Bivši britanski diplomata: ‘Je li Hamas pobijedio?’

Islamski pokret otpora Hamas uništio je ideju da je Izrael vojno nepobjediv i razotkrio krhkost međunarodne podrške koju uživa, što postavlja teška pitanja o njegovoj dugoročnoj održivosti. No, uprkos tome, Izrael i dalje govori o uskraćivanju bilo kakve odlučujuće pobjede Hamasu.

Ovim uvodom, bivši britanski diplomata Tom Phillips započinje svoj članak u izraelskim novinama Haaretz, u kojem objašnjava da izraelski rat u Gazi na kraju može dovesti do ”eliminacije vojnog vodstva Hamasa”, bilo ubijanjem ličnosti kao što su Yahya Sinwar i drugi ili njihovim prisiljavanjem da odu u egzil. Ipak, time se ne osporava da je Hamas već pobijedio u prvoj rundi rata.

Kako bi to i dokazao, autor je objasnio da je Hamas uspio osloboditi jedan broj Palestinaca zatočenih u izraelskim zatvorima i ponovo se pozicionirati kao sila koju treba uzeti u obzir. Također je uspio demonstrirati nesposobnost pokreta Fatah i rukovodstva Palestinske uprave.

Pobjede

Samim tim što je izdržao napade izraelske vojske duže nego što je trajao bilo koji rat koji je Izrael ikada vodio, Hamas se pokazao kao sila koju ne treba potcjenjivati, smatra autor. Time je nanio ozbiljnu štetu toliko hvaljenom izraelskom statusu odvraćanja. Ukratko, pored zastrašujućih potencijalnih posljedica koje to nosi za Izrael na dugoročnom planu, izraelska vojska više nije ”nepobjediva”.

Namjeravao Hamas to ili ne, Hamas je ostvario uspjeh i na regionalnom nivou. Uspio je stvoriti efikasnu, iako privremenu, barijeru na putu ka normalizaciji odnosa s Izraelom.

Na međunarodnom nivou, bez obzira na to koliko se administracija američkog predsjednika Joea Bidena trudila da izbalansira podršku Izraelu s domaćim, regionalnim i međunarodnim pritiscima za okončanje rata, kriza je pokazala pad sposobnosti Sjedinjenih Američkih Država da vrše utjecaj, što je otvorilo prostor drugima da prošire svoj utjecaj, posebno Rusiji.

Ostale pozitivne stvari za Hamas i Palestince, kojima je stalo do njihovog pitanja, bio je pritisak koji je kriza izvršila na američko-izraelske odnose, pored toga da niz zemalja sada aktivno razmatra pitanje priznanja palestinske države. To znači da je Hamas postigao ono što predsjednik Palestinske uprave Mahmoud Abbas nije uspio, a to je da vrati palestinsko pitanje na međunarodnu mapu.

Autor nastavlja da se zapanjujuća brzina delegitimizacije Izraela nakon 7. oktobra u očima mnogih u svijetu može smatrati dodatnim dokazom Hamasove ”pobjede”.

Suprotstavljanje Hamasu

Phillips je rekao da Zapad, Izrael, Palestinske vlasti i arapske zemlje koje se suprotstavljaju Hamasu i njegovoj ideologiji trebaju ozbiljnije, marljivije i s većim jedinstvom raditi na tome da pokret liše bilo kakve konačne pobjede. Ključno je da se na neki način postigne dogovor koji stavlja tačku na rat i garantira ”oslobađanje preostalih izraelskih zarobljenika”. Također bi trebalo otvoriti put za obnovu Gaze i šire pregovore za rješavanje osnovnih i naizgled nerješivih pitanja u izraelsko-palestinskom sukobu.

Međutim, postoje ogromne prepreke na tom putu, smatra autor, prije svega zbog rastuće nepopustljivosti Izraela protiv uspostavljanja, kako je opisao, potencijalne palestinske ”terorističke države”, posebno nakon projekta doseljavanja na Zapadnoj obali i Istočnom Jerusalemu.

Između ostalog, tu je i sve veće naginjanje desnici u izraelskom društvu i politici, uz neučinkovitost rukovodstva u Ramallahu. Sve to onemogućava postizanje rješenja s dvije države, koje bi bilo pravo rješenje za problem između dva naroda.

Zabrinjavajuće je da u doglednoj budućnosti ne postoji alternativno rješenje, osim kontinuiranog sukoba koji prolazi kroz tragičan proces i vodi eroziji oba društva. Problem Izraela će biti veći u ovom slučaju, jer će se vjerovatno vratiti u zamku otvorene okupacije Gaze i ometanja sna o demografski zdravoj jevrejskoj državi, kako je rekao autor.

Dodao je da neki izraelski ekstremisti možda sanjaju o rješavanju ove dileme protjerivanjem ili “ohrabrivanjem” odlaska miliona Palestinaca u Egipat i Jordan.

Mišljenja je da bi takva mogućnost, čak i kada bi bila realna, dovela do destabilizacije okolnih arapskih zemalja, što predstavlja veliku stratešku katastrofu za Izrael.