Završen i spašen mandat Ljube Bešlića

Prošlo je Izvješće o radu mostarskog gradonačelnika za 2020. godinu u mostarskom Gradskom vijeću. Vijećnici su, na prijedlog predsjedatelja Gradskog vijeća Salema Marića iz SDA, glasovali tek o tome primaju li k znanju izvješće o tome kako je radio Ljubo Bešlić u prošloj godini.

Tako je većinom vijećničkih ruku k znanju primljen izvještaj u kojem je – osim grešaka u tipkanju i pravopisu što je vidljivo na prvoj stranici – načinjeno nekoliko ozbiljnih propusta. Upozoravali su na to vijećnici opozicije koji su čak govorili kako se o izvješću samo može glasovati. No, na kraju su se digle ruke koje su rad mostarskog gradonačelnika koji je u fotelji sjedio predugo i bez Vijeća i prave odgovornosti.

Bešlićev mandat je ovime spašen i učinjen završenom stvari. Sada samo službeno znamo da vijećnici znaju ono što se godinama zna.

Samo da se papir popuni

Naime, na sjednici Gradskog vijeća, koje se neprestano hvali kako ne unosi politiku u Vijećnicu, između ostalog, raspravljalo se o Bešlićevu radu i radu gradskih odjela. No, samo u prošloj godini. Izvješća o radu Bešlić godinama nije podnosio Vijeću jer ga nije bilo, a sudeći po ovome kako su se vijećnici većine ponijeli prema prilično važnom dokumentu za jedan grad, nije ni trebao.

Upozoravalo se tijekom rasprave na manjkavosti u izvješću. Hrvatska republikanska stranka rekla je kako u izvješću ima stvari koje „bi trebalo biti pitanje kaznenih tijela“, a Naša stranka kako izvještaj ima „toliko paušalnih stvari koje su navedene samo da se popuni papir“.

Čak se i iz HDZ-a BiH moglo čuti kako izvještaj trpi neusklađene brojke te da traže informaciju o tome „kako je moguće da se za određene stavke u izvještaju ne vodi nikakva evidencija“ pa i da se, po izvješću o komunalnim djelatnostima, čini da bi Mostar trebao sjati od uređenja. A Mostar ne sja. Naprotiv.

Ovime se, može se tako reći, kroz prste gleda na sav Bešlićev rad, službeno prošle godine a i cijelo vrijeme njegova dugogodišnjeg mandata iako iza njega, između ostalog, ostaje neriješena deponija, nelegalna gradnja koja je na sudu te misterija s pročistačem, prljavštinom i čistoćom zbog kojih postoje kaznene prijave. One pak, tužiteljstvu je poznato zašto, čekaju dobro pripremljenu pravosudnu prašinu.

Složne ruke

Iako su Mostarci naivno očekivali da će napokon održanim izborima, formiranjem Vijeća napokon i izborom novog gradonačelnika doći do promjena preko noći, čini se da će noć nad jednim razdobljem u gradu trajati i dalje. Iako se izvješće odnosi i na „otvorenost i transparentnost, te efikasno informiranje javnosti o radu Gradske uprave“ – a toga je, svjedoci su kolege novinari, prilično manjkalo – neće javnosti biti poznato što je sve radio gradonačelnik.

I ovo izvješće o radu u 2020. godini u kojoj je Bešlić primio 185 sugrađana, iako je javno, neće im ništa značiti jer je većina vijećnika odlučila da se ono prima k znanju. Odnosno, da se za njega može znati, a i ne mora. Tako ispada da čelnik jednog grada može polagati račune, a i ne mora, a, s druge strane, da izabrani vijećnik može znati što je radio gradonačelnik, a i ne mora. Ovisi je li digao ruku da mu je izvještaj došao do znanja ili je glasovao za to da mu Bešlićev prošlogodišnji rad znanje nije primilo kao informaciju.

Većina je, kao prava složna većina, imala dovoljno složnih ruku da glasovanje o Izvješću, pretvori u glasovanje o primanju k znanju, pa, znali ne znali, Bešlićev rad i rad odjela u njegovu mandatu ne podliježu više nikakvim kritikama.

One se, a tako je s Izvješćem koje ni neusvojeno ne bi značilo puno bivšoj vladavini, ipak obijaju o jake stijene koalicijske ljubavi koja se nastavlja i u mostarskom Vijeću ma koliko bila na višim razinama predstavljana kao sve manje djelotvorna i sve manje moguća.

Predizborne tlapnje

Ispada da su se stranke u Mostaru, one vladajuće, odlučile po ovome pitanju držati onih predizbornih tlapnji o budućnosti pa su tako ostavili prošlost da se primi ili ne primi k znanju. Opozicija, koja je tražila glasovanje o izvještaju preglasana je pa je tako utvrda SDA-HDZ BiH, koja se godinama prozivala za sve u gradu, a i prozivat će se, mogla je i trebala od ovoga napraviti politički skandal. Trebalo se, crno na bijelo, građanima koji plaćaju odlučno dizanje ruku za promjene, a ne za odmahivanje na urađeno, predstaviti sve što se događalo u vrijeme u kojem se zbog nepostojanja vijeća nije moglo uraditi ništa, a radilo se svašta.

Nije se u gradu od dana kad je dobio vlast moglo čuti ništa o ozbiljnom čišćenju posljedica bezvlašća u kojem se Mostar našao zbog viših i visokih političkih ciljeva. Mudro su se izbjegavali odgovori o tome što učiniti s onim što je bilo prije. A to što je bilo prije nikako da izblijedi s ulica Mostara. S ovakvim pristupom onih koji vladaju gradom, čini se da će u toj blijedoj sjeni i ostati unatoč galamama na posljedice prijašnjih odluka i prijave koje se obijaju o pravosuđe.

Činjenica da se mostarsko Gradsko vijeće nije jasno i glasno očitovalo o onome što je grad prošao kad je bio slučaj, baca ljagu na to da je novo Vijeće, ma koliko se busali da je drugačije, spremno oprostiti grijehe od kojih su neki, sudeći po prijavama, okićeni i sa šest nula.

Ma kako izlizano i ofucano zvučalo, dizanjem ruku za primanje k znanju i ruku za neprimanje k znanju onog što se zna, potvrđuje se ljubav koalicije koja ovim potezom skida svu odgovornost s politika koje su naslijedile. A odbacivanje odgovornosti i nije baš neka poruka glasačima. Ako glasače išta više i zanima.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.