Bilo bi opasno zabraniti Rusima ulazak u Evropu

Napor da se ograniči Kremlj i kazni Vladimir Putin za jednostranu agresiju protiv Ukrajine izložen je ozbiljnom riziku da poprimi neliberalan i kontraproduktivan zaokret. Tokom proteklih deset dana, brojni evropski lideri i političari predložili su da se ograniči ili čak zabrani izdavanje viza ruskim državljanima nakon što je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski pozvao na takve restrikcije 8. augusta.

Postoji mnogo problema sa takvom politikom i okvirom u kojem se vodi trenutna debata.

Već postaje mnogo teže Rusima dobiti vizu za Evropsku uniju i šengensku zonu kao rezultat Putinove agresije. Kremlj je u više navrata protjerivao diplomate Evropske unije tokom proteklih godina, a bolna priroda sankcija ruskim bankama podiže značajne barijere za transfere novca između Evropske unije i Rusije, čak i za pojedince vlasnike računa.

Jasno je da je za ove izazove kriv Kremlj. EU nema moralnu dužnost osigurati da ruski državljani mogu dobiti vize kada Kremlj sam kažnjava svoje građane i ograničava njihove slobode. Naravno, Brisel i države članice Evropske unije umnogome otežavaju državljanima mnogih država, većinom onih na ‘globalnom jugu’ i iz ekonomija u razvoju, da dobiju vize. Rusija će se pridružiti ovoj listi bez potrebe za bilo kakvom eksplicitnom zabranom.

Pa ipak, pozivi na restrikcije dostigli su vrhunac u evropskoj debati, posebno među istočnim članovima bloka koji su najviše izloženi riziku ruske agresije. Finska premijerka Sanna Marin izrazila je podršku za uvođenje restrikcija na turističke vize za ruske državljane.

Zabrana za Ruse

Estonska vlada je 11. augusta postala prva koja je izdala zabranu, ne dozvoljavajući ulaz u državu ruskim državljanima koji imaju šengenske vize koje je izdala Estonija. Do sada ih nije sprečavala da posjećuju druge nacije na šengenskoj vizi koju izdaje Estonija, i još dozvoljava pristup ruskim vlasnicima šengenskih viza koje nije izdala Estonija. Finska je 17. augusta najavila da će smanjiti broj izdatih viza za Ruse za 90 posto. Latvija, Litvanija, Češka i Danska također su izrazile podršku za različite stepene zabrana.

Užasi Buče, Mariupolja i brojnih drugih razorenih ukrajinskih manjih i većih gradova s pravom izazivaju emocionalni odgovor, i Evropa ima moralnu obavezu da podrži Ukrajince nakon decenija ekonomske međuovisnosti s Moskvom koje su platile Putinov rat. Marin vodi Finsku u NATO nakon decenija neutralnosti. Države na istoku Evropske unije imaju pravo što zagovaraju osiguranje da ukrajinski glasovi imaju istaknutu poziciju u debati u vezi odgovora bloka na rusku agresiju.

Međutim, jasno je da trenutnu debatu pokreću emocionalne reakcije prije nego razumna politika. Bivši predsjednik Estonije Toomas Hendrick Ilves nedavno je kritikovao vijest koja kritički posmatra prijedlog za vizne restrikcije. Na kraju je pogrešno etiketirao urednicu kao rusku emigranticu. Kada je istakla da je Ukrajinka, Ilves, koji je nekada bio vodeći zagovarač liberalnog otpora Putinizmu, samo je pojačao napad.

Podržavanje prijedloga za zabranu viza Rusima korak je u pogrešnom smjeru. Ako užasi rata mogu uništiti naše vrijednosti, onda Putin pobjeđuje.

Prije svega, uvesti takvu zabranu bilo bi inherentno neliberalno. Svaki poziv na primjenu kolektivne kazne za ruski narod zbog postupaka Putinove vlade predstavlja podržavanje demagoških poziva Donalda Trumpa na „zabranu ulaska muslimanima“ ili zagovoranja mađarskog premijera da se izbjeglicama zabrani ulazak u Evropu. Ne možemo i ne trebamo narod Iraka i Sirije smatrati odgovornima za užase ISIL-a. Ne trebamo dodatno kažnjavati one koji su prisiljeni da pobjegnu iz svojih domova zbog gladi, rata ili despotizma. Ne možemo dozvoliti da Putinova agresija potkopa zapadnjački liberalizam, jer upravo je jedan od ciljeva njegove kampanje protiv međunarodnog poretka kojoj se Ukrajinci hrabro pokušavaju oduprijeti.

Svrha sankcija

Zatim, takva zabrana bi potkopala režim sankcija nametnut Moskvi. Daleko previše debate o ovom pitanju je nezrelo i fokusirano na pogrešnu predodžbu da su sankcije instrument promjene režima. Važno je shvatiti da su sankcije način za slabljenje državnog kapaciteta. Ograničavanje ruskih banaka, povlačenje zapadnjačkih investicija i blokiranje pristupa globalnom sistemu dolara su sve načini da se umanji prijetnja koju predstavlja Putinov režim. Osiguravanje da najbolji i najpametniji u Rusiji mogu pobjeći od Putinove loše vladavine dodatno slabi rusku državu.

Konačno, takva zabrana bi pogodovala Putinovoj propagandi. Kremlj je proveo proteklu deceniju stežući obruč oko medija u državi, i zadnja uporišta liberalnog i opozicionog kriticizma su zatvorena ili nagnana u izgnanstvo nakon Putinove eskalacije rata protiv Ukrajine u februaru. Sada vjerovatno postoje hiljade ruskih vojnika koji su poginuli na ukrajinskim linijama a koji ne znaju za drugog lidera osim Putina, koji je bio na čelu i kada je nominalno bio premijer između 2008. i 2012.

Iako većina Rusa vjerovatno neće biti u stanju priuštiti putovanje u Evropu s obzirom na katastrofalno stanje ekonomije u državi, vrata trebaju ostati otvorena. Rusi koji uspiju otputovati vidjet će drugačiju realnost od one koju predstavljaju Putinovi spin doktori i državni televizijski lakeji. Teško je zamisliti da ljudi teže ka alternativi ako ne znaju da ona postoji. Bez pristupa običnih Rusa Evropi, Putin bi bio u stanju izmisliti još veće i besmislenije laži o zapadnjačkim realnostima.

Bezizlazna situacija

Pristalice zabrane često zastupaju stav da nisu primijećene nikakve opipljive koristi od Rusa koji su posjećivali EU ili širu oblast Zapada u prošlosti. Oni su stava da profitiraju jedino ekonomske elite. No, oni u dometu Kremlja koji rizikuju da budu sankcionisani, ili su već pod sankcijama, ionako sada putuju u Tursku, UAE i na druge destinacije za koje smatraju da su izvan dometa takvih mjera. Bilo kakve restrikcije EU-a na putovanje Rusa utjecale bi, između ostalih, na intelektualnu i kulturnu elitu države, od kojih mnoge vide kao Putinove neprijatelje. Izgleda da će se Putinov rat pretvoriti u bezizlaznu situaciju, a Kremlj će onda naći nove mete kod kuće da ih okrivi za neuspjehe vani. Nema načina za opravdanje da ih se ostavi u toj nevolji.

Vizne zabrane ne bi trebale biti usvojene. Ali članice Evropske unije i drugi saveznici Ukrajine mogli bi poduzeti jedan korak da ublaže rizik da će pristalice ruskog rata pokušati iskoristiti pristup Evropi. Treba se uspostaviti poseban fond za odbranu Ukrajine, koji će se puniti od uplata ruskih državljana za vize. Ovo neće značajano utjecati na tešku fiskalnu poziciju u kojoj je Kijev, što je još jedan rezultat Putinove agresije, ali će vjerovatno podstaknuti Kremlj da zabrani državnim službenicima putovanje u ove države. Time bi se također odvratili oni koji se žele unaprijediti u Putinovoj samodovoljnosti od putovanja u Evropu.

Putin je jasno dao do znanja da je rat protiv Ukrajine također borba protiv vrijednosti liberalizma i internacionalizma. Žrtvovanjem tih ideala neće se potpomoći poraz njegove agresije, a to će na kraju oslabiti Evropu.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.