Zašto Vučić neće da izruči radikale Hagu?

Vjerica Radeta i Petar Jojić su optuženi za nepoštovanje Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na teritoriji bivše Jugoslavija, a Srbija uporno odbija njihovo izručenje.

Odbijajući da preda dvoje radikala Hagu, Vučić ne pravi od njih heroje, već nastavlja da sebi zida imaginaran spomenik sopstvene veličine i zablude, piše autor (EPA)

Problem zbog kojeg je Srbija bila na meti kritika pred Savetom bezbednosti Ujedinjenih nacija, tiče se dvoje funkcionera Srpske radikalne stranke na čijem izručenju Mehanizmu u Hagu insistira međunarodna zajednica.

Vjerica Radeta i Petar Jojić su optuženi za nepoštovanje Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na teritoriji bivše Jugoslavije a Srbija uporno odbija njihovo izručenje. Predsednik Srbije Aleksandar Vučić ne želi da ih izruči Mehanizmu, koji je nasledio ovaj sud, krijući se iza odluke Višeg suda koji smatra da ne postoje uslovi za izručenje državljana Srbije.

Prema Vučićevim rečima, država Srbija je dužna da izruči osobe koje su osumnjičene i optužene za ratne zločine, a ne za nepoštovanje Suda. Sa njim se ne slažu u Hagu i insistiraju da je Srbija dužna da i po pitanju nepoštovanja Suda sarađuje. On tvrdi da je neizručenje Radete i Jojića “pitanje odnosa prema državi” i traži da se suđenje održi u Beogradu. Iz Haga poručuju da tako nešto ne dolazi u obzir, najviše zbog toga što svedoci ne žele da svedoče pred domaćim sudstvom.

Da je sreće i pravde u Srbiji

Da je neke sreće i pravde u Srbiji, ljudi poput Radete i Jojića zbog svega onoga što su radili od početka devedesetih do danas, najmanje, ne bi smeli da se bave politikom. Toliko mržnje, laži i obmana je bilo u njihovom političkom izražaju, toliko bolesnih ideja od kojih su neke dobile primenu u praksi, toliko nesreća izazvanih njihovom sledbeničkom politikom srpskog nacionalizma Vojislava Šešelja. Sve ovo, naravno, nikada nije bilo predmet interesovanja bilo kojeg suda u Srbiji. I sada, kada je u celu priču uključena i međunarodna zajednica, Srbija glumi pravnu državu.

Upravo zbog nepostojanja pravne države, Srbija nije bila sposobna da procesuira na desetine slučaja – od saobraćajnih prekršaja, pa sve do ratnih zločina. Vučič to jako dobro zna i zato vešto manipuliše sa pravom. Uostalom, on je jedan od najboljih studenata Pravnog fakulteta u Beogradu, tako barem on kaže, iako za tako nešto nema dokaza. Vučiću je u ovoj priči jako važno da bude i ostane predsednik Srbije koji nije izručio nijednog srpskog državljanina Hagu. To mu je poslednjih nedelja postala ideja vodilja u javnim nastupima. I ne samo njemu, već i njegovim glavoklimačima.

Druga situacija jeste ta da ovo dvoje nesrećnih i nesređenih radikala drži kao svoj ucenjivački kapital u pregovorima sa međunarodnom zajednicom. Mnogo toga je pred Srbijom u narednom periodu. Pustiće Vučić niz vodu, ako treba i Radetu i Jojića, ako tako nešto bude moguće za potkusurivanje sa Briselom i Vašingtonom. Mada, verovatnoća za tako nešto je veoma mala.

Sebe pretstavlja kao zaštitnika Srbije

Vučićevom političkom stajlingu nikako ne odgovara da izruči ove radikale Hagu. Iz mnogo razloga, a najviše zbog toga što sebe predstavlja kao zaštitnika Srbije, Srbije u kojoj strani emisari ne mogu da naređuju šta će da uradi i koja neće da izruči svoje građane Mehanizmu. Srbija je, koliko god se tome neke činilo normalno i očekivano, uradila ogroman deo posla pred Međunarodnim sudom za ratne zločine počinjene u Bivšoj Jugoslaviji, jer je izručila kompletan politički, vojni i policijski vrh. Bila je pod ogromnim pritiskom pred kakvim se Vučić nikada nije našao.

Vučiću ta ista međunarodna zajednica uporno gleda kroz prste bez obzira što mnogo toga radi van bilo kakvih evropskih standarda. Njega nikada neće toliko pritisnuti da bi izručio radikale Mehanizmu i on to veoma dobro zna. Naravno da će to da zloupotrebi kako bi ispao ispravan u očima svojih birača kojima je predstavljen kao srpska verzija Supermena i Betmena u isto vreme.

Radetu i Jojića treba isporučiti i iz politički “higijenskih” razloga. Ako su put Haga mogli da budu ispraćeni takvi likovi poput Slobodana Miloševića, Radovana Karadžića i Ratka Mladića, zašto bi o Srbiji trebalo da se raspravlja u Savetu bezbednosti UN zbog tamo nekih Radete i Jojića? Naravno da se ne radi o principima i poštovanju prava, već o čistoj volji jednog čoveka koji je sam sebi nametnuo oreol srpstva nad glavom.

Srbija mora da raščisti sa svim Radetama i Jojićima, sa svim pljuvačima međunarodne pravde i zavisnicima o idejama Velike Srbije i srpskog sveta. Takve zablude su isuviše skupo koštale čitav region, a naplata ceha traje i dalje. Zašto je to toliki problem, možda je očigledniji nego što se čini. Ideje napredne i radikalne Srbije uvek su imale bolju prođu među narodom od one građanske.

Biti patriota danas u Srbiji znači biti slobodan čovek, a sloboda po svom korenu ima važnu odrednicu odgovornosti koja nikada nije bila karakteristika većine. Važnije je biti podanik od nekoga ko misli svojom glavom.

Imaginarni spomenik sopstvene veličine

Suština je u tome da nijedna zemlja ne sme da dozvoli sebi toliku bruku i sramotu da dvoje ljudi koji su iskonske štetočine sopstvenog naroda ne smeju ni na koji način da budu neko ko će da predstavljaju bilo kakvu smetnju. Povrh svega, njima je omogućeno da bez ikakve odgovornosti i posledica iznose svoje stavove u javnosti putem medija koji otvoreno podržavaju vlast u Srbiji.

Odbijajući da preda dvoje radikala Hagu, Vučić ne pravi od njih heroje, već nastavlja da sebi zida imaginaran spomenik sopstvene veličine i zablude. Predstavlja se kao heroj koji štiti svoje podanike za koje oni prethodni nisu imali ni trunku razumevanja. Prosto je nezamislivo da se u današnjoj Srbiji tako nešto dogodi. Jednostavno, Vučić nije sposoban i vičan rešavanju problema. Zato se brani floskulama i praznim parolama i zajedno sa Radetom i Jojićem čini sistem koji za cilj ima samo opstanak na vlasti i prodaju magle o Velikoj Srbiji. Vučić kao jedini spasilac Srbije se podrazumeva.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera