Prijetnja ISKP-a u Afganistanu je bila potcjenjena

U napadu bombaša samoubice 26. augusta ubijena su najmanje 163 Afganistanca i 13 pripadnika američke vojske na aerodromu u Kabulu tokom napora da se ljudi evakuiraju. Oružana grupa Islamska država u Proviniciji Khorasan (ISKP), afganistanski ogranak ISIL-a, preuzela je odgovornost za brutalni napad i tako se našla u centru pažnje međunarodnih medija.

Iako strani mediji tek sada prate ovu grupu, ISKP terorizira Afganistance od 2015. i to nastavlja raditi i nakon 31. augusta i povlačenja američkih trupa.

Postoje dva aspekta ovog napada o kojima treba govoriti. Prvo, ISKP je napao aerodrom primarno da diskreditira svog rivala, talibanski pokret, u još jednoj eskalaciji većeg sukoba između sunitskih ekstremističkih oružanih grupa.

Drugo, ISKP je jasno stavio do znanja kako će talibanima biti teško održati obećanja o očuvanju sigurnosti civila, naročito žena i manjina, pod njihovom vladavinom.

Sukob sunitskih nedržavnih aktera

Nastanak ISIL-a, krovne organizacije koja sadržava i ISKP, često se pripisivao sektaškim kretanjima i sunitsko-šiitskim sukobima od arapskog svijeta do Afganistana i Pakistana.

Problem oko povezivanja nasilnog sukoba u regiji sa tenzijama između dvije sekte je činjenica da se ignorira to da ova oružana grupa ima dugu, krvavu historiju vođenja unutar-sunitskog sukoba.

Sam ISIL su formirali prebjezi al-Kaide 2014. u Siriji koji su potom napali „roditeljsku“ organizaciju i njen sirijski ogranak Jabhat al-Nustra. ISKP su većinom formirali prebjezi iz redova talibana iz Afganistana i Pakistana 2015. koji su zatim napali afganistanski ogranak. U oba slučaja, prebjezi su smatrali da njihove bivše organizacije nisu dovoljno ekstremne ili da nisu dovoljno odlučne da napadnu svoje sunite, koje smatraju izopačenima, ili šiite.

U biti, sukob ISIL-a i njegovih ogranaka sa jedne i al-Kaide i talibana sa druge strane predstavlja često ignorirani unutar-sunitski sukob među ekstremističkim grupama. I Sirija i Afganistan su zone nesigurnosti koje su omogućile nastanak više ekstremističkih nedržavnih aktera, u biti vjerskih ratnih diktatora. Pošto su ovi nedržavni akteri jako bliski ideološki, njihova zaostavština je u opasnosti sve dok onaj drugi postoji i stoga mora biti odmah eliminiran. Pobjeda nad nasilnim konkurentima donosi monopol nad džihadističkim narativom kao i nove regrute.

Ovaj sukob ISKP priprema za talibane, i to čim se SAD povuče. Iako ISKP ima tek 2.000 pripadnika, on ipak može biti izazov legitimnosti za talibane kojih ima 60.000. Sa snagama raspoređenim po cijelom Afganistanu, talibani su prilično ranjivi za taktike nasilnog terora svog bivšeg dijela.

Sigurnosni izazov

Korijeni talibana i u Afganistanu i u Pakistanu mogu se naći u strogoj školi Deobandi, islamističkom preporoditeljskom pokretu Južne Azije. Tokom 1980-ih, organizacija Sipah-e-Sahaba je nastala u Pakistanu, odvojivši se od glavnog pokreta Deobandi, kako bi se primarno fokusirala na protiv-šiitsku platformu. Druga grupa, poznata kao Lashkar-e-Jhangvi, odvojila se od ove grupacije 1990-ih tvrdeći kako je roditeljska grupa napustila anti-šiitsku platformu. Prebjezi iz ove grupe kasnije su pristupili ISKP-u, privučeni njegovom još brutalnijom kampanjom protiv šiita.

Najjači udar nasilja ovih grupa doživjeli su pripadnici šiitske manjine Hazari koji žive u Afganistanu i Pakistanu. Ova grupa je kroz historiju često na udaru raznih vladara Afganistana, a to je posebno bilo istaknuto 1890-ih kada ih je Abdurrahman Khan želio u potpunosti uništiti.

Stoljeće kasnije, ova zajednica je doživjela talibanske progone, u vrijeme kada je ova grupa nastojala uspostaviti svoju vladavinu u Afganistanu. Talibani su 1998. izvršili masakr nad hiljadama Hazara u Mazar-i-Sharifu u znak odmazde na ubijanje njihovih boraca u neuspjelom pokušaju osvajanja grada godinu dana kasnije.

Po nastanku ISKP-a, zajednica Hazari je postala jedna od glavnih meta oružane grupe. Jedan od najužasnijih napada je onaj od maja 2020. godine kada je izvršen masakr u porodilištu u većinski šiitskom dijelu Kabula. Ubijeno je više od 20 osoba, među kojima majke i novorođenčad. Godinu dana kasnije, maja 2021., izveli su napad na školu u istom dijelu grada, ubivši najmanje 90 osoba, većinom djevojčice koje su išle u školu.

Nazvavši ovo „sektaškim sukobom“ bilo bi neprecizno jer bi se onda sugerirala jednakost dvije strane. To bi također pomutilo i rasizam koji, zajedno sa anti-šiitskim stavovima, dovodi do napada na zajednicu koju druge etničke zajednce već dugo vremena, i to pogrešno, smatraju „neautohtonom“ u Afganistanu.

To se također odnosi i na činjenicu kako afganistanska Vlada, koju je podržavao SAD, nikada nije za prioritet postavljala sigurnost Hazara već su članovi vlasti često diskriminirali ovu zajednicu.

Talibanski lideri su u više navrata naveli kako će prava manjina i žena biti zaštićena. No, ostaje da se vidi da li će vođe moći držati vlastite borce pod kontrolom i kazniti ih kada prekrše naredbe.

Ono što je sigurno je to da će talibanima biti jako teško da se riješe ISKP-a i eliminiraju njen rejting među ekstremnijim elementima afganistanskog društva, pa i vlastitih članova.

Što se tiče SAD-a, krvavi napad 26. augusta će prinuditi Bidenovu administraciju na odmazdu što će u konačnici zakomplicirati planove za potpuno vojno povlačenje, a vjerovatno i same odnose sa talibanima.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.