Tanja Bosak u NASA-timu za prikupljanje uzoraka s Marsa

Prikupljeni uzorci će nam reći priču o geološkom razvoju istraživanog područja, ali i da li je možda bilo života na Marsu, kaže Tanja Bosak, profesorica geobiologije na prestižnom MIT-u u Bostonu.

Mars nam pruža priliku da tražimo život koji je raniji od bilo čega što možemo naći u tragovima na Zemlji, naglašava dr. Tanja Bosak (news.mit.edu / Ustupljeno Al Jazeeri)

Spoznaja da je Zemlja jedina planeta za koju znamo sa životom utjecala je na to da se dr. Tanja Bosak, profesorica geobiologije na prestižnom Massachusetts Institute of Technology (MIT) u Bostonu (Sjedinjene Američke Države), počne baviti ovom interdisciplinarnom naukom. Sada je i dio znanstvenog tima Američke svemirske agencije (NASA) u misiji Mars 2020 kojem je zadatak prikupiti uzorke s te planete, a koje će znanstvena zajednica analizirati po povratku rovera Perseverance na Zemlju.

„Ta prisutnost i rasprostranjenost života na Zemlji je jedna od osnovnih karakteristika koje mi koristimo kada opisujemo kakva je to Zemlja. Reći da je Zemlja Zemlja, bez života, to jednostavno nije isti planet“, govori Bosak.

Dodaje da se danas mnogo toga zna o nastanku planete Zemlje i cijelog Sunčevog sistema.

„Znamo kada se to desilo, u osnovnim crtama kako se to desilo, zašto su planeti nastali. Naravno, ima nekih pitanja o nastanku velikih planeta kao što je Jupiter, da li su nastale tu gdje su danas ili možda malo dalje od Sunca, ali mi zapravo znamo jako puno iz raznih uzoraka koji su došli, na primjer meteorita, biokemijskih istraživanja. Tako da sam postanak Sunčevog sustava koji uključuje planetu, znamo puno. Ono što ne znamo je kako i kada je nastao život na Zemlji“, kaže sagovornica.

Govoreći o Zemljinoj površini, objašnjava da se Zemlja mijenja sve brže i to obično zbog ljudskog utjecaja te da je jedno od osnovnih pitanja u geobiologiji kako je život utjecao na Zemlju i kako procesi koji se odvijaju na raznim planetima mogu utjecati na evoluciju života.

„Na primjer, kako vulkani, količina vode na Zemlji, klima, kisik utječu na dalji razvoj života. Mi u nekim najstarijim stijenama koje imamo sa Zemlje koje su oko 3,5 milijarde godina stare vidimo tragove ranog života. Znamo da se život počeo dosta rano razvijati, ali ne znamo koliko je tom životu trebalo da postane rasprostranjen. I ono što isto ne znamo, nemamo nikakve tragove života na Zemlji od prije 3,5 milijarde godina zato što nema sedimentnih stijena koje su toliko stare. Jednostavno, na Zemlji se sve odroni ili ode pod tektonske ploče tako da mi nemamo zapis više.“

Prve stijene s Marsa

Kako je sada uključena u NASA-inu misiju Mars 2020 navodi da je njena uloga vezana za rover Perseverance kojim se skupljaju uzorci raznih stijena i tla s Marsa, a koji će znanstvena zajednica koristiti da traži tragove života na toj planeti.

„Kada se rover vrati na Zemlju, ti uzorci će biti korišteni za istraživanje procesa na Marsu, za istraživanje Marsa kao planete koja se može nastaniti jer su neke od tih stijena bile stvorene u prisutnosti vode, kad je davno bilo vode na Marsu. To su stijene koje potječu iz okoliša koji bi danas na Zemlji definitivno mogli podržavati život. I ti uzorci kada se donesu na Zemlju, što će se desiti za više od deset godina, u njima će se, između ostalog, tražiti tragovi života na Marsu. Pričamo o stijenama koje su starije od 3,5 milijarde godina, dakle puno starije od velike većine onih koje imamo na Zemlji. Mars nam pruža priliku da tražimo život koji je raniji od bilo čega što možemo naći u tragovima na Zemlji“, priča Bosak.

NASA raspolaže svim informacijama za Perseverance rover, koliko je prešao kilometara, odnosno koliko je udaljen od početne tačke, što se može i pratiti.

„Instrumenti na Perseverance roveru svi rade jako dobro i već smo skupili dosta uzoraka stijena, uključujući prve stijene s Marsa koje su bile položene u prisutnosti vode, što do sada nismo nikad imali i što nam zbilja jednog dana može dati uvid u vrijeme kada je voda tekla površinom Marsa, kada nije bio toliko suh i negostoljubiv. Do sada smo skupili neke stijene koje su jako uzbudljive velikom dijelu znanstvene zajednice“, kaže sagovornica.

Ističe kako Perseverance rover nastavlja svoju misiju te je sletio u krater Jezero u kojem je nekad bilo jezero, pa je baš zbog toga izabran kao mjesto slijetanja.

„Sada se rover polako miče prema rubu tog kratera i dolazi do jednih zanimljivih stijena koje su nastale u prisutnosti vode i koje bi mogle imati puno karbonata koji su slični vapnencu na Zemlji. Onda će se maknuti do ruba tog kratera, izaći iz njega i nastaviti se kretati po terenu koji je još stariji od samog kratera koji sadrži neke tipove stijena koje do sada nikad nismo ni vidjeli.“

Puno interesa za ljudski let na Mars

Prema njenim riječima, do sada prikupljeni uzorci su otprilike veličine olovke, a to opet zavisi uzorka, tipa stijene koja se izuzima jer neke stijene se raspadnu, dok su neke onako čvršće.

„Dužine uzoraka su od šest do osam centimetara, a široki su malo više od jednog centimetra. Do sada smo uzimali po dva uzorka jer smo neke od tih duplikata već položili na površinu Marsa, prije nego što smo se počeli kretati po delti, odnosno sedimentnim stijenama koje su nam zapravo i rekle da je tu nekoć bila voda. Pola tih uzoraka je ostalo tamo i mi smo se uspeli uz deltu i prikupili još više uzoraka. Imamo puno uzoraka vulkanskih stijena, sedimentnih stijena i nastavljamo ih skupljati. Grupno, ti uzorci će nam reći priču o geološkom razvoju cijelog tog područja. Sedimentni uzorci pogotovo će nam moći reći da li je možda bilo života na Marsu“, napominje Bosak.

Naglašava da su uzorci s Marsa stariji od bilo čega što mi imamo na Zemlji.

„Kada mi gledamo stare stijene na Zemlji, koje su recimo od 3,5 milijarde godina, one su prerađene, one su bile ukopane ispod kilometara drugih stijena, izložene velikim temperaturama i tlakovima, one su bile odronjene i razne tekućine su prolazile kroz njih. Tako da je jako teško tražiti tragove života iz sve te povijesti koje su te zemaljske stijene iskusile. A na Marsu nema toliko vode, nije bilo te stalne erozije, nema tektonskih ploča, tako da je utjecaj tih naknadnih procesa tamo puno blaži pa stoga imamo puno veću šansu naći nešto u njima ako je nečega bilo. Znači, ako je bilo života na Marsu i ostaju tragovi, ti tragovi nemaju istu šansu biti izbrisani kao tragovi života na Zemlji“, obrazlaže sagovornica.

Poručuje da ljudski let na Mars jako zavisi o misiji Perseverance rovera, i cijele kampanje povratka uzoraka s te planete.

„Jedan od osnovnih problema koje treba savladati je kako donijeti uzorke, kako donijeti materijal s nekog drugog planeta, koji je zapravo jako velik i puno košta energetski da se nešto lansira s Marsa i onda dovede na Zemlju. Sve to moramo prevladati, da bi mi ljude mogli slati na Mars i onda ih vratiti na Zemlju. Prije nego što ne donesemo uzorke s Marsa, sigurno neće biti ljudskog leta. Zanimljivo, ima puno interesa za ljudski let na Mars tako da se ne bi čudila da se u sljedećih par decenija tako nešto i desi, ako nas klimatske promjene sve ne pogaze.“

Nemamo dobar način predviđanja

Priznaje i da klimatske promjene jako utječu na život na Zemlji, te da je vrlo velik ljudski utjecaj na raznolikost života na Zemlji i stabilnost ekosistema.

„Kada gledamo tragove prošlog života, recimo u posljednjih 500 milijuna godina od kada imamo životinje, oni nam mogu puno reći o nekim vremenima kada su bile nagle klimatske promjene. Tako da paleontolozi i gledaju na promjenu na tim fosilnim ekosistemima, te traže razne uzroke zašto su i kada promjene desile i kako nam to može pomoći u predviđanju što će se desiti na Zemlji. No, naše klimatske promjene su toliko brze da mi nemamo dobar način predviđanja, nismo dovoljno opremljeni da znamo što će se desiti, a puno toga je i u politici. Nije do znanosti, nego do politike“, tvrdi Bosak.

Zaključuje kako pseudoznanost otežava posao iskusnim znanstvenicima što je očito jedan globalni fenomen.

„Svi mi koji smo znanstvenici, bavimo se znanošću zato što želimo naći najbolje objašnjenje za nešto što nas zanima i za nešto što je ljudsko iskustvo, iskustvo dobrog planeta i zapravo želimo znati kako stvari rade. A kad postoji pseudoznanost i ljudi koji ne znaju ili ih ne zanima da imaju dobre izvore informacija, ili da ih dobro interpretiraju, ljudi koji ne znaju kako povezati A i B da bi donosili dobre zaključke i kada to utječe na politiku, ekonomiju i ponašanje društva, sve je jako korozivno jer umanjuje riječ razuma i stručnosti“, smatra Bosak.

Izvor: Al Jazeera

Pregled vijesti, tema, mišljenja, blogova sa Balkana i iz svijeta u samo jednom kliku
Pročitajte sada