Lokalni izbori u Crnoj Gori: Uvertira za važne političke utakmice

Juče su održani lokalni izbori u Crnoj Gori u tri opštine: Petnjica, Mojkovac i Cetinje.

I pored početnih nedoumica hoće li izbori uopšte biti održani, pa do dilema šta o njihovoj regularnosti jer Crna Gora još nema predsjednika Državne izborne komisije, ipak na kraju je prevagnulo da se ide na izbori. Siguran sam da ovo nisu odlučili nikakvi porivi za poštovanjem zakonske regulative, već politička kalkulacija – da se opipa raspoloženje biračkog tijela u Crnoj Gori. Ovom kalkulacijom bile su vođene sve značajnije političke grupacije u državi.

Ukupan broj birača u sve tri opštine je oko 28 hiljada ili oko šest odsto biračkog tijela države. Iako se radi o malim sredinama po broju glasača, ipak se mogu nazreti određeni pravci u kojem se kreće biračko tijelo u odnosu od prije godinu i više dana, koliko je prošlo od parlamentarnih izbora i promjene vlasti.

Krenimo od najveće opozicione partije – Demokratske partije socijalista. Za sada, uspjeli su da zadrže apsolutnu vlast u opštini Petnjica u kojoj dominira bošnjačko stanovništvo. Ipak, zabilježili su pad u odnosu na prošli saziv u kojem su imali 20 mandata, dok će u novom sazivu imati 17 mandata. Takođe, zabilježili su pad i u opštini Mojkovac u kojoj su osvojili 14 mjesta od 31 koliko ima lokalni parlament. Još gore po njih, ovdje su nakon 16 godina izgubili i vlast.

Apsolutna većina suverenističkog biračkog tijela

Kada su u pitanju izbori na Cetinju, na njima je Demokratska partija socijalista zabilježila najmanji pad, sa 15 mjesta od 33 pali su na 14 mjesta, odnosno za jedno manje u odnosu na prošli saziv. Iako su procrnogorske partije osvojile ubjedljivu većinu, ni ovdje nije sigurno da će Demokratska partija socijalista biti dio vlasti. Dakle, da zaključim, Demokratska partija socijalista gubi vlast i za sada nema naznaka da će se taj trend prekinuti. Dobra vijest po njih je da su uspjeli da zadrže većinu birača u ovim opštinama i da ih jedino to može spasiti da ostanu značajan faktor na političkoj sceni Crne Gore.

Puno gore su prošli Socijaldemokrate Crne Gore koji su bili dio vladajuće koalicije do 2020.godine. I u Petnjici i na Cetinju izgubili su najveći dio glasača. Očigledno da je gubitak vlasti odvratio najveći dio glasača od ove partije i da su vjerovatno jedina partija u aktuelnom sazivu državnog parlamenta koja će imati problem da preskoči cenzus na izborima.

Realne razloge za zadovoljstvo rezultatima izbora imaju dvije partije: vladajuća Ujedinjena reformska akcija i opoziciona Socijaldemokratska partija Crne Gore. Na izborima u Mojkovcu Ujedinjena reformska akcija je duplirala broj glasova i osvojila dva mandata. Još važnije, tamo je raspored snaga kao i u državnom parlamentu, bez njih niko ne može formirati vlast i oni su ti koji će diktirati uslove, ali i usmjeravati rad nove lokalne uprave.

Na drugoj strani, Socijaldemokratskoj partiji Crne Gore se isplatio opozicioni status i konzistentni stavovi o ključnim temama u državi. Svakako da im je uspjeh na Cetinju najvažniji gdje su dobili skoro tri puta više glasova nego na prošlim lokalnim izbora. Što se tiče ostalih političkih aktera, i pored javnog isticanja zadovoljstva postignutim, sasvim je jasno da se radi o manje-više očekivanim rezultatima, ali puno važnije, da konstelacija političkih snaga ne omogućava komotno vladanje ni na državnom ni na lokalnom nivou.

Takođe, izbori u ove tri opštine su pokazale da je suverenističko biračko tijelo u apsolutnoj većini i u Petnjici, Mojkovcu i na Cetinju i da se birači i dalje opredjeljuju unutar blokova koji su formirani pred referendum za nezavisnost 2006.godine.Za sada nema naznaka da će se, nažalost, ova podjela prevazići.

Neophodnost nove političke scene u Crnoj Gori

Sada nas očekuje konstituisanje nove vlasti. Za razliku od Petnjice, gdje je situacija potpuno izvjesna, konstituisanje lokalnih vlasti na Cetinju i u Mojkovcu, pored značaja za te sredine, odrediće i moguće preslagivanje unutar aktuelne vladajuće koalicije ili možda stvaranje neke nove. Takođe, ovo je i pokazatelj raspoloženje građana pred lokalne izbore 2022. godine, od kojih će najznačajniji biti oni u glavnom gradu Podgorici. Upravo ti izbori će iskristalisati izbornu scenu u Crnoj Gori. O ishodu istih, siguran sam, zavise i eventualni vanredni parlamentarni izbori.

Ono što je i dalje veliki problem kada su izbori u Crnoj Gori u pitanju jeste loše izborno zakonodavstvo i činjenica da još uvijek nemamo otvorene izborne liste. Za sada nijedan politički subjekat ne iskazuje interesovanje za ovu vrstu promjene. Sasvim je jasno da niko nije spreman da se odrekne monopola kadriranja, odnosno vođenja stranke kao samostalne trgovinske radnje. Sa ovakvim izbornim sistemom lokalni politički baja određuje kompletan život jedne lokalne zajednice.

Otvorene izborne liste bez međunarodnog pritiska sigurno još dugo nećemo vidjeti, a one su nam prijeko potrebne ako želimo ikakvu kvalitativnu promjenu. Ono što je nesumnjivo dobro je da monopol određene političke opcije ili ideologije na lokalnom ili državnom nivou više nije moguć, što znači da će Crna Gora morati da se dogovara među sobom od lokalnog do državnog nivoa. To je jedina nada da se u Crnoj Gori izrodi politička, ali i opšta kultura tolerancije drugog i drugačijeg. Bez ovoga, svaka promjena u Crnoj Gori biće uzaludna.

Ali, uz pritisak spolja, uz otvorene liste, uz odsustvo političkog monopola, uz činjenicu da ćemo ma koliko se razlikovali morati da se dogovaramo, rodiće se neka nova politička scena u Crnoj Gori: zrelija, odgovornija, poštenija, sposobnija….

‘Sve zavisi od građana’

Znam da ovo trenutno djeluje kao utopija, ali stigli smo do kraja. Resursi i države  i lokalnih sredina su potrošeni. Mislim i na materijalne i na ljudske resurse.

Samo nas ovakav rasplet događaja vodi na zelenu granu.

Sve drugo je zajednička propast svih nas, bez obzira za koga glasamo.

Zato puno zavisi i od nas građana. Od naše svijesti da smo mi, ne samo glasači, već i kontrolori svake vlasti.

Za eventualni neuspjeh nećemo imati koga kriviti osim nas same.

Dakle, da bismo imali odgovorne političare trebaju nam odgovorni građani.

To je jedina veća utopija od one koju sam gore pomenuo i, iskreno, bojim se da mi je u ovoj državi najteže zamisliti upravo to – odgovornog građanina.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.