‘Milicija’ prečesto trenira strogoću
Piše: Damir Petranović
Slučaj je htio da su istog dana Hrvatsku potresle dvije snimke, svaka bizarna na svoj način. Na prvoj, koja potječe iz splitskog predgrađa Dugopolje, nekakvi svatovi slave aktiviranjem pravog arsenala oružja, od običnih pištolja do “kalašnjikova” i dinamita. Meci lete na sve strane. Živo je čudo da neki od njih nije zalutao u obližnji salon namještaja, novinsku redakciju ili supermarket.
A na drugoj snimci, onoj iz centra Osijeka, zabilježeno je grubo hapšenje 66-godišnje gospođe koja – moguće zbog “osobnih problema” – na crvenom svjetlu pretrčava ulicu i potom bježi od policajca.
Istog dana uhapšeno je desetak policijskih šefova, jer su rodbini i prijateljima opraštali kazne.
Dva videosnimka digla su dosta prašine, ali nije da je ovog četvrtka nedostajalo friških i zanimljivih vijesti iz represivnog aparata. Recimo, istog dana uhapšeno je desetak policijskih šefova – uključujući i glavnog zaduženog za prometne prekršaje u cijeloj državi – jer su rodbini i prijateljima opraštali kazne.
Onda, i samo Ministarstvo unutarnjih poslova uvijeno je priznalo da je prije desetak dana bezrazložno i bespotrebno uhapsilo i maltretiralo neke nogometne navijače usred Zagreba, što je bilo samo posljedica toga što su se u javnosti pojavile snimke te bezobrazne intervencije, pa se nisu mogli do kraja praviti blesavi.
Bivši premijer na slobodi, bivši ministar guli krompir
A kao šećer na kraju, stigla je informacija da su u jednom krupnom slučaju, onom protiv Zdravka Mamića, istražitelji pozvali na razgovor krivu osobu. Umjesto 32-godišnjeg nogometaša Ivice Vrdoljaka, službeni poziv upućen je petnaestak godina starijem ministru gospodarstva Ivanu Vrdoljaku. Mašala.
Sve su to kratke sličice iz dosta živopisne hrvatske svakodnevice koja nas u neprekidnom nizu zatrpava gotovo nevjerojatnim podacima. Jednog dana sud izriče uvjetnu kaznu tajkunu koji je brodom ubio dvoje Talijana i tako broj žrtava svojih prometnih vratolomija povećao na ukupnih šest.
Onda stiže informacija da je neki nesretnik zaglavio u višegodišnjem zatvoru zbog nekoliko grama marihuane, dok, s druge strane, notorni gazda zagrebačkog Dinama Zdravko Mamić koristi milijunsku jamčevinu kako bi se sa slobode branio od optužbi za krađu 25 milijuna eura.
Bivši ministar poljoprivrede – prikladno svom nekadašnjem djelokrugu rada – valjda još po kazni, guli krumpire kako bi okajao pranje državnih para, dok njegov nekadašnji šef Ivo Sanader izlazi iz pritvora nakon što je skoro pet godina proveo iza rešetaka bez ijedne pravomoćne presude.
Kvragu i semafori…
Neki je mamlaz upravo pobjegao iz šibenskog zatvora, pa se još preko novina izruguje policiji i pravosudnom sustavu. A drugi tip sličnog profila, koji je na pješačkom prijelazu ubio dvije djevojčice i potom dobio blažu kaznu, “jer dolazi iz ugledne obitelji”, valjda još studira na privatnom fakultetu u Švicarskoj.
Da ne spominjemo ratne profitere, privatizacijske prvoborce i biznismene pod političkom protekcijom: cijeli sustav u Hrvatskoj još je skrojen u skladu s onom uzrečicom da se, nažalost, samo pošten čovjek danas boji policije.
Legalisti će slijepo tvrditi da je starica pokorno morala stati i staviti svoju sudbinu u ruke marljivog organa reda.
Pa upravo stoga je slučaj starice s početka ovog teksta, koja je drsko prošla kroz crveno i onda još bezobraznije pokušala nasamariti previše revnog policajca, postao ogledni primjer. S jedne strane, javljaju se dežurni moralisti koji, s potpunim pravom, upozoravaju da “milicija” prečesto trenira strogoću na najranjivijim, najnezaštićenijim i najlakšim metama, što samo povećava opći bijes i želju za rasturanjem cjelokupnog sustava. Kvragu i semafori, kvragu i prometna pravila.
S druge strane, najednom se pojavljuju legalisti, oni koji će slijepo tvrditi da je starica – pa makar bila i umno poremećena – pokorno morala stati i staviti svoju sudbinu u ruke marljivog organa reda, koji valjda nije imao pametnijeg posla nego vrebati kriminalce na pješačkom prijelazu.
Teoretski, i oni su potpuno u pravu, jer su snimke pokazale da je policajac postupio prema pravilima službe i u skladu sa zakonom, makar se vidjelo da u svemu tome nije pokazao ni zrnce mozga, srca, razuma i samilosti.
Bez mozga i razuma
Legalisti su, međutim, zašutjeli kada se oglasio ministar policije Ranko Ostojić, koji smatra da se “ne može staricu rješavati kao nasilnika” – drugim riječima, poručivši u dosta titoidnoj maniri, da se zakona, ipak, ne treba držati kao pijan plota.
Fino, eto nam novog razvoja događaja: ministar, koji je dosad slijepo vjerovao svojim službama i stajao u obranu policajaca na koje se sručavala sva sila optužbi za brutalnost i bezrazložno pendrečenje, najednom okreće ploču, pa očitava lekciju onom jednome koji je, makar potpuno netaktično, svoj posao, ipak, odradio kako bi teoretski trebao.
Osječka dvojba otvorila je mnoge oči i pokazala da zakonito ne mora uvijek biti ljudski.
Ključan detalj, prema svemu sudeći, ipak su te snimke, odnosno one kamerice koje su hrvatski plavci počeli nositi na uniformama i koje bi ubuduće trebale rješavati sve dvojbe. Ta osječka otvorila je mnoge oči i pokazala da zakonito ne mora uvijek biti i ljudski, pa je senzibilizirala javnost i omekšala srce prvog hrvatskog pendreka – samo ćemo se, eto, još načekati da se objave i snimke koje dokazuju suprotno, iz onih situacija poput besmislenog mlaćenja navijača, kada je sila radila i mimo zakona i bez mozga i razuma.
Njih, naime, hrvatsko Ministarstvo unutarnjih poslova ljubomorno čuva, a i moralisti i legalisti zbog toga se ne uzbuđuju kao zbog starice u prometnoj avanturi. Makar, i taj slučaj se možda pokaže korisnim – ako ništa, onda će penzioneri neko vrijeme pažljivije prelaziti cestu…
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera