U čemu je tajna danskog puta do svjetskog rukometnog vrha

Rukometna reprezentacija Danske pobjedom nad Francuskom na nedavno završenom Svjetskom prvenstvu osvojila je treću uzastopnu titulu svjetskog prvaka, što nikad nikome prije njih nije pošlo za rukom u ovom sportu.

Veliki uspjeh danskih rukometaša u svijetu sporta gleda se s posebnim povećalom iz razloga što se radi o naciji s manje od šest miliona stanovnika. To nisu uspjele ostvariti ni znatno veće države i sportske velesile poput Njemačke, Francuske ili Španije u rukometu, SAD-a u košarci, Kanade u hokeju ili Brazila, Njemačke i Italije u fudbalu.

Šta je to onda po čemu su Danci postali svjetski sportski fenomen i kako su došli do toga? Odgovor se krije u jasnom i preciznom dugogodišnjem planu koji predviđa rad s djecom od samih početaka bavljenja ovim sportom. Sve se radi po planu koji je doveden do savršenstva i u koji je uključen širok spektar ljudi.

Sve počinje od školskih dana

Pored rukometnih trenera u plan razvoja danskog rukometa uključeni su prosvjetni radnici u osnovnim školama, psiholozi, savjetnici, lokalna zajednica, roditelji, a na univerzitetima širom Danske postoje odsjeci za sport, među kojima i specijalizirane katedre za rukomet, na kojima se sve do u detalje planira.

Kompletan plan i njegova realizacija nisu nastali niti su realizirani preko noći, već se radi o dugoročnom planskom radu koji se iz godine u godinu, zahvaljujući i razvoju tehnologije, podiže na veći nivo.

Rukomet je nastao u Danskoj 1897. godine, ali prošlo je mnogo godina od tog trenutka pa do trenutka kada je rukomet postao najuspješniji sport u ovoj zemlji. Dvojica rukometnih pionira, učitelji R.N. Ernst i Holger Nielsen živjeli su blizu jedan drugog na Sjevernom Zelandu. Stoga je bilo prirodno da su se dvije škole susrele u prvoj zabilježenoj rukometnoj utakmici. Dogodilo se to 1907. u Helsingoru.

Da bi shvatili kako su Danci došli do današnjeg stepena rukometnog razvoja, potrebno je objasniti i same početke rukometa u ovoj zemlji, te šta se sve u međuvremenu promijenilo. U Danskoj je prvi rukometni turnir održan u ljeto 1921. u Idraetshusetu. Na turniru je učestvovalo 15 ekipa. Uz izuzetak jednog tima iz Helsingora, svi timovi bili su iz Kopenhagena i bili su povezani sa školama i institucijama visokog obrazovanja. Godine 1936. ženski rukomet održao je turnir u Danskoj, gdje je postojala jasna dominacija Kopenhagena, a deset godina kasnije slijede muški, gdje je ponovno velika dominacija kopenhaških klubova.

Izmještanje rukometa van Kopenhagena

Tada su rukometni radnici shvatili da nije moguće graditi jaku rukometnu naciju ukoliko će se taj sport razvijati isključivo u Kopenhagenu i biti na neki način privilegija više klase stanovništva. Postepeno se krenulo u širenje rukometa diljem Danske. Prvi rezultati su bili vidljivi vrlo brzo. Helsingør IF je ušao u historijske knjige kada je 1951. godine osvojio dansko prvenstvo kao prvi klub izvan glavnog grada. Narednih godina dominaciju danskim rukometom preuzele su ekipe iz Odensea, Aarhusa i drugih gradova.

Početkom sedamdesetih godina krenulo se u snažnu komercijalizaciju ovog sporta. Taj proces pratio je i sve veći nivo profesionalizma, treninzima se pridavala sve veća pažnja, počele su se razvijati i trenerske škole na kojima su se izučavali novi sistemi i tehnike rukometne igre. Od amaterskog sporta stiglo se do istinskog nivoa profesionalizma, pa danas u Danskoj ima najmanje 200.000 registrovanih igrača.

Na elitnom nivou igrači su danas profesionalci koji žive na luksuznom nivou, a sve je popraćeno ogromnim televizijskim interesovanjem. Rukomet je danskim kompanijama i medijima postao unosan biznis. Međutim, treba naglasiti da se ipak najveća pažnja posvećuje ulaganju novčanih sredstava u razvoj rukometnih akademija, dok se na plate i kupovinu gotovih igrača ne izdvaja previše. Dokaz tome je i činjenica da najveći dio danskih vrhunskih rukometaša igra van svoje zemlje.

Više sredstava za rukometne škole

Na međunarodnoj sceni danski ženski klupski rukomet ostvario je mnoge trijumfe. Što se tiče klubova, Slagelse i Viborg osvojili su Ligu prvaka za žene šest puta između 2004. i 2010. godine, dok je u muškoj konkurenciji najbolji danski rezultat do sada bilo treće mjesto AG Copenhagena u Ligi prvaka u sezoni 2011/12.

Koliko god Danci voljeli rukomet, on je i dalje ostajao u sjeni fudbala, kao svjetski najpopularnijeg sporta, pa se pažnja posvećivala razvoju rukometa u manjim gradovima koji finansijski nisu mogli razvijati i stvarati velike fudbalske centre. U tu svrhu rađene su mnoge naučne studije, koje su išle ovome u prilog.

Te studije su pokazale kako se čini da veličina populacije u mjestu ranog razvoja sportista na neki način igra vitalnu ulogu u njihovim razvojnim putanjama. Analiza je pokazala da je veća vjerovatnoća da su vrhunski fudbaleri odrasli u zajednicama visoke gustoće naseljenosti (1.000 stanovnika na kvadratni kilometar), dok su vrhunski rukometaši najčešće odrasli u zajednicama srednje gustoće naseljenosti (100 do 250 stanovnika po kvadratnom kilometru).

Naučna istraživanja kao put do uspjeha

Da ima istine u ovakvim istraživanjima pokazuje i to da je najbolji rukometaš i strijelac nedavno završenog prvenstva, Mathias Gidsel rođen i rukometno stasao u Skjernu, gradiću s nešto manje od 8.000 stanovnika; Emil Jakobsen je iz Kertemindea sa 6.000 stanovnika; Niclas Kirkelokke je iz Ringea (6.400 stanovnika)… Zapravo, većina danskih reprezentativaca dolazi iz manjih gradova, gotovo niko iz Kopenhagena.

Detaljnim analizama i istraživanjima Danci su došli do zaključka da je u malim sredinama daleko lakše privući djecu da se bave rukometom i razvijaju svoj talent nego u velikim sredinama gdje se djeca češće odlučuju za fudbal.

Identičan scenario postoji i u Njemačkoj gdje su ljudi svjesni da ne mogu u Minhenu pored Bayerna privući djecu za fudbal, ali zato mogu u malim gradićima poput Kiela i Flensburga i od tih gradova napraviti istinske rukometne centre.

Danci su mnogo prije drugih shvatili kako i na koji način razvijati rukomet kao nacionalni sport. Tri uzastopne svjetske titule najbolji su pokazatelj ispravnosti njihovog načina rada.