Bitka za Stari savski most: Beograđani ga ne žele na livadi

Je li beogradski režim zaista odustao od somnabulnog projekta premiještanja Starog mosta preko Save na novobeogradsku livadu iza bivše zgrade Centralnog komiteta? Ovo je pitanje, pokrenuto još prije tri godine, jedno od onih koje s debelim razlozima zaokuplja pažnju javnosti u Beogradu i Srbiji. Hoće li most koji su izgradili Nijemci ratne 1942. godine, kako je to najavio gradski menadžer za urbanizam Miroslav Čučković, ostati na svom prirodnom mjestu iznad rijeke, ili je to tek još jedan od manevara vlasti u neprekidnom sukobu sa građanima, opozicijom i strukom?

S obzirom na sve projekte kojima su prethodile serije iritantnih, pa i nezakonitih rušenja u glavnom gradu Srbije, nije iznenađenje što je veliki broj Beograđana oglasio da je riječ o prvoj, ali važnoj pobjedi građana nad bahatom vlašću, koja je obećavala razna čuda, uključujući gondole koje bi turiste i radoznalce od mosta na livadi vozile na Kalemegdansku tvrđavu, odakle je definitivno najljepši pogled na ušće Save u Dunav. Na sreću, još nikom od novokomponovanih “planera” nije palo na pamet da “uklone” ovaj predivni pogled, ili, kako bi to rekao jedan beogradski cinik: “Ko zna, možda sruše i Tvrđavu koja čuva brojne artefakte od rimskog Singidunuma [staro ime Beograda] do danas”, vođeni mišlju svih autoritaraca da sve počinje tek njihovim dolaskom na vlast.

Građani i stručnjaci šokirani sumanutom idejom

Most neće biti srušen, rekao je pomenuti menadžer, najavljujući da će Stari savski most dobiti blizanca, na isti način kao svojevremeno susjedni Brankov most, koji je nekad nosio ime kralja Aleksandra. Ali, mnogi od hiljada onih koji su protestovali i pisali peticije protiv rušenja, očigledno, nisu mu povjerovali, čekajući da se o svemu izjasne i oni koji su donosili prijedloge i rješenja za rušenje i izmiještanje mosta sa rijeke na kopno. Na tvrdnju menadžera kako je “Brankov most pravljen tako što je starom mostu prilepljen ovaj koji ima dupli kapacitet i da će se isto desiti i u ovom delu Beograda”, prvi su reagovali iz Centra za lokalnu samoupravu, jer, kako tvrde, nije jasno da li se namjerno zbunjuje javnost ili se zaista planira izmjena projekta koji predviđa rušenje postojećeg i izgradnju novog mosta.

Oni podsjećaju na plan Ministarstva građevinarstva od 12. septembra prošle godine, po kojem je predviđeno potpuno uklanjanje postojećeg i izgradnja novog na mjestu Starog mosta te podizanje kredita od 80 miliona evra za tu svrhu. Zbog toga je koalicija “Zajedno” odmah zatražila obustavljanje ovog kredita, koji ne bi vraćali samo Beograđani, već svi građani Srbije. “Očigledno su gradonačelnik Beograda Aleksandar Šapić i resorni ministar Goran Vesić odustali od rušenja mosta, suočeni sa ogromnim buntom građana i stručnjaka koji su bili šokirani njihovom sumanutom idejom“, ocijenio je poslanik iz koalicije “Zajedno” Đorđe Miketić. Stranka slobode i pravde ocijenila je da je najava gradskog menadžera “pobjeda Beograđana, opozicije, nevladinih organizacija, stručnjaka i aktivista”, ali ne odbacuje mišljenja kako je možda riječ o fake newsu.

Najava da će se, umjesto rušenja Starog savskog mosta, graditi most blizanac zapravo je ideja promovisana na nezvaničnoj javnoj raspravi u organizaciji svih opozicionih stranaka upriličenoj neposredno prije najave gradskog menadžera, koju, istina, nije potvrdio niko sa viših nivoa vlasti, a nema skoro nikakvih reakcija ni u režimskim medijima. “Ako je Čučkovićeva izjava samo još jedna obmana i ako Srpska napredna stranka i dalje planira da ruši most koji je bitan deo istorije Beograda, spomenik hrabrosti i žrtvi, treba da znaju da im Beograđani to neće dozvoliti. Beograđani simbole hrabrosti i žrtve čuvaju”, poručili su iz beogradskog odbora te stranke.

Simbol antifašističke borbe i građanskog otpora

“Most je simbol antifašističke borbe i građanskog otpora. Rušenje bi bilo besmislen i bahat čin, koji bi imao cilj da ukine sećanje i mi se tome moramo suprotstaviti”, rekao je pisac Dejan Atanacković na javnoj raspravi o sudbini Starog savskog mosta, kojeg mnogi nazivaju i “željezni” ili “tramvajski”, otkako “sedmica” i “devetka” ponovo povezuju ljude s obiju obala Save. Usput, preko Starog mosta, koji je vodio do Starog sajmišta, koji je u vrijeme Drugog svjetskog rata pretvoren u konclogor za Jevereje, ali i antifašiste, prema zvaničnim podacima, danas se odvija 13 odsto gradskog saobraćaja.

U raspravi se moglo čuti i kako slučaj Savskog mosta nije izuzetak, već samo jedan od primjera sistematskog uništavanja kulture i istorije Srbije, dok je predstavnik opozicionog Pokreta slobodnih građana precizirao kako je u prethodnoj decenije u Beogradu uništeno ili ugroženo više od 55 objekata kulturnog nasljeđa. Republički zavod za zaštitu spomenika kulture podržao je prijedlog da se Stari most stavi pod zaštitu države još prije tri godine.

Sporni most, koji sada ponajviše smeta novobogatašima, stanovnicima obližnjeg ekskluzivnog naselja “Beograd na vodi”, postao je simbol antifašizma. Tog 20. oktobra 1944. godine, pod kišom metaka, hrabri učitelj Miladin Zarić sam se popeo na most pošto je znao gdje je postavljen detonator. Uspio je presjeći detonatorsku žicu i spriječiti njemačkog okupatora u povlačenju – da ga ovaj put sruši.

Gradonačelnik – vaterpolista koji je utopio svoju stranku

Hoće li most biti srušen, tačno 80 godina od njegove izgradnje i kada nema ni okupacije ni Nijemaca, ili proširen, kako to najavljuje jedan od gradskih menadžera, nisu sigurni ni svi mnogobrojni građani koji su stali u njegovu odbranu. Kao jedan od razloga za sumnju, naprimjer, ljudi iz stranke Ne davimo Beograd navode čak 11 tačaka zašto ne treba previše vjerovati novom gradskom menadžeru za urbanizam, bivšem predsjedniku gradske opštine Obrenovac, čijem su se izboru u Šapićev kabinet žestoko protivili.

Prema njihovom mišljenju, Čučković je jedan je od najodgovornijih ljudi za katastrofalne posljedice poplava u Obrenovcu 2014. godine i sječu šume Duboko, kao i rušenje vrtića u Bariču. Navode i da opštinske službe u Obrenovcu ne funkcionišu, a da je nedostatak vode za piće u Obrenovcu hroničan. Na ovom spisku su i  neasfaltirane ulice i lažna obećanja te zloupotreba medicinskih podataka građana i mjesnih zajednica i otkazivanje nepodobnih predstava, ali i njegov prijedlog da se novoizgrađenih mostu preko Save na autoputu “Miloš Veliki” da ime po Aleksandru Vučiću, što je najvjerovatnije i jedina “kvalifikacija” koja ga dovela na današnji funkciju. Naravno da ne treba biti naivan kako je ovakav gradski menadžer odluku o odustajanju rušenja mosta – simbola jednog teškog vremena – donio samostalno.

O sudbini Starog savskog mosta nešto ranije govorio je i gradonačelnik Beograda Aleksandar Šapić, koji, osim što je poznati vaterpolista, čuven po tome što je svoju cijelu stranku utopio u Vučićeve naprednjake, u zamjenu za fotelju u kojoj sada sjedi. Ustvrdio je, kako piše i na zvaničnom sajtu Grada Beograda, da izgled Starog savskog mosta ne odgovara “savremenom izgledu Beograda”, kao i da je to jedan od razloga zbog čega će biti srušen. Prrema Šapićevim riječima, na mjesto starog dolazi novi savski most, koji bi trebalo da ima četiri trake, ali i pješačko-biciklističku stazu, a u planu je i rekonstrukcija dvokolosječne tramvajske pruge u dužini od 500 metara.

‘Grad u koje sam rođena ne mogu da prepoznam’

Kako je moguće da gradski menadžer misli jedno, odnosno da most neće biti srušen, a njegov gradonačelnik tvrdi da hoće, možda i nije najvažnije u cijeloj papazjaniji, pošto svi koji to žele znati odavno znaju gdje je glavna srpska adresa za donošenje najvažanijih odluka. Kada je onomad u Savamali nezakonito obavljeno noćno rušenje sa “fantomkama” na glavama, sa glavne srpske adrese stiglo je objašnjenje kako su to uradili kompletni idioti. Sada, nakon najave da rušenja Starog savskog mosta ipak neće biti, pisma sa spomenute adrese još nema. Što ne znači da ga neće biti. Jer, priča o starom tramvajskom mostu, čija buka smeta samo onima koji mogu platiti kvadrat stana i do 10.000 evra, nije završena.

Ta se buka čula i u Skupštini Srbije, odakle je opoziciona poslanica Tatjana Pešić poručila: “U Savamali ste rušili za džabe, a za rušenje Savskog mosta uzimate kredit na teret svih građana Srbije. Svakoga dana rušite prelepe zgrade pod zaštitom države, ali tu vam ne treba kredit, za to imate druge kombinacije. Prestanite da rušite i unišavate, jer grad u kom sam rođena ne mogu da prepoznam.”

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.