Motreći na medije: Strah u redakcijama utišava propalestinske glasove

Palestinsko-izraelski sukob, koji sada ulazi u drugo stoljeće, vodi se na dva paralelna fronta. Prvi se sastoji od nasilja na terenu koje je proteklih sedmica eskaliralo do novih visina. Drugi je manje vidljiva, ali jednako opasna borba u sferi medija i javnog informisanja u Sjevernoj Americi i Evropi, gdje su Izrael i njegovi saveznici pojačali pokušaje da utišaju novinare koji izražavaju propalestinska ili uravnotežena i historijski kontekstualizirana gledišta.

Godinama su desničarske proizraelske grupe kao što su Komitet za tačnost u izvještavanju s Bliskog istoka u Americi (CAMERA) i Misija Kanarinac (Canary Mission) pokušale ušutkati akademike, aktiviste i novinare koji donose palestinske perspektive, kako bi prevladali izraelski stavovi. Neki pojedinci koji se plaše da će izgubiti posao ili da neće moći dobiti posao ili unapređenje popuste pod tim pritiskom.

Opaka nova taktika pokušava ušutkati novinare, ne zbog njihovog izvještavanja, nego zbog stavova koje su objavili na društvenim mrežama, nekada i prije više godina.

Od početka najnovijeg izraelskog rata protiv Gaze, znatan broj medijskih radnika je otpušten ili suspendovan u takvim okolnostima. Jacksona Franka, sportskog nivinara u Philadelphiji, otpustio je PhillyVoice.com zbog njegovih tvitova u kojima podržava palestinsko pitanje.

Zahraau Al-Akhrass je otpustio poslodavac, kanadski Global News, zbog objava na društvenim mrežama kojima je skretala pažnju na patnju Palestinaca. Kasem Raad je otpušten s Wellt TV-a, podružnice njemačke medijske kompanije Axel Springer, jer je propitivao interne proizraelske politike.

Issam Adwan, reporter Associated Pressa iz Gaze suspendovan je zbog nedavnih kao i ranijih objava na društvenim mrežama u kojima je kritikovao Izrael kao aparthejdni režim. Najmanje još šest arapskih novinara bit će predmet interne istrage u BBC-ju zbog njihove aktivnosti na društvenim mrežama koja, navodno, pokazuje njihovu „antiizraelsku pristrasnost“.

Sve ovo se dešava u vrijeme kada pristižu izvještaji da neke zapadne medijske kompanije daju upute svom osoblju da govore o izraelskom ratu u Gazi bez konteksta ili čak da umanje broj palestinskih žrtava.

Kada sam ga upitao za objašnjenje ovog trenda, iskusni akademski analitičar interakcija Sjeverne Amerike i Bliskog istoka i profesor na Univerzitetu Georgetown Nader Hashemi mi je rekao sljedeće: „Za zapadne i medije i političare, ovo je prvenstveno priča o Izraelu. Palestinci su tek dodatak ovoj priči. Ovo je povezano sa dugom historijom zapadnjačkog antisemitizma i nacističkog Holokausta. Unutar ovog okvira, čovječnost Palestinaca je, u najboljem slučaju, sekundarna. Sve što smo vidjeli na CNN-u i iz Bijele kuće nakon 7. oktobra potvrđuje ovu istinu“.

‘Kultura straha’

Moja analiza proistekla iz pet decenija dokumentovanja i suprotstavljanja izraelskoj propagandi zaključuje da su njeni zagovornici zabrinuti jer njihove stare taktike više nemaju isti utjecaj na zapadnu publiku. Zato su možda optužbe za antisemitizam i podržavanje terorizma sada tako česte; u prošosti su se pokazale efikasnima, ali danas, kada se nasumično koriste da bi se napadali ljudi koji niti su antisemiti niti podržavaju terorizam, čine se manje efikasnim.

Iako je bilo otuštanja i suspenzija novinara, bilo je i onih kojih su dobili podršku svojih poslodavaca u medijima. Urednica Los Angeles Timesa Sara Yasin je, naprimjer, optužena da podržava Hamas u nekim tvitovima u kojima je kritikovala postupke Izraela, ali njen menadžement je jasno odbacio te tvrdnje kao neistinite.

Novinar Abdallah Fayyad, nominovan za Pulitzerovu nagradu, a koji je nedavno navršio tri godine rada u uredničkom odboru Boston Globea, objašnjava da „u mnogim redakcijama preovladava kultura straha“. Rekao mi je da većina urednika nisu stručnjaci za vanjsku politiku ili Bliski istok, pa njihovo izvještavanje o ovim događajima uglavnom prati proizraelske američki State Department i Bijelu kuću.

„Većina novinara ne istraži ovo pitanje kao druga o kojima izvještavaju, kao naprimjer pokret Životi crnaca su važni. Pa, kada ih zaspu pismima, kritikama na društvenim mrežama ili prijetnjama da će ukinuti pretplatu zbog njihovog izbalansiranijeg izvještavanja, oni biraju lakši put i nastavljaju se priklanjati proizraleskom narativu vodećih medija.“

Ova kultura straha se manifestuje i u tome koga medijske kuće biraju da komentariše događaje u Izraelu i Palestini. U protekle tri sedmice, znatan broj američkih komentatora palestinskog porijekla tvrdi da su ili uklonjeni iz programa ili da njihov ranije snimljeni komentar nije emitovan. Među njima su Noura Erakat s Univerziteta Rutgers, Yousef Munayyer iz Arapskog centra u Washingtonu i politički analitičar Omar Baddar.

Oni smatraju da su ostavljeni postrani zato što osporavaju izvještavanje vodećih američkih TV mreža koje favoriziraju stav izraelske i američke vlade.

Medijsko ‘bojno polje’

Ali, zabilježena je i reakcija protiv vršenja pritiska i kapmanja zastrašivanja koje ciljaju propalestinske glasove. Amerikanci arapskog porijekla i progresivni saveznici su su pokrenuli da zaštite prava koja građanima garantuje Ustav, dokumentuju incidente vršenja pritiska i maltretiranja i skrenuli su pažnju na njih.

Organizacija za prava građana sa sjedištem u SAD-u, Palestine Legal, koja prati antipalestinske incidente, u svom najnovijem izvještaju ističe da se ljudi koji otvoreno pokazuju solidarnost s Palestincima u Gazi suočavaju sa većim zastrašivanjem. Ova organizacija bilježi da je povećano uznemiravanje zagovornika palestinskog pitanja izazvalo više od 260 „pokušaja maltretiranja i cenzure“. Izvještaj zaključuje tvrdnjom da se propalestinski zagovornici suočavaju s „valom mekartijevskih negativnih reakcija“ koje kontinuirano utječu na profesionalni i lični život.

Mlado, ali dinamično Udruženje arapskih i bliskoistočnih novinara kaže da je „duboko uznemireno izvještajima da se novinari bliskoistočnog i sjevernoafričkog porijekla suočavaju s predrasudama na poslu i da ih se zanemaruje i ne dozvoljava im se da izvještavaju ili komentarišu trenutni rat…. (dok) sugestije za iznijansiranost, ravnotežu i upotrebu tačnog i preciznog jezika u izvjštavanju bivaju zanemarene u redakcijama“.

Kada sam ih pitao o kampanjama protiv pojedinaca ili kompanija koji osporavaju neuravnotežene proizraelske narative, odgovorili su: „Ciljanje ili izolacija novinara zbog iskrenog izvještavanja koje je u suprotnosti s preferiranim stavom je cenzura i mora mu se suprotstaviti svako ko cijeni slobodu medija. Bombardovanje ili pucanje na novinare koji izvještavaju s terena, ili na njihove porodice, ratni je zločin koji otvoreno osuđujemo“.

Ovo medijsko bojno polje vrijedi pomno pratiti, jer se prvi put u stoljeću, cionističke taktike za održavanje proizraelske linije u SAD-u i drugdje efikasnije provjeravaju i njima se suprotstavljaju zagovornici izbalansiranog izvještavanja.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.