Dodikova zadnja banka spasa

Milorad Dodik je svjestan činjenice da ne može izbjeći 'omču' i uslove MMF-a ukoliko želi bilo kakav kredit (EPA)

Piše: Mladen Mirosavljević

Predsjednik bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska Milorad Dodik, objavio je lično, namjenskim javnim nastupom, da se prodaje Banka Srpske, uz napomenu da je poznat i javnosti nepoznati kupac – negdje sa Zapada. Time je Dodik, po ko zna koji puta, svima dao do znanja ko je “glavni Baja” u RS-u, koji donosi sve odluke, šta se i kako radi, ali izazivajući i zabunu da li je on predsjednik, premijer, neki od ministara, predsjednik upravnog odbora, ili sve to po potrebi. Bilo kako bilo, po Dodikovim riječima, jedina komercijalna banka u vlasništvu RS-a, Banka Srpske, trebala bi da bude prodata za 300 miliona evra.

Dodik je izazvao zabunu i nedoumicu: da li je on predsjednik, premijer, neki od ministara, predsjednik upravnog odbora, ili sve to po potrebi.

RS je polovinom 2013. godine sa 15 miliona evra dokapitalizovao posrnulu Balkan Investment banku, na čijim je temeljima nastala Banka Srpske, u vlasništvu litvanske Ukio investicione grupe, koja je privatizovala i zvornički Birač, a kompletan aranžman sa Litvancima i danas prati glas da se radi o sumnjivim aranžmanima. Tužilaštvo Bosne i Hercegovine i Specijalno tužilaštvo RS-a vode istragu protiv 17 osoba, zbog sumnje da su zloupotrijebili položaj u Balkan Investment banci i vlasnički vezanim preduzećima i izvršili više krivičnih djela i time joj nanijeli višemilionsku štetu.

Niko obavješteniji u RS-u ne vjeruje da će od toga biti bilo kakvog rezultata, kao što ne postoji ni jedan primjer, bilo kakvog procesuiranja i dovođenja do kraja bilo koga ko je osumnjičen za bilo koje ozbiljnije kriminalno djelo. Sva priča o revizorskim izvještajima, provođenjima istraga, hapšenjima pa puštanjima osumnjičenih samo je “igranka za narod”, u zemlji u kojoj se dolazak na iole značajniju poziciju u političko-državnoj strukturi shvaća samo kao šansa da se riješe najvažnija životna pitanja za što kraći period.

Milioni iz Bobar banke

Svjež primjer je stečaj bijeljinske Bobar banke, u vlasništvu pokojnog Gavrila Bobara, uglednog člana, poslanika i kandidata Saveza nezavisnih socijaldemokrata za gradonačelnika Bijeljine, iz koje je navodno nestalo pet miliona evra. Evidentno je da se ništa nije moglo desiti bez saradnje ili prećutnog odobravanja vlasti RS-a. U Bobar banci je nestalo pet miliona evra ali tu se ne radi samo o tome, rekao je predsjednik Srpske demokratske stranke Mladen Bosić, ustvrdivši da je iz te banke nestalo puno više novca.

“Stotine miliona su izvučene iz Birača u Zvorniku, a ta pljačka nije doživjela nikakav istražni i pravosudni epilog, tako da smo skeptični da će se bilo šta desiti po pitanju Bobar banke”, izjavio je Bosić, dodavši da je sukrivac i entitetska Agencija za bankarstvo, koja je svojim neradom postala saučesnik  u pljačkanju u Bobar banci. Još uvijek se ne zna čije su sve pare bile u banci i ko je sve ostao bez para, pa i onih budžetskih, dakle – naših. Nakon stečaja ove banke, upućeniji poznavaoci prilika su nagovještavali da bi sljedeća na listi za stečaj mogla biti upravo Banka Srpske.

‘Stotine miliona su izvučene iz Birača u Zvorniku, a ta pljačka nije doživjela nikakav istražni i pravosudni epilog’, tvrdi Mladen Bosić.

Uprkos svemu, predsjednik RS-a smatra da bi privatizacijom Banke Srpske ovaj bh. entitet na taj način mogao imati najstabilniji finansijski sistem u Bosni i Hercegovini i bio bi oslobođen od reformskih očekivanja međunarodnih finansijskih institucija. RS će se osloboditi zavisnosti od Međunarodnog monetarnog fonda i aktuelne reformske agende te postati najstabilniji finansijski sistem nakon privatizacije Banke Srpske, smatra Dodik, koji je time otkrio dvije porazne činjenice po RS.

Prva je da je ovaj entitet u dubokoj ekonomskoj krizi, da ne kažem predkolapsnom stanju, što je postalo odavno jasno, a pogotovo poslije nedavne izjave Mladena Milića, direktora entitetskog Fonda penzijsko-invalidskog osiguranja, da odgovornost za isplatu penzija neće više biti na ovom fondu, već na entitetskoj Vladi. Stanje u Fondu ne može se nazvati dramatičnim, niti je on pred kolapsom, izjavio je Milić. Jednostavno, osnovni razlog nedostatka novca u vanbudžetskim fondovima je odnos broja zaposlenih i penzionera, koji je izjednačen. Uz ostale ekonomske pokazatelje, kao što su to spoljnji i unutrašnji dug, budžetski deficit, prekomjeran broj zaposlenih u javnoj upravi i preduzećima pod državnom kontrolom te smanjenu mogućnost novog kreditiranja bez ispunjenja određenih uslova, jasno je u kakvoj se poziciji nalazi RS, iako to vladajuća koalicija ni na koji način ne želi da prizna.

Nema se više šta prodati

Zato se Dodik, predsjednik, alfa i omega svih ključnih zbivanja i odluka u RS-u, hvata za svaku slamku spasa da tu agoniju produži što duže, svjestan da će direktna posljedica biti, između ostalog, odlazak njegove stranke, i njegov lično, u dugogodišnju opoziciju, sa mnoštvom krivičnih progona, uključujući i samog Dodika, a pozicija RS-a nikada neće biti lošija.

Druga porazna činjenica je da je Dodik svjestan činjenice da ne može izbjeći “omču” i uslove MMF-a ukoliko želi bilo kakav kredit, ali i da RS ne može izbjeći potpisivanje reformske agende, koliko god bude uticala na njen sadržaj, jer se jednostavno nema kome više okrenuti. Pare iz Rusije ne stižu, i ne zna se kada će i da li će, osim Elektroprivrede Srpske nema se više šta prodati, a bilo kakve reforme, koje bi se zaista trebale početi i provoditi, niko i ne pominje. Ako se krene u reforme iz reformske agende i stvarno restrukturiranje bilo čega, automatski slijedi odlazak sa vlasti, sa svim posljedicama koje on uzrokuje.

Ekonomska agonija produžava se do daljnjeg, u iščekivanju rješenja čarobnim štapićem. 

Zato se priča neprestano prebacuje na politički teren i nebitna nadmetanja između pozicije i opozicije, koje i dalje služe za “obadanje naroda”, da ne bi razmišljao o stanju u kojem se nalazi, nego krivca neprestano tražio u onom drugom, svojem komšiji. Kao i nadigravanje ko će formirati koaliciju u vlasti na nivou Bosne i Hercegovine, a ekonomska agonija se produžava do daljnjeg, u iščekivanju rješenja čarobnim štapićem koji u ruci drži ruski predsjednik Vladimir Putin ili neki dobrica iz Evropske unije. Samo, na konto koga i čega?

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera