Jesu li samo huligani krivi za smrt košarke u Beogradu

Povlačenje Partizana iz Košarkaške lige Srbije je samo još jedan u seriji skandala koji su srpsku košarku gurnuli daleko od sporta i fair-playa.

Slijedi burna sezona u kojoj je sve neizvjesno pa čak i sam opstanak sadašnjeg sistema takmičenja u Srbiji (Strahinja Aćimović/Tanjug)

Nakon skandaloznog završetka regionalne ABA lige i poraza od Crvene zvezde u petoj utakmici finalne serije play-offa bez publike u dvorani Aleksandar Nikolić, košarkaši Partizana napustili su doigravanje u završnici Košarkaške lige Srbije.

Ovim činom, kako je zvanično saopšteno, Partizan je želio poslati poruku kako više ne želi biti dio huliganskih pirova neodgovornih pojedinaca koji navijaju za Partizan ili Crvenu zvezdu.

“Osnovano sumnjamo da bi eventualno novo finale između Partizana i Crvene zvezde bilo još jedan poligon za iživljavanje huligana i slanje još jedne grozne poruke u svijet”, poručili su beogradski crno-bijeli.

Huligani su samo posljedica

Ovakav potez Obradovićeve čete i Partizanove uprave, uz odobravanje dijela navijača, žestoko je odjeknuo ne samo u Srbiji i cijeloj regiji nego, kako se čini, još i malo dalje. Iako pucanje dugogodišnjeg čira za bolje poznavaoce srpske košarke i nije bilo neočekivano, ipak je iznenađenje odluka da se sva odgovornost prebaci isključivo na huligane koji su se još prije nekoliko godina sa fudbalskih prebacili na košarkaške tribine.

Prije će biti da su njihova divljanja samo pokazatelj odnosno posljedica ponašanja najodgovornijih ljudi dva najpopularnija srpska kluba i rukovodstva Košarkaške lige Srbije koja, izgleda, i postoji isključivo zbog ova dva beogradska kluba.

Dok je Partizan pokušavao da ubijedi domaću i regionalnu javnost kako je odlučio kazniti svoje navijače tako što se neće ni boriti za titulu u Srbiji, Partizanov nesuđeni rival u doigravanju FMP plasirao se u finale bez borbe, gdje ga je Crvena zvezda ekspresno deklasirala u dvije dobijene utakmice i osvojila treći ovogodišnji trofej poslije trijumfa u ABA ligi i Kupu Radivoja Koraća.

A onda su stigle dvije važne informacije za partizanovce. Prva, da je Partizan sa španskom Valencijom pozvan da učestvuje u Euroligi umjesto zbog rata u Ukrajini suspendiranih ruskih klubova Zenit i CSKA! Rame uz rame sa Crvenom zvezdom koja je plasman u Euroligu ostvarila osvajanjem titule u ABA ligi.

Na pitanje kako je moguće da Srbija prvi put ima dva predstavnika u najelitnijem evropskom košarkaškom takmičenju baš u godini smrti srpske košarke koju nisu ubili samo huligani, zasad se može odgovoriti na jedini mogući tačan način: slučajno i više nego sretno.

Skoro istovremeno oglasili su se nadležni iz Košarkaške lige Srbije koji su Partizan kaznili novčano sa 1,8 miliona dinara (oko 15.000 eura), a trenera Željka Obradovića sa četiri mjeseca zabrane vođenja kluba, a na ovakve relativno simbolične kazne vjerovatno je uticala i rečena odluka Eurolige o specijalnom wild cardu iz Barcelone.

Daleko je to od propozicija koje kažu da se klub koji napusti takmičenje kažnjava prebacivanjem u Treću ligu, a takmičenje u kojem se ne poštuju zajednički usvojena pravila i nije pravo takmičenje nego lakrdija kao što se i huligani prečesto sasvim pogrešno nazivaju navijačima, pogotovo oni importovani sa fudbalskog Zvezdinog “sjevera” ili Partizanovog “juga”, sa svim topovskim i drugim pirotehničkoim udarima i drugim sredstvima za podgrijavanje najnižih strasti.

Vujošević: Vjetar u leđa

Iako se znalo za mogućnost suspenzije ruskih klubova i alternativnog poziva Partizanu, u javnosti se nije o tome mnogo govorilo, a kada je takva vijest i zvanično potvrđena u “zemlji košarke” uzavrele strasti naglo su utišane, a buduće neizbježne dvoboje “grobara” i “cigana” na evropskoj sceni kao eventualni problem niko ne spominje.

Legendarni trener Partizana Duško Vujošević sa neskrivenim zadovoljstvom je izjavio kako su “crno-bijeli prvi put dobili nešto što nisu zaradili na terenu, za razliku od nekih drugih, kod kojih je to bio češći slučaj”.

“Ova wild card je splet određenih okolnosti, svima dobro poznatih, posle isključenja ruskih klubova. Da u ovom trenutku ne mešamo politiku i sport. A opet, zahvaljujući tome, ispravljena je jedna velika nepravda, s obzirom na to da je Partizan u nekoliko navrata, u relativno bliskoj prošlosti, i te kako zaslužio višegodišnju pozivnicu.”

On je podsjetio kako je igranje Eurolige najbolja škola za igrače, kroz koju oni mnogo napreduju.

“Ekipa će morati da bude u skladu sa izazovima, težinom i kvalitetom takmičenja. Dva evroligaša iz Beograda, mnogo je dobra stvar generalno za srpsku košarku. Učešće crno-bijelih izazvaće i reakciju Crvene zvezde, a to je sve za vjetar u leđa košarkaškom sportu u cjelini”, rekao je Vujošević.

Slične poruke stigle su i od ostalih iz crno-bijelog tabora koji će nenadano dobiti priliku da opravda visoka ulaganja s početka sezone, prije svega dovođenje trenera Željka Obradovića Žoca iz Fenerbahcea te nekolicine sasvim pristojno plaćenih stranih košarkaša kao što su Dallas Moor, Kevin Panter ili Zach LeDay.

Rašomonijada u ‘zemlji košarke’

Specijalna pozivnica za Partizan, nažalost, neće raščistiti rašomonijadu u “zemlji košarke” za koju više niko precizno ne zna ni kada je počela. Da li je to bilo prije 11 godina kada je onaj “čika iz Železnika” preuzeo Crvenu zvezdu i postao, kako bi to partizanovci rekli, vlasnik dva prvoligaška kluba, FMP-a i Crvene zvezde (Nebojša Čović), je li to počelo sa uključivanjem Crvene zvezde u ABA ligu, čime je nacionalna liga kojom je dominirao Partizan gurnuta u drugi plan? Ili su to stalna trvenja na relaciji Košarkaški savez (na čelu sa Predragom Danilovićem) – Košarkaška liga Srbije (Aleksandar Grujin) koja utiču i na slabije rezultate nacionalne selekcije? Ili je za sve kriv poguban uticaj države na najtrofejniji sport koja će naći za shodno da usred svih ovih nedoumica podsjeti i jedne i druge na milionske injekcije koje su dobila oba kluba od države odnosno poreskih obveznika, ali i na poreske dugove koje već godinama Zvezda i Partizan imaju prema državi.

Niko do sada nije ni pokušao da raščivija sve ove zapretene odnose a kamoli na mjestu gdje se vrti najviše novca, prilikom transfera košarkaša koji po svemu sve više liče na one fudbalske, neko bi rekao i mafijaške, samo sa nešto manjim iznosima koji uopšte više nisu tako mali.

Ili je sve počelo s tučama navijača na tribinama pa se došlo dotle da tribine budu “jednoobrazne” odnosno bez gostujućih navijača, što nije najsretnije rješenje nego biranje manjeg zla. Dok se država ozbiljnije ne umiješa u sve blago rečeno “mutne” radnje, rašomonijada će se nastaviti, a povika na navijače zbog kojih se valjda i organizuju sve te lige i final-forovi, ostaće samo “folovi” i priče za malu djecu. Jer je odavno poznato da je za sve što se događa i na tribinama i na terenu kriv domaćin odnosno organizator događaja.

Glavni problem nisu čak ni huligani kojima jednostavno treba zaključati vrata, naravno uz pomoć sportskih radnika, policije i pravosuđa. Tek kada se “bacačima” upaljača, limenki i drugih predmeta na teren, o topovskim udarima i sličnim izlivima “ljubavi” prema klubu da i ne govorimo, osiguraju zatvorske ćelije na duži vremenski rok, biće skinuta stigma sa navijača, a porodični dolazak na utakmicu sa malom djecom sasvim normalna pojava.

Trenutak istine za ‘Grobare’ i ‘Cigane’

Naredna sezona u kojoj će Partizan i Crvena zvezda prvi put ukrstiti koplja na evropskom terenu zato će biti svojevrsni trenutak istine i za “Grobare” i za “Cigane”, kako sami sebe već prilično dugo zovu.

Crvena zvezda je ostvarila cilj osvajanjem šeste titule u ABA ligi čime se izjednačila s Partizanom i osigurala učešće u Euroligi koje garantuje i siguran priliv novca. Ne skriva ambicije da stigne što dalje i u elitnom takmičenju.

Partizan želi da se vrati na tron poslije devet godina čekanja. Godine su prošle od ere Duška Vujoševića, ali do najpoželjnijeg trofeja i povratka u Euroligu nije došlo, a Zvezda je preuzela primat u regiji i Srbiji.

Partizan se sada na zaobilazan način vratio u Evropu, gdje će ga čekati mnogi stari znanci i – Crvena zvezda. Ciljevi su im uvijek isti – da nadvise rivale. Prvi korak bi morao biti da više ne dijele istu dvoranu, a drugi da se klupske uprave ugledaju na košarkaše. Samo su oni u trenucima velikih nereda na trećoj, četvrtoj i petoj utakmici play-offa ABA lige štitili jedni druge od raspomamljenih huligana.

Srpska klupska košarka kao i ona na fudbalskoj sceni ima tek dva imena iza kojih stoje dvije armije naizgled nepomirljivih pristalica. Što se košarke tiče, slijedi burna sezona u kojoj je sve neizvjesno pa čak i sam opstanak sadašnjeg sistema takmičenja u Srbiji. Od ponašanja samih klubova zavisiće i ponašanje navijača.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera