Bilješke o svijetu bez maski

Dok sam čekala da se ukrcam na let iz Newarka za Ženevu, načula sam monolog visokog decibela koji je stariji američki biznismen recitovao putniku čiju nacionalnost nisam uspjela razaznati. Tema monologa bio je korona virus, kojim se Amerikančeva kćerka, medicinska sestra u New Yorku, upravo zarazila po prvi put od početka pandemije 2020.

Pouka priče, kako je Amerikanac vidi, je da se „svi ponašaju kao da više nema korone, ali je ima“. Ironija je u tome da ga vlastiti uvid nije inspirisao da stavi masku na lice ni na aerodromu, a ni u avionu.

Avionom sam upravo došla iz El Salvadora u SAD u posjetu roditeljima u Kentuckyju. Iz Ženeve nastavljam dalje za Istanbul i Bejrut. Ova putanja bila je brzi ponovni uvod u svijet koji odjednom ne nosi maske – u kojem se činilo da su svi ostavili pandemiju iza sebe, uprkos činjenici da pandemija nije prošla.

Američki sudac na Floridi, 18. aprila je ukinuo federalnu odluku o obaveznim maskama za avioprevoznike i javni saobraćaj – svega pet dana nakon što je administracija Joea Bidena produžila obavezu nošenja maski zbog porasta broja oboljelih od COVID-19, koji se u SAD-u popeo na nekoliko desetaka hiljada novih slučajeva i više stotina umrlih dnevno. Do kraja maja, SAD je čvrsto držao prvo mjesto po broju umrlih od korone u svijetu, a dnevni prosjek novozaraženih je bio više od 100 000 – ove cifre se odnose samo na zvanične slučajeve, što znači da su stvarne cifre očito mnogo veće.

Ukidanje mjera

Već u februaru, američki Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) odredio je da više nije potrebno nositi maske u zatvorenom u većem dijelu države. Podudarilo se da je taj isti mjesec, Impact Research, kojeg je NBC News proglasio „Bidenovom firmom za ispitivanje javnog mnijenja“, upozorio u dopisu da su Amerikanci „istrošeni“ od pandemije, kao i da demokrati trebaju „proglasiti kriznu fazu COVID-a završenom i podsticati na normalniji život i emocije“.

Prema ovom dopisu, demokrati rizikuju da izgube izbore ako ne „prestanu pričati o restrikcijama“ i „davati prioritet preventivnim mjerama protiv COVID-a“.  Sada je vrijeme da se „potpuno uđe u fazu obnove koja nastupa nakon svakog rata“, kako Amerikanci ne bi pomislili da su lideri ove države „izgubili kontakt s realnošću“.

Nema sumnje, veći dio američke „realnosti“ sastoji se od pretvaranja da se ubrzano ne uništavamo u kapitalističkom ratu protiv čovječanstva i planete. Ali hej, to nije razlog da ne osjećamo i ne ponašamo se normalno.

U e-mailu, koji mi je nedavno poslao evolucijski biolog Rob Wallace, autor knjige Dead Epidemiologists: On the origins of COVID-19, napisao je da su pandemije, kao i klimatske promjene, pokazatelji „sistemskog propadanja“. I stvarno je tako, odgovor vladajuće klase na pandemiju samo je dodatno razotkrio truhljenje sistema u kojem se umrli od COVID-a posmatraju kao „cijena koju vrijedi platiti da bi se tržišta vratila u puni pogon“ – posebno ako nesrazmjerno umiru uglavnom „siromašniji i tamnoputiji“ sektori populacije.

Wallace, koji je također bio protagonista članka na naslovnici The Nationa u 2021 – koji ga je opisao kao čovjeka koji je „predvidio pandemiju“ – istakao je da su „studija za studijom pokazale da su oblasti u kojima je nošenje maske obavezno bilježile manji broj umrlih od COVID-19 tokom aktuelnih epidemija od oblasti bez maski.“

A to što javnost ne voli nositi maske, komentarisao je riječima: „Maske su bezveze. Ali smrt je još bezveznija.“

Značaj profita

Pa ipak, smrt nije tako bezvezna za kapitalizam, koji, kako je Wallace istakao, može s lakoćom „preživjeti bilo koji rezultirajući virus koji ubije milijardu ljudi“. Očito bi, pak, bilo nepristojno za političko-korporativni establišment da otvoreno kaže kako je profit važniji od ljudskog života. Ukidanje obaveznog nošenja maski i drugih restrikcija stoga je označeno kao dio „faze obnove“ nakon „rata protiv COVID-a“ – da posudim terminologiju Impact Researcha – umjesto kao komponenta neoliberalnog rata protiv javnog zdravlja.

Maske, naravno, također zauzimaju posebno mjesto u američkoj sociopatiji, i tokom pandemije su bile predmet poluantropoloških istraživanja niza međunarodnih medijskih ispostava, uključujući i BBC, koji se u julu 2020. bavio pitanjem: „Zašto se Amerikanci toliko ljute zbog maski?“

Moj otac se prošle godine našao na udaru ovog bijesa, kada je napravio grešku i nosio masku dok je vozio bicikl u Louisvilleu, Kentuckyju, izazvavši intervenciju zabrinutog građanina u kamionetu koji je urlao na njega da skine taj dodatak jer izgleda kao „pravi idiot“.

Mnogi Amerikanci vide maske kao mjeru koja narušava njihovu ličnu „slobodu“ – istu „slobodu“ koja je omogućila SAD-u da postane najmanijakalnije naoružana nacija na svijetu i koja je, između ostalog, rezultirala masovnim pucnjavama na djecu školskog uzrasta. Američka verzija slobode je kuga sama po sebi, bacajući, kao što to radi, pozitivno svjetlo na pojedinačno i kolektivno katastrofalne fenomene koji u konačnici koriste kome drugom već bogatima.

Američka izuzetnost je bez sumnje bila vidljiva 1. maja 2020, kada je 43-godišnji zaštitar u prodavnici Family Dollar u Michiganu ustrijeljen i ubijen nakon što je obavijestio kupca da njeno dijete mora nositi masku da bi ušlo u prodavnicu. Kako god, ukidanje obaveze nošenja maski možda je barem donekle ublažilo zabrinutost među američkim stanovništvom zbog „komunističke diktature“ koja se kroz maske nameće ovoj naciji.

Nema veze što je komunistička Kuba bila u stanju ukinuti obavezu nošenja maski 31. maja 2022, nakon što je vakcinisala blizu 95 posto populacije, prema Reutersu, domaćim kubanskim vakcinama, i zabilježila samo dva smrtna slučaja usljed korona virusa za cijeli mjesec. U februaru 2022. sam boravila u Havani i svjedočila sam rigoroznom i neupitnom poštovanju za napore javnog zdravstva u društvu u kojem su preventivna medicina i fokus na kolektivno dobro zdravlje, prije nego na despotizam elite, proizveli impresivna zdravstvena postignuća – iako je Kuba pod američkim embargom duže od šest decenija.

U SAD-u, s druge strane, Wallace mi je rekao da „od krajnje desnice do libertarijanske ljevice, ukidanje obaveze nošenja maski se smatra udarcem protiv komunitarizma“ – što je na nivou udarca protiv „same ideje društva“. Toliko o budućnosti.

Pravila u Evropi

I Evropa se povela za istim primjerom i ukinula je obavezu nošenja maski u avionima i na aerodromima od 16. maja. U članku koji je isti dan objavljen na CNBC-u se kaže: „Prisutne su nade da će ukidanje obaveze nošenja maski biti podstrek za avio i turističku industriju koje su teško pogođene tokom zadnje dvije godine.“

Zdravlje industrije je ipak od presudnog značaja. Kada bi samo postojala vakcina protiv kapitalizma.

Wallace naglašava da nove podvarijante COVID-a evoluiraju gotovo na sedmičnoj bazi, što je dijelom posljedica „ukidanja obaveze nošenja maski“. Na letu iz Louisvillea za Newark, izbrojala sam možda pet maski; isto i na letu iz Ženeve za Istanbul, gdje mi je, kada sam došla, prijateljica Indijka rekla da sam prva osoba s maskom koju je vidjela „u zadnjih nekoliko sedmica“.

Sada, kada nenošenje maski postaje zarazno i normalizirano u svijetu koji je daleko od „normalnog“ – u kojem je 15 miliona ljudi već usmrtila pandemija koja se mogla spriječiti – umiranje je i dalje bezvezno.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.