Ionako zapostavljene, država dodatno potcjenjuje sportiste

Vijeće ministara Bosne i Hercegovine je na prijedlog Ministarstva civilnih poslova donijelo Odluku o dodjeli Državne nagrade za sport Bosne i Hercegovine 2023. godine. Ta nagrada u vrijednosti 10.000 konvertibilnih maraka dodijeljena je skijašici Elvedini Muzaferiji, kao najveće priznanje u državi zа izuzetan doprinos razvoju sporta i afirmaciji BiH.

„Da, sljedeće sedmice će se upriličiti svečanost uručenja nagrade za Elvedinu, ali i za Lanu Pudar, koja je istu nagradu dobila za prošlu godinu“, odgovorili su iz Ministarstva civilnih poslova BiH.

Pored spomenutih nagrada, kojima će imenovane biti nagrađene sa po 10.000 konvertibilnih maraka (5.100 eura), Vijeće ministara BiH donijelo je Odluku o visini novčane Nagrade za zaslužnog sportistu Bosne i Hercegovine u jednokratnom iznosu od 1.700 do 3.150 konvertibilnih maraka (od 870 do 1.415 eura) za 11 sportista koji su ispunili uvjete za odlazak u penziju, Nagradu za vrhunskog sportistu međunarodnog razreda za 2023. godinu, koja se dodjeljuje za 33 vrhunska sportista u BiH, a visina je utvrđena na temelju postignutih rezultata na takmičenjima i kreće se od 2.000 do 2.300 konvertibilnih maraka (od 1.025 do 1.180 eura).

Pored toga što je izazvala pažnju javnosti i sportskih radnika iz ostalih sportova, poput Amara Njemčevića, trenera najbolje bosanskohercegovačke i svjetske biciklistkinje Lejle Njemčević, koja još nije nagrađena, i sam iznos je diskutabilan.

„Sramotni su to iznosi i apsurdno da se uopšte daju. Sport je kod nas potcijenjen. Tolika nebriga za vrhunske sportiste i za one koji bi to mogli biti je zastrašujuća i ponižavajuća. Cjelokupan iznos koji su podijelili je nedovoljan samo jednom sportisti da ima odgovarajuće pripreme i uz to da nastupa na velikim takmičenjima“, kaže Damir Cipurković, bivši rukometni reprezentativac sa 44 nastupa u sedam godina igranja. Cipurković je bio i član reprezentativnog stručnog štaba sa pet različitih selektora. Trenutno je u RK Sloboda Tuzla, gdje su napravili kvalitativni iskorak, plasiravši se u osminu finala Evropskog kupa.

Na pitanje da li je ikada nagrađen on, kao pojedinac, ili Sloboda, kao sportski kolektiv, za postignuti uspjeh, dao je negativne odgovore. I pored toga smatra da je veći promašaj izostanak nagrada za starije kolege i olimpijce.

„Žalosno je što rade Mrkom, Mari, Razi, Vesni“, misleći na bivše košarkašice tuzlanskog Jedinstva, sa titulom prvaka Evrope, i reprezentacije ex-Jugoslavije, kao i rukometaša Jasmina Mrkonju.

Komplikovana šema društva, ali i finansiranja sporta

Prije razmatranja finasiranja sporta u Bosni i Hercegovini, moramo biti svjesni složenosti državnog uređenja Bosne i Hercegovine, te zainteresovanosti onih koji obavljaju vlast, u ovom slučaju na nivou države, za ostvarenje vrhunskog sportskog rezultata sportista.

„Na žalost, za sada ne postoji, kako političari kažu ‘parlamentarna većina’, koja je dovoljno zainteresovana da finansira vrhunski sport na nivou Bosne i Hercegovine, te kao produkt takvih okolnosti su i ovi simbolični iznosi koje je dodijelilo Vijeće ministara BiH“, smatra Alen Halak, magistar menadžmenta u sportu i konsultant za oblast organizacije i upravljanja u sportu, sa bogatim minulim stažom u sportskim savezima.

Objasnio je i strukturu finansiranja sportista u komplikovanoj šemi bosanskohercegovačkog društva. Osim navedenih sredstava koje dodjeljuje Vijeće ministara BiH, a sve na osnovu statusa koji sportisti ostvare u skladu sa Pravilnikom o kategorizaciji sportista na nivou BiH (Pravilnik Vijeća ministara BiH), sportisti koji dolaze iz sportskih organizacija sa sjedištem u Federaciji BiH, imaju pravo na nagrade za ostvarene sportske rezultate na međunarodnim takmičenjima u skladu sa Uredbom Vlade Federacije BiH. Navedenom uredbom se nagrađuju prva tri mjesta na Olimpijskim igrama, svjetskim i evropskim prvenstvima Mediteranskim igrama, Univerzijadi, te prva mjesta na državnim prvenstvima u kategoriji seniora i juniora.

„Na primjer, za osvojenu zlatnu medalju na Olimpijskim igrama sportista dobija nagradu od 50.000 konvertibilnih maraka (25.500 eura), za postignut svjetski rekord takođe 50.000 konvertibilnih maraka, a najniža nagrada je za državnog prvaka u individualnim sportovima i iznosi 2.500 konvertibilnih maraka (1.280 eura). Osim ovih nagrada, pojedini kantoni u Federaciji BiH nagrađuju sportiste za vrhunske rezultate“, navodi Halak.

Poručuje da se tu ne završava spisak nelogičnosti i da svi sportovi, a onda ni sportisti nisu jednaki pred pravilnicima.

„Pravilnik Vijeća ministara BiH i Uredba Vlade Federacije BiH, po meni su jako diskriminirajući u odnosu na sportiste koji dolaze iz sportova koji nisu na programu olimpijskih ili paraolimpijskih igara, odnosno sportiste koji dolaze iz kolokvijalno nazvanih neolimpijskih sportova. Tako sportista iz sporta koji se nalazi na programu Olimpijskih igara, kada osvoji zlatnu medalju na svjetskom prvenstvu gdje učestvuje ukupno 10 zemalja (jer samo u tim zemljama se prakticira taj sport), dobije nagradu od 40.000 konvertibilnih maraka (20.450 eura), dok sportista iz neolimpijskog sporta koji na svjetskom prvenstvu osvoji zlatnu medalju, gdje učestvuje 100 zemalja, nema pravo na nagradu“, ukazuje Halak.

Pozitivna iskustva iz susjedstva

U susjednim zemljama se neuporedivo više ulaže u sport. U Hrvatskoj je za sport na nivou države u 2023. godini izdvojeno 46,4 miliona eura, a tek slijede izdvajanja iz županija i gradova. U Zagrebu će vrhunski sportisti prve kategorije dobiti 45.000 eura. Svi sa sportskim ostvarenjima će dobiti po 38.000 eura, parasportisti i gluhi sportisti prve kategorije će dobiti po 35.000 eura, te dodatnih 15.000 za ostvarene rezultate. Za plate trenera u sportskim klubovima i savezima isplaćuju se nagrade za rezultate rada 385 trenera plus 47 trenera u klubovima gradskog značaja ili sveukupno 432 trenera po 1.000 eura.

U Srbiji je prema usvojenom Budžetu za tekuću godinu planirano bilo 20.267.000 eura za sport. Iako izuzetno centralizovana država, preostane prostora da se dodatno finansira i iz pokrajinskog budžeta (Vojvodine), te gradskih kasa, a nerijetko i sam predsjednik dodjeljuje novčana sredstva svojim ukazima.

U zemljama Evropske unije se prosječno izdvaja jedan postotak budžeta. To je uobičajena praksa. Ako bi takva praksa preslikala na budžet Bosne i Hercegovine, trebalo bi se izdvojiti oko 13 miliona konvertibilnih maraka (oko 6,65 miliona eura).

„Izdvaja se 1,3 miliona konvertibilnih maraka, što je 10 puta manje. Od toga 800.000 konvertibilnih maraka se raspoređuje na: Olimpijski komitet BiH i sve bh. saveze uključujući i saveze u invalidnom sportu (50-ak saveza). Tako neki državni sportski savezi, za svoj rad za godinu dana, dobiju ukupno 5.000 konvertibilnih maraka, a znamo da je nadležnost bh. sportskih saveza provođenje sistema takmičenja u zemlji i učešće na međunarodnim takmičenjima (prvenstveno učešće reprezentacija Bosne i Hercegovine na prvenstvima svijeta ili Evrope). Od dobijenog iznosa, savezi ne mogu platiti niti članarinu svjetskim savezima u čijem su članstvu, pa sam rad postaje nemoguća misija“, konstatuje Halak.

Kratak odgovor ministarstva

Na pitanje resornom državnom ministarstvu jesu li opredijeljena sredstva dio sistemske podrške bh. sportu ili raspoređivanje preostalog novca na kraju kalendarske i fiskalne godine, stigao je kratak odgovor.

„Ministarstvo objavljuje Javni poziv, nakon čega se vrši evaluacija prijava i sačinjava prijedlog Odluke. Evaluaciju u ovog godini vršila je komisija čiji su članovi predstavnici nadležnih ministarstava sporta Republike Srpske i Federacije BiH, Odjeljenja za sport Brčko distrikta i Ministarstva civilnih poslova.

Napominjemo i da Ministarstvo civilnih poslova svake godine podnosi zahtjev za veći iznos za oblast sporta, ali smo dužni postupati u skladu sa Zakonom o budžetu i međunarodnim obavezama institucija BiH donesenim u Parlamentarnoj skuštini BiH“, naveli su iz Ministarstva civilnih poslova BiH.