Suđenje gradonačelniku Istanbula: Pravno ili političko pitanje

Turski sud je izrekao kaznu zatvora od dvije godine, sedam mjeseci i petnaest dana, uz oduzimanje političkih prava, gradonačelniku Istanbula Ekremu Imamogluu, pod optužbom da je vrijeđao pravosuđe. To je pokrenulo brojne polemike, koje se ne stišavaju, o političkim i pravnim preklapanjima u njegovom predmetu.

Pravni put

Vrhovna izborna komisija u Turskoj poništila je rezultate izbora za grad Istanbul 2019. godine i donijela odluku da ih ponovi, budući da je vladajuća Partija pravde i razvoja (AKP) uložila žalbu, nakon pobjede kandidata opozicione Republikanske narodne partije (CHP) Ekrema Imamoglua. Imamoglu je ponovno pobijedio na ponovljenim izborima za gradonačelnika, uz veliku razliku u odnosu na rezultate koje je ostvario u prvom krugu. Ovog puta je nadmašio Binalija Yildirima, kandidata vladajuće stranke AKP, za gotovo 800.000 glasova.

U oktobru iste godine, tokom učešća na Konferenciji evropskih lokalnih i regionalnih vlasti u Strazburu, Imamoglu je kritizirao odluku o ponavljanju izbora, rekavši da je ona donesena pod pritiskom stranke AKP koja nije prihvatila gubitak.

Kao odgovor na ove kritike, turski ministar unutrašnjih poslova Suleyman Soylu je rekao, upućujući svoje riječi Imamogluu: “Kažem idiotu koji je otišao u Evropski parlament i žalio se na Tursku, da će vas ovaj narod natjerati da platite za to.” U odgovoru na ovu izjavu, Imamoglu je rekao: ”Oni koji su poništili izbore su idioti”. Nakon ovakvih izjava, republički javni tužilac u Istanbulu otvorio je istragu nakon žalbe koju je podnijela Vrhovna izborna komisija.

S pravnog stanovišta, presuda još uvijek nije potvrđena niti je pravosnažna. U slučajevima ove vrste, u kojima je izrečena kazna zatvora u trajanju do pet godina, presudu trebaju potvrditi viši sudovi, apelacioni i kasacioni. Prema tome, Imamoglu neće ići u zatvor i neće biti spriječen da se bavi politikom prije nego što se privedu kraju pravni koraci koji su na snazi. To bi se, dakle, moglo okončati nakon predstojećih izbora, što podrazumijeva i žalbu Imamogluovog advokata, kao i žalbu javnog tužioca koji je najavio da će uložiti prigovor na odluku i zatražiti njeno preispitivanje zbog grešaka na koje je naišao u obrazloženjima.

Političke dimenzije

Naravno, donesena odluka ima jasne političke dimenzije i reperkusije pored pravnog aspekta. Imamoglu je opoziciona politička ličnost, protiv koje je pokrenut postupak zbog izjave u vezi sa izborima. On je i gradonačelnik najveće i najvažnije općine u zemlji, a jedan je i od potencijalnih kandidata za natjecanje s Erdoganom na predstojećim predsjedničkim izborima. Oduzimanje njegovih političkih prava znači njegovo isključivanje s pozicije gradonačelnika i nemogućnost kandidature na predsjedničkim izborima.

Važno je napomenuti da su dvije strane političke jednadžbe u zemlji razmijenile, nakon presude, optužbe za politizaciju slučaja. Opozicija je tvrdila da je vlast iskoristila pravosuđe kao oružje protiv Imamoglua u nastojanju da mu se ”osveti” jer je nanio poraz kandidatu AKP na lokalnim izborima, dok su opozicionari rekli da je cilj ove odluke blokirati put Imamogluu da se kandidira za predsjednika.

S druge strane, čelnici vladajuće stranke, na čelu s predsjednikom Erdoganom, željeli su naglasiti da presuda nije konačna i da bi je mogli poništiti viši sudovi, apelacioni i kasacioni sudovi, optužujući Imamoglua i opoziciju općenito da su odluku iskoristili za ostvarivanje političkih poena.

U suštini, ovo pitanje ima tri političke dimenzije, koje mogu biti prisutne istovremeno, ili da neke od njih budu prisutne mimo ostalih ili da se smjenjuju shodno okolnostima. Također, u zavisnosti od toga iz kojeg političkog ugla se posmatra ovo pitanje, moguće je odrediti političke ishode ovog slučaja i dati odgovor na pitanje: ko je dobitnik i ko ima koristi od svega toga.

Kao prvo, nema sumnje da slučaj ima direktan politički utjecaj na Imamoglua. Ako se presuda potvrdi, izgubit će funkciju gradonačelnika, kao i šansu da se kandidira na predsjedničkim izborima. Stoga je opozicija, posebno CHP, ovu presudu okarakterizirala kao “odmazdu” Erdogana i stranke AKP Imamogluu jer je porazio njihovog kandidata na izborima. Opozicija je također nastojala napraviti usporedbu između Imamoglua i Erdogana, koji je 1997. godine bio zatvoren zbog recitiranja stihova, sa stanovišta da je obojici politički suđeno za nešto što su izjavili, a sve u cilju opstruiranja njihovog političkog puta.

Ono što pojačava ovu hipotezu među njenim zastupnicima jeste da blokiranje Imamoglua povećava šanse za Kilicdarogluovu kandidaturu, koji je za Erdogana najbolja opcija, jer su njegove šanse očigledno manje od šansi Imamoglua. Također, postoji veća mogućnost da mu se suprotstavi i naudi mu politički u predizbornoj kampanji iz nekoliko razloga, prije svega, jer je više puta gubio od samog Erdogana. Navedeno potkrepljuje i izjava ministra unutrašnjih poslova Suleymana Soylua da će odmah smijeniti Imamoglua s mjesta gradonačelnika ako Vrhovni sud potvrdi presudu.

Kao drugo, odluka pravosuđa je vratila u život opozicioni savez ”Šestorka za stolom” (Altili Masa), nakon što je njihovo prisustvo oslabilo posljednjih mjeseci zbog nesuglasica među njenim članovima oko imena konsenzusnog kandidata i drugih pitanja. Pored toga, nedavna ispitivanja javnog mnijenja pokazala su relativno poboljšanje popularnosti Erdogana i AKP-a. Stoga su se čelnici šest opozicionih stranaka potrudili da budu prisutni zajedno s demonstrantima ispred zgrade Općine Istanbul, te da u Imamogluovom sjedištu i u njegovom prisustvu održe sastanak svog šestočlanog saveza, kao poruku podrške i pokušaj da iskoristite priliku i vrate zamah opozicionom bloku.

Odluka je također oživjela šanse Ekrama Imamoglua da se kandidira za predsjednika, nakon što je šef njegove stranke Kilicdaroglu potpuno zatvorio vrata za tu opciju u nastojanju se lično kandidira i zbog ovlasti koje ima unutar stranke, uprkos protivljenju drugih stranka. Stvari su išle do te mjere da je Imamoglu, kao i gradonačelnik Ankare Mansur Yavas, javno izjavio da podržava Kilicdarogluovu kandidaturu za predsjednika, što se smatralo konačnom pobjedom šefa stranke CHP nad Imamogulom.

Nakon ovakve odluke pravosuđa, mnogi smatraju da momentum među građanima koji su protiv odluke ide u prilog Imamogluu, a da je vladajuća stranka sve to organizirala strahujući zbog moguće pobjede Imamoglua. Sve su jači glasovi opozicije koja ukazuje na neophodnost njegove kandidature protiv Erdogana. Smatraju da on predstavlja stvarnu konkurenciju, da je sposobniji od šefa stranke CHP da se natječe na izborima i da ima veće šanse za pobjedu. Očekuje se da će istraživanja javnog mnijenja dodatno poduprijeti ovakvu ideju u doglednoj budućnosti.

Treće, odluka je pokrenula neslaganja i sporove među članovima bloka ”Šestorka za stolom” i dodatno ih produbila i pogoršala. Prvobitni prizor jedinstva i solidarnosti brzo su zamijenile insinuacije, implicitne nesuglasice i direktne prepirke. U svom prigovoru na odluku, čelnik CHP-a je rekao da “niko ne može spriječiti Imamoglua da služi građanima Istanbula”, što je jasan pokazatelj njegove želje da on ostane gradonačelnik, a ne da se kandidira za predsjednika. Odgovor je stigao od čelnice IYI stranke, koja je izjavila da danas Imamoglua ne podržava samo 16 miliona (stanovništvo Istanbula), već 85 miliona (stanovništvo Turske), aludirajući time na svoju podršku njegovoj kandidaturi za predsjedničku funkciju, što je navelo Kilicdaroglua da je upozori da se ”ne miješa u unutrašnje poslove njegove stranke”.

Kasnije se i sam Imamoglu uključio u ove prepirke, rekavši da je on ”igrač koji može ući u utrku”, misleći na kandidaturu za izbore ”ako trener odluči stavlja li ga u igru ili ne”, misleći time na svoju želju da se kandidira kao i na njegovo implicitno povlačenje podrške lideru svoje stranke, Kilicdarogluu. To je navelo turskog predsjednika da se našali o onome što se dešava, između tri ličnosti posebno, a općenito u savezu ”Šestorka za stolom”, rekavši da koriste sudsku odluku u svojoj ”Igri prijestolja”.

Posmatrano iz ovog posljednjeg ugla, dolazi se do zaključka da je sudska odluka, ako je i bila politički motivirana, možda nije imala za cilj blokiranje Imamogluove kandidature, već pobrkati račune opozicionog tabora i pogoršati već postojeća neslaganja između stranaka i njihovih lidera, što se već počelo nazirati.

Prema tome, mogućnost da se gradonačelnik Istanbula kandidira na predsjedničkim izborima, s pravnog stanovišta, ovisi o konačnoj odluci Kasacionog suda i vremenu objavljivanja presude. Međutim, čini se da su političke konotacije znatno prisutnije, u kontekstu takmičenja između vladajuće stranke i opozicije, a podjednako i u smislu neslaganja unutar opozicije.

Možda će konačna odluka pravosuđa prevagnuti tas jednog političkog narativa u odnosu na drugi. Ako se presuda potvrdi i ubrza prije datuma izbora, ideja o blokiranju kandidature Imamoglua bit će prisutnija. U slučaju da se presuda odgodi na duže vrijeme ili se proglasi njegova nevinost, onda će ideja o stvaranju konfuzije i nesuglasica u redovima opozicije biti uvjerljivija. Naravno, ako prihvatimo teoriju o potpunoj politizaciji sudske odluke.

U svakom slučaju, konačna ocjena i kalkulacije o tome ko je u političkom smislu pobjednik i gubitnik ovakve odluke neće biti u potpunosti jasne sve do okončanja izbornog procesa. Utjecaj odluke na glasove birača zapravo je najvažnija stvar u sagledavanju situacije i evaluaciji, bez obzira na to hoće li se Imamoglu kandidirati na predsjedničkim izborima ili neko drugi. ”Kažnjavanje kroz glasanje” nakon nekog političkog događaja mnogo puta se ponavljalo u modernoj političkoj historiji Turske. To se desilo nekoliko puta u korist AKP-a, kao u 2002. godini i tokom krize izbora predsjednika Republike 2007. te nakon neuspjelog puča 2016. godine, ali i protiv AKP-a nakon odluke da se ponište rezultati lokalnih izbora u Istanbulu 2019. godine.