Haaretz: ‘Ako želiš izraelsko državljanstvo za svog sina, neka ide u vojsku!’

Pogibija izraelskog vojnika filipinskog porijekla Cydricka Garina (23 godine) prošlog mjeseca u Pojasu Gaze, zajedno s još 20 vojnika, ponovno je potaknula polemike o pravima koja imaju strani radnici u Izraelu, piše izraelski list Haaretz.

Haaretz se osvrnuo na neke aspekte rasprava o nejevrejima ubijenim u ratu koji vodi ista ona vlada koja ih jedva priznaje. Odlazak u vojsku bilo je idealno rešenje da dobiju državljanstvo zemlje koja sama sebe definira kao nacionalnu domovinu isključivo jevrejskog naroda. Takve odluke su donosili sami ili na nagovor roditelja.

Prema opsežnom istraživanju Allison Kaplan-Sommer, koje je objavljeno u rubrici Porodična pitanja u listu Haaretz pod naslovom “Ova nejevrejska djeca najviše žele da se dokažu”, ovo je mač nad glavama ljudi čija djeca služe vojsku, pa čak bivaju i ubijena.

Cydrick (23 godine) morao je služiti vojsku da bi dobio državljanstvo, a nakon njegove pogibije tu priliku su dobili i njegovi roditelji. Vlada Benjamina Netanyahua odlučila je da im dodijeli državljanstvo “u znak zahvalnosti”, navodi list. Imelda Garin, Cydrickova majka, upitana o tom gestu, samo je odmahnula glavom, s bolom na licu: “Šta mi to vrijedi sada (državljanstvo) kada je moj sin otišao?”, navodi izraelski list.

Put do državljanstva

Imelda je došla u Izrael 1990-ih, poput stotina drugih žena (od kojih su mnoge Filipinke), a dovele su ih kompanije za zapošljavanje uz blagoslov vlade da rade u zdravstvenom sektoru. Dok su bile u Izraelu, neke od njih su se udale i dobile djecu. Međutim, bile su prisiljene odreći se svoje djece i poslati ih da žive u inozemstvu, pod prijetnjom da će im biti ukinute radne vize.

Cydrick nije mogao odrastati uz svog oca koji je prije 22 godine protjeran iz Izraela. Rico Basilio, mladićev otac, sreo je svog sina samo dva puta licem u lice nakon deportacije. Cydrick je morao ostvariti svoj “san” o pridruživanju borbenoj jedinici u vojsci, dok je njegova majka vojnu karijeru vidjela isključivo kao put da dođe do državljanstva.

Cydrick je imao sreću da je bio dovoljno star da bude obuhvaćen zakonom koji mu je otvorio put za dobijanje državljanstva 2006. godine, nakon čega je uslijedio još jedan zakon iz 2010. godine, koji je otvorio vrata za stalni boravak za oba roditelja, navodi izraelski list.

Zakon iz 2010. dodijelio je stalni boravak svim starijima od pet godina koji tečno govore hebrejski i čiji su roditelji legalno ušli u Izrael. Nakon služenja vojske i ako godinu dana budu građani koji poštuju zakon, obećano im je da će moći podnijeti zahtjev za državljanstvo i da će njihovim roditeljima biti dozvoljeno da ostanu u zemlji, navodi Haaretz.

List smatra da je pogibija Cydricka skratila sav ovaj put roditeljima. Ovi roditelji dijele sličnu sudbinu stotina stranih radnika u Izraelu. Mnogi od njih su Filipinci koji nisu dobili priznanje ni od društva ni od vlade, iako spadaju u strane radnike i tražitelje azila koji najviše poštuju zakon.

‘Zločin’ rađanja

Haaretz je citirao riječi vojnika rezerviste koji je podučavao Cydricka u osnovnoj školi i koji je prisustvovao njegovoj sahrani: “Ovi ljudi dolaze ovdje i rade poslove koje Izraelci odbijaju raditi. Njihova djeca žele biti poput ostalih u Izraelu. Shvataju da je ključ za pravo prihvatanje u izraelsko društvo – vojska. Ako žele postati Izraelci s punim pravima, moraju ići u vojsku”.

Novinska istraga pokazuje da ta realnost može djelovati šokantno na nekom drugom mjestu u svijetu, jer se majka bori da pošalje sina u vojsku (kako bi dobio državljanstvo).

Novine dalje optužuju izraelske vlasti da tretiraju ove žene ”kao kriminalce samo zato što su rodile svoju djecu u Izraelu”.