Haaretz: Trgovci holokaustom žele da se Izrael uvijek pojavljuje kao žrtva
Koncept žrtve pravi razliku između Jevreja i Palestinaca te daje Izraelcima osjećaj moralne superiornosti i opravdanje za lišavanje Palestinaca njihove ljudskosti, navode autori.
U spomen na holokaust izraelski list Haaretz objavio je članak dvojice političkih analitičara koji su pisali o definicijama ovog pojma, njegovim konotacijama i reperkusijama na ponašanje okupatorske države.
Članak izraelskog pisca i novinara Akive Eldara i profesora socijalno-političke psihologije na Univerzitetu u Tel Avivu Daniela Bar-Tala kritizirao je “trgovce holokaustom” u njihovom nastojanju da se Izrael uvijek pojavljuje kao žrtva kako bi stekao simpatije zemalja svijeta i da se svako ko negira holokaust smatra neprijateljem jevrejskog naroda.
Nastavite čitati
list of 3 itemsProtesti u američkim kampusima daju nadu studentima iz Gaze
Kritika izraelskog rata i okupacije nije antisemitizam
Autori su počeli zajednički članak kritikom aktuelnog izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, opisujući ga kao “najopasnijeg lidera jevrejske države” zbog njegovog iskorištavanja Dana sjećanja na holokaust za širenje straha od “iranske prijetnje”.
Prema njima, Hamasov napad na Izrael 7. oktobra 2023. godine napravio je novog konkurenta “nacističkom neprijatelju Jevreja, kojeg predstavlja Iran”.
Eldar i Bar-Tal pokušali su iznijeti poređenja između nesposobnosti izraelskog odbrambenog establišmenta u suočavanju s “ubistvima i silovanjima” tog dana i Jevreja koji su “odvedeni kao ovce” u gasne komore Auschwitza, koncentracionog logora i pozornice holokausta u Poljskoj, koja je bila pod okupacijom nacističke Njemačke.
Kako se navodi u članku, holokaust nije nešto što se jedanput dogodilo u historiji jevrejskog naroda, već izraz koji simbolizira prijeteću situaciju i koji je tokom godina postao oruđe u rukama političara i onih koji oblikuju javno mnijenje.
Holokaust, sa stanovišta autora, nema ni vrijeme ni mjesto i može se dogoditi u bilo koje vrijeme, bilo gdje i u bilo kojem kontekstu, a zajedničko za sve ove “holokauste” je želja da se uništi jevrejski narod.
U članku se navodi definicija holokausta psihijatra Vamika Volkana, prema kojoj je holokaust “odabrana trauma i zajednička psihosocijalna percepcija nekog historijskog događaja koji je cijeloj jednoj skupini ostavio u amanet katastrofalan i traumatičan poraz, gubitak, poniženje, pa čak i genocid”.
Ova odabrana trauma sastavni je dio svih aspekata života i prenosi se s jedne generacije na drugu. Može se reaktivirati u vrijeme opasnosti i stresa, čime se održava njeno postojanje.
Jevreji u Izraelu uvijek pate od osjećaja da su žrtve, a to je osjećaj za koji ova dva politička analitičara kažu da proizlazi iz toga da su izloženi povredi druge skupine kršenjem moralnih zakona. To je, prema njihovom mišljenju, situacija koja ukazuje na opasnost u suočavanju s “okrutnim” neprijateljem, što im daje moralno opravdanje da mu naude bez milosti.
Tri opasna fenomena
Koncept žrtve pravi razliku između Jevreja i Palestinaca te daje Izraelcima osjećaj moralne superiornosti i opravdanje za lišavanje Palestinaca njihove ljudskosti.
Taj osjećaj, upozoravaju Eldar i Bar-Tal, podrazumijeva tri opasna fenomena. Prvi je sloboda od moralnih obaveza, koja omogućava Jevrejima da ignoriraju moralne standarde jer su bili žrtve kroz historiju, posebno tokom holokausta i da nanesu štetu neprijatelju bez uzimanja u obzir moralnih zakona. Zlostavljanje oduzima žrtvi osjećaj krivice i ostavlja mjesto samo za osjećaj ljutnje i osvete.
Drugi fenomen je moralna podobnost, odnosno da Jevreji imaju moralno pravo da naude svakom ko im predstavlja prijetnju, pri tome koristeći bilo kakva nasilna sredstva kako bi spriječili da budu izloženi novom napadu.
Treći fenomen je ono što se u članku naziva moralno ograničenje, odnosno nedavanje prava drugim narodima da Jevrejima pričaju o moralu, jer su oni (ti narodi) odlučili biti po strani i nisu žurili da ih spase od holokausta.
Iako nije lahko potisnuti stalni osjećaj nepravde i žrtve, to postaje sve teže usred nasilnog sukoba koji trenutno bjesni.
Na kraju članka, autori ističu da “odvikavanje” od ovog osjećaja mora početi promjenom etike sukoba, koja se ukorijenila u školski sistem, medije i službene ceremonije u pokušaju da se on okonča, što zahtijeva prvo zamjenu lidera „bez premca“, koji promoviranje uloge žrtve smatra svojom profesijom, što se očigledno odnosi na premijera Benjamina Netanyahua.