno, istiskuje rezignacija.
Kad “volja” nestane, neminovno ispari i novac.
A Zelenskom treba mnogo novca da bi strpljivog Vladimira Putina i njegove imperijalne planove držao podalje. Nebrojene milijarde već su potrošene. Izgledi da će Kongres i Evropska unija nastaviti djelovati kao ukrajinska kasica prasica sve su slabiji. Pan-kontinentalna blagajna se zatvara – brzo.
Toliko da je jedan izbezumljeni „zvaničnik Bidenove administracije” zapravo bio sveden na prosjačenje za gotovinu. To, po bilo kojoj mjeri, nije samouvjeren ili umirujući pogled.
“Želim biti jasan: bez akcije Kongresa, do kraja godine će nam ponestati resursa za nabavu više oružja i opreme za Ukrajinu i za nabavu opreme iz američkih vojnih zaliha”, naveo je direktor Ureda Bijele kuće za upravljanje i budžet.
“Ne postoji čarobni lonac sredstava koji bi mogao ispuniti trenutne potrebe. Ostali smo bez novca – i skoro bez vremena.”
Panično obojen gambit do danas nije uspio potaknuti nevoljne evropske i sjevernoameričke zakonodavce koji su oprezni s finansiranjem rata koji je zapeo u zimskom blatu. Slom. Slijepa ulica.
Oslabljeni pozivi iz Kijeva
Ipak, retorička odlučnost Ukrajine je netaknuta. Njen ministar vanjskih poslova uvjeravao je ostale diplomate nedavno okupljene u Briselu da Ukrajina neće „odstupiti“.
„Moramo nastaviti; moramo se nastaviti boriti. Ukrajina neće odustati”, rekao je Dmitro Kuleba. „Ovdje se ne radi samo o sigurnosti Ukrajine, već o sigurnosti i sigurnosti cijelog euroatlantskog prostora.“
Njegov poziv na okupljanje je izgubio snagu. Poziv na zajedničku svrhu i ciljeve zvučao je izlizano, poput ploče koja preskače. Bombastičnost ministra vanjskih poslova ne može zakamuflirati očito: nastupio je umor.
Na horizontu se nazire razdražujuća figura i prijetnja. Donald Trump opterećuje um i planove Zelenskog poput teškog, zloglasnog albatrosa.
Mogući povratak Putinovog ljubimca u Ovalni ured za više od godinu dana mogao bi značiti iznenadni kraj mnogih stvari, uključujući rat i karijeru Zelenskog.
U međuvremenu, još jedan „rat“ iscrpljuje podršku Zelenskom i njegovom sve slabijem cilju. Mislim da on to razumije. On također razumije da je nemoćan učiniti bilo što opipljivo da zaustavi ili preokrene da Ukrajina dodatno propadne u nebitnost i zadnje stranice.
Otuda gotovo očajnička molba koju je prošle sedmice uputio generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg svojim nemirnim kolegama da „ostanu na kursu“. Put – sa kojim se više ljudi slaže – koji ne vodi nikamo.
Ubilačko ludilo koje guta Palestince u razorenim ostacima Gaze i pregaženoj okupiranoj Zapadnoj obali ponovo je otkrilo prevaru i otvoreno licemjerje Bidena i ulizičke družine koji se protive ruskoj “agresiji”, ali zagovaraju izraelsku bezobzirnu nehumanost i okrutnost.
Njihova odbrana međunarodnog prava je zgodna prevara. Njihova odbrana konvencija o ljudskim pravima je zgodna prijevara. Njihova odbrana takozvanog “teritorijalnog integriteta” je zgodna prijevara. Njihova odbrana navodnog svetog načela “odgovornosti za zaštitu” zgodna je prijevara. Njihova odbrana pravila koja reguliraju kako se “ratovi” procesuiraju i oružje koje se zabranjuje koristiti protiv civila je zgodna prijevara. Njihovo fleksibilno tumačenje onoga što predstavlja “ratni zločin” je mučna prijevara. Konačno, njihovo oportunističko tumačenje onoga što predstavlja “genocid” je odvratna prijevara.
Sveprisutna ravnodušnost
Uprkos predvidljivim nastojanjima predvidljivih strana da se “razdvoje” užasi u Ukrajini od užasa u Gazi i na Zapadnoj obali, to ne funkcionira.
Milioni građana za koje Biden i ostali tvrde da ih predstavljaju jasno su to pokazali na ulicama i obećali da će to jasno staviti do znanja u glasačkim kutijama: svi užasi moraju prestati.
Prekid vatre odmah.
Osim ako i dok se to ne dogodi, Zelenski se suočava s onim čega se najviše boji: apatijom i nejasnoćom.
Ta sveprisutna ravnodušnost proizvod je kratkovidnosti i pogrešnih procjena „državnika“ koji nisu uzeli u obzir ili predvidjeli instinktivnu, sveobuhvatnu reakciju na njihovu sveopću žurbu da bezuvjetno brane Izrael.
Bili su uvjereni da se uz pomoć uvijek pouzdanih ratnika na tastaturi koja naseljava medije establišmenta, njihova razbješnjela dvoličnost može sakriti iza ustajalih, snishodljivih bromida.
Bili su u krivu.
Sudbina Ukrajine je, kao rezultat toga, nestala iz većine svjetske svijesti zarobljene, kakva jest, užasnom sudbinom Palestinaca – napuštenih od strane istih kukavičkih sila koje će, u pravo vrijeme i namjerno, napustiti Ukrajince.
To zna i Volodimir Zelenski.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.