Zašto ubistvo Al-Zawahirija neće oslabiti Al-Kaidu
Čim ciklus vijesti krene dalje od Al-Zawahirijeve smrti, akteri će vjerovatno nastaviti s uobičajenim poslovima.
Na prvi pogled, ubistvo šefa Al-Kaide Aymana al-Zawahirija u američkom napadu dronom 31. jula u Kabulu u Afganistanu, čini se najznačajnijim udarcem za tu grupu još od smrti njenog osnivača Osame bin Laden 2011. godine.
No, tokom decenije kroz koju je vodio Al-Kaidu, Al-Zawahiri je radio na osiguranju da organizacija ima sve neophodne alate da preživi njegovu smrt. Stoga, dok operacija u kojoj je eliminisan jedan od organizatora napada na SAD 11. septembra bez sumnje predstavlja veliku pobjedu za trenutnu američku administraciju, ona vjerovatno neće uzdrmati grupu.
Zapravo, posljedice ciljanog ubistva za Al-Kaidu će biti minimalne. Al-Zawahirija, kojeg mnogi nisu smatrali ničim drugo nego „sivim birokratom“, lako može zamijeniti neko sa sličnim upravljačkim idejama. Može to biti i neko karizmatičniji, ko bi pojačao popularnost grupe među sadašnjim i budućim članovima.
Na međunarodnom nivou, napad dronom u Kabulu bez sumnje će imati utjecaj na američki odnos sa talibanima, kao i na budućnost američkih operacija dronovima. No, teško je vjerovati da bi mogao voditi do značajne promjene ili prekretnice u regionalnom, a naročito globalnom status quou.
Pojačan domet grupe
Teroristička grupa preživjet će smrt svog vođe ako posjeduje funkcionalnu organizacijsku birokraciju, postojanu ideologiju i podršku zajednice. Al-Kaida ima koristi od svo troje.
Prvo, ima robusnu operativnu birokratiju. Al-Zawahiri jeste imao karizmu svog prethodnika. No, nakon smrti Bin Ladena, stvorio je opsežan, samoodrživ birokratski sistem, sa jasnim lancima zapovijedanja, čime je osigurano da sudbina grupe nije vezana ni uz jednog vođu, uključujući i njega samog. Tokom Al-Zawahirijevog mandata, Al-Kaida je usvojila model širenja koji se najbolje može opisati kao “franšizing”. Pod njegovim zapovjedništvom, grupa je pojačala svoj domet od Malija do Kašmira uz dodatak brojnih uglavnom autonomnih i finansijski samoodrživih ogranaka ili “franšiza”. Budući da ti ogranci mogu nastaviti s radom bez veće intervencije središnjeg zapovjedništva, smrt bilo kojeg vođe vjerojatno neće uzrokovati raspad mreže.
Drugo, Al-Kaida se pridržava nasilne ideologije koja u artikuliranju i širenju ne zavisi od vođe. Skup ideja koje vode grupu postojao je davno prije Al-Kaide, i nesumnjivo će ga nastaviti podržavati neki u zonama neuspjelog upravljanja ili otuđenja nakon njegove eliminacije. Al-Zawahiri nije bio ideolog. I znao je da to ne mora biti da bi osigurao širenje i dugovječnost grupe. Ideologija Al-Kaide nastavit će privlačiti podršku bez obzira na to šta se dogodi njenim vođama.
Treće, Al-Kaida je pod Al-Zawahirijem uživala značajnu podršku zajednice u regijama gdje je aktivna. Ubijeni šef Al-Kaide bio je pragmatičar koji je kritikovao „ideološku rigidnost“ osnivača grupe Islamska država Iraka i Levanta (ISIL) Abu Musaba al-Zarqawija i Abu Bakra al-Baghdadija. Za razliku od njih, al-Zawahiri je poticao grupu koju je kontrolirao da sarađuje sa lokalnim stanovništvom i lokalnim naoružanim grupama, umjesto da u potpunosti dominira. Ova strategija omogućila je Al-Kaidi da proširi svoj domet.
U Siriji, njegova podružnica Hay'at Tahrir al-Sham, i dalje opstaje do danas zahvaljujući barem djelomično Zawahirijevoj politici. Isto tako u podsaharskoj Africi, tokom Al-Zawahirijevog mandata, podružnice Al-Kaide učvrstile su svoju prisutnost formiranjem lokalnih političkih saveza i prikupljanjem podrške vođa klanova, nomada i farmera. Malo je vjerovatno da će ova podrška zajednice umrijeti samo zbog Al-Zawahirijevog ubistva.
Preživjeli izazov ISIL-a
Al-Kaida se suočila sa najznačajnijim izazovom u svojoj historiji tokom Al-Zawahirijevog mandata. Ne zbog napada američkih bespilotnih letjelica ili ubistva vođe, već zbog pojave otcijepljene frakcije u obliku ISIL-a, koja nije samo regrutirala članove iz Al-Kaide, već je stvorila suparnički narativ koji je potkopao Al-Zawahirijevu birokratsku, decentraliziranu viziju terorističke mreže.
S obzirom na to da je Al-Kaida uspjela preživjeti egzistencijalni izazov koji joj je postavio ISIL, nema razloga sumnjati da će podnijeti i gubitak svog donedavnog vođe.
SAD nije pronašao Al-Zawahirija u nekom skrivenom pećinskom kompleksu u teško dostupnom ruralnom području Afganistana. Pronađen je i ubijen u predgrađu Kabula. Zbog toga su se mnogi zapitali jesu li talibani ili barem neki elementi unutar grupe znali
Sporazum iz Dohe iz 2020. uvjetovao je američko i NATO-ovo povlačenje snaga iz Afganistana uvjeravanjem talibana da ta zemlja neće služiti kao utočište za Al-Kaidu ili ISIL za pokretanje napada na SAD, ili omogućiti njihovu prisutnost tamo.
S tim u vezi, američki državni sekretar Antony Blinken optužio je talibane za kršenje Sporazuma, time što su “ugostili i pružili utočište” Al-Zawahiriju u Kabulu, dok su talibani osudili napad dronovima, također ga nazvavši kršenjem Sporazuma. Ove izjave podsjećaju na one razmijenjene 2011. između SAD-a i Pakistana nakon što je Bin Ladin pronađen i ubijen u rezidencijalnoj četvrti Abbottabada.
Tada su SAD i Pakistan uspjeli pronaći način da nastave s modusom vivendi koji su uspostavili nakon što su iznijeli svoje pritužbe. Vjerojatno ćemo svjedočiti istom između SAD-a i talibana nakon ubistva Al-Zawahirija. Nakon što završe s izražavanjem žalbi zbog onoga što se dogodilo, nastavit će sa svojim opreznim odnosom jer dijele zajedničkog neprijatelja: Islamsku državu u provinciji Khorasan, ISKP (ISIS-K), afganistansku podružnicu ISIL-a. Kako je Bidenova administracija trenutno zaokupljena odvraćanjem Kine i Rusije, i dalje su joj potrebni talibani da odvrate ISIL ili barem da održe mir u Afganistanu.
U usporedbi s administracijom Donalda Trumpa, broj američkih napada bespilotnim letjelicama dramatično je pao tokom mandata Joea Bidena u očitom priznanju sadašnje administracije da takvi napadi pridonose nezadovoljstvu koje dugoročno raspiruje nasilje, sukobe i antiameričke osjećaje.
Al-Kaida će nastaviti s operacijama
Naprimjer, atentat na iranskog generala Qassima Soleimanija u Iraku 2020. lišio je Teheran karizmatičnog vođe i omogućio tadašnjem predsjedniku Trumpu da osvoji lagane bodove kod kuće, ali nije uspio ni na koji način prekinuti iranski utjecaj nad Irakom. Zapravo, postigao je malo više od jačanja antiameričkih osjećaja u obje zemlje.
Sadašnji američki predsjednik i njegova administracija su bez sumnje svjesni toga. Uprkos tome, ubistvo Al-Zawahirija u Afganistanu pokazuje da čak niti Biden nije u stanju odoljeti iskušenju kratkoročnih političkih dobitaka koje donose takva visokoprofilna i niskorizična ubistva dronovima.
Sve ovo ukazuje na to da će, čim ciklus vijesti krene dalje od Al-Zawahirijeve smrti, akteri vjerovatno nastaviti s uobičajenim poslovima. Al-Kaida će imenovati novog vođu i nastaviti s operacijama, SAD i Talibani će se zadržati na modusu vivendi koji su uspostavili prema Sporazumu iz Dohe iz 2020. uprkos povećanim napetostima, a SAD će nastaviti koristiti bespilotne letjelice širom muslimanskog svijeta, bez obzira na negativan dugoročni učinak takvih operacija.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.