Investicije Turske na Balkanu: Između statistike i percepcije

Tursku i Balkan vežu bliske historijske, kulturne, političke i ekonomske veze koje su podložne turbulencijama uslijed širih geopolitičkih komplikacija kao što su migracije, odnosi sa Evropskom unijom i Rusijom, kurs lire te ekonomske krize. Upravo je slab kurs lire jedan od motiva za investicije koje tako imaju funkciju čuvanja vrijednosti novca u bližim i stabilnijim ekonomijama.

Nakon Arapskog proljeća za Tursku sve veći značaj ima Balkan zbog ekonomske razmjene, ali i mogućnosti da upravo Balkanski poluotok bude turski most do tržišta Evropske unije.

Posljednjih godina intenzivirana je međusobna saradnja Turske sa Bosnom i Hercegovinom i Srbijom. Najvažniji projekt o kojem se godinama priča jest izgradnja autoputa Sarajevo – Beograd. Ova saobraćajnica će ujedno povezati i Banja Luku sa Sarajevom i Beogradom, ali znatno smanjiti putovanje od Sarajeva do Novog Pazara, Prištine, Skoplja, Sofije, Istanbula…

Pored navedenog, Turska ima značajne investicije na Balkanu u turizam, bankarstvo, medije, industriju, energetiku, zdravstvo i obrazovanje, a uzeli su u zakup i niz aerodroma.

Deficit u trgovini

Od država bivše Jugoslavije jedino Slovenija tradicionalno ima suficit u međunarodnoj trgovini, dok ostale države imaju pokrivenost uvoza izvozom u vrlo različitom rasponu. Prema podacima za 2020. godina pokrivenost uvoza izvozom kretala se od 76 posto u Makedoniji, Srbija 74, Hrvatska 64, Bosna i Hercegovina 62, Crna Gora 17 posto i 16 posto na Kosovu.

Ambasador Turske u Srbiji Tanju Bilgic koji je proljetos okončao svoj mandat, izjavio je za Anadoliju kako je prilikom preuzimanja dužnosti 2016. godine zadao cilj da se udvostruči obim trgovinske razmjene između Turske i Srbije.

Godine 2016. obim trgovinske razmjene Srbije i Turske iznosio je 800 miliona dolara (684 miliona eura), a za četiri godine taj broj povećan je na 1,5 milijardu dolara (1,28 milijarde eura), dok je njihov zajednički cilj podizanje međusobne trgovine na dvije milijarde dolara (1,7 milijarde eura).

Međutim, kada se trgovačka razmjena analizira kroz omjer uvoza i izvoza vidljiva je nadmoć Turske. Naime, Srbija je iz Turske uvezla robe za više od 830 miliona eura, dok je izvezla robe od najmanje 250 miliona eura.

Ti su podaci koji su bili aktuelni tokom Erdoganove posjete 2019. godine Novom Pazaru gdje je Turska otvorila svoj konzulat. Upravo Sandžak ima najviše potencijala za saradnju s Turskom zbog bliskih historijskih i porodičnih veza. Međutim, većina investicija u industriju slijeva se u centralnu Srbiju, dok su u Sandžaku prisutne vladine i nevladine organizacije kroz obnovu kulturnih i vjerskih objekata te zdravstvenih ustanova.

Pored početka izgradnje autoputa Beograd – Sarajevo, učešća ENKE u izgradnji Moravskog koridora, otvaranje Turskog toka, Turci nakon godina najava grade put Novi Pazar – Tutin jer je upravo slaba infrastruktura limitirajući faktor razvoja Sandžaka.

Na ovaj način Turska ulazi na Balkan kroz infrastrukturu kao što su ranije uradili Kina i Rusija.

Turske investicije u Srbiju su se za desetak godina popele sa milion dolara (855.000 eura) na 200 miliona dolara (171 miliona eura), a broj kompanija u turskom vlasništvu je premašio brojku od 800 i zapošljavaju gotovo 10.000 radnika.

Velike investicije na Kosovu

Na kosovskom tržištu posluje 725 kompanija iz Turske sa kapitalom od najmanje 1,2 milijarde eura, prema zvaničnim podacima Ministarstva trgovine i industrije.

Turska je i dalje jedan od najvećih trgovinskih partnera i jedna od tri države sa najvećim prisustvom direktnih investicija na Kosovu, poslije Njemačke i Švicarske.

Prema Kosovsko-turskoj privrednoj komori, investicije zvanične Ankare na Kosovu od 2009. do 2019. godine iznosile su 450 miliona eura. Sektor energetike čini 31 posto svih investicija, a prate ga finansijski i transportni sektor. Predpandemijske 2019. godine turski izvoz na Kosovo je iznosio 431 miliona eura, dok je kosovski izvoz bio svega osam miliona eura.

Sjeverna Makedonija je uz Bugarsku i Grčku najbliže tržište za Tursku. Pored navedenog, u Sjevernoj Makedoniji živi znatna turska manjina što je i ekonomski most između dvije zemlje. Najveća turska investicija u Sjevernoj Makedoniji je realizovala kompanije TAV, koja ima koncesiju na dva aerodroma, u Skoplju i Ohridu.

Veća ulaganja su izgradnja četiri stambena objekata, od po 40 spratova, u Skoplju, zatim Klinika za oftalmologiju, Halkbank, trgovački lanac Ramstor, koji su u vlasništvu kompanije Koch, mljekara Sutash. Obim trgovine između Sjeverne Makedonije i Turske 2018. godine iznosio je 500 miliona dolara (428 miliona eura), a želja obje strane je da se udvostruči.

Različita percepcija turskih investicija

Iz medija i stavova analitičara može se zaključiti da je prisutna suprotstavljena percepcija turskih investicija u Bosni i Hercegovini u poređenju sa Srbijom. Statistički, Turska znatno više ulaže u Srbiju što je za očekivati zbog veličine tržišta i geografskog položaja. S druge strane, turske investicije u Bosnu i Hercegovinu su najvećim djelom realizovane kroz projekte TIKA-e, Direkcije za vakufe i drugih vladinih i nevladinih organizacija.

Prema dostupnim analizama, TIKA je u Bosnu i Hercegovinu u proteklih 25 godina uložila gotovo 400 miliona dolara (342 miliona eura), a pet drugih državnih institucija dodatna 53 miliona dolara (45 miliona eura).

Mnoštvo kulturnih, obrazovnih, historijskih i vjerskih objekata preko kojih je turizam dobio najviše podrške izgradili i obnovili su upravo Turci. Međutim, ovi projekti se kroz statistiku ne prikazuju kao strane investicije što daje nepotpunu sliku. Najveće turske investicije u industriju su u Lukavac, Maglaj i Goražde u iznosu od 305 miliona eura, te u bankarski sektor 120 miliona eura i obrazovanje 42,5 miliona eura.

Sporost administracije, korupcija i nepotizam

Mnogobrojni razlozi su zašto je lakše obnoviti nacionalni spomenik iz osmanskog perioda nego investirati u proizvodnju, a najčešće se izdvajaju sporost administracije te korupcija i nepotizam.

Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan izjavio je, prilikom posjete Bosni i Hercegovini krajem augusta, kako očekuje da se godišnja trgovinska razmjena između Turske i Bosne i Hercegovine poveća na milijardu eura godišnje. Tokom ranijih posjeta cilj međusobne razmjene je bio izražen u dolarima, istom brojkom [što je manji iznos].

Očekivanja obje strane su da do povećanja doći zahvaljujući Sporazumu o slobodnoj trgovini koji je stupio na snagu ove godine, a kojem je Turska Bosni i Hercegovini dala najpovoljnije uslove za trgovinu.

Trenutno godišnja razmjena Bosne i Hercegovine i Turske iznosi oko 1,1 milijardu konvertibilnih maraka (564 miliona eura), što znači da je potrebno gotovo dvostruko povećanje da bi se dosegao zacrtani cilj.

Kao i u slučaju Srbije omjer unutar te razmjene ide u korist Turske. Prošle godine izvoz iz Bosne i Hercegovine u Tursku bio je vrijedan 316 miliona konvertibilnih maraka (162 miliona eura). Uvoz je, pak, bio više nego dvostruko veći – 782 miliona konvertibilnih maraka (400 miliona eura).

U Crnoj Gori najviše kompanija u turskom vlasništvu

Prema podacima Zavoda za statistiku u Crnoj Gori je u prošloj godini bilo 11.280 poduzeća u stranom vlasništvu, od čega je u vlasništvu turskih biznismena njih 3.250, odnosno 28,8 posto.

Crna Gora je godinama poznata po otvorenosti za strane investicije, a investitorima nude mogućnost sticanja crnogorskog državljanstva. Nekad su dominirali Rusi, a posljednjih godina Turci.

Ključni okidač za navalu turskih investitora jest ulazak Crne Gore u NATO što je osnovni preduslov za politički i ekonomsku sigurnost i stabilnost. Također, ulazak u NATO je nužni korak ka pridruživanju Evropskoj uniji čije tržište je dugoročni cilj turskih investitora.

Najviše poduzeća otvoreno je na crnogorskom primorju, posebno u Budvi, ali i u glavnom gradu Podgorici.

„Broj turskih firmi tokom 2017. godine, prije učlanjenja Crne Gore u NATO, bio je gotovo 250. Taj broj danas je veći za čak 14 puta, a informacije Privredne komore i Udruženja turskih investitora govore da interesovanje raste iz dana u dan. Građevinarstvo je grana u kojoj se bilježe najveća ulaganja biznismena iz Turske, ali je takođe i turizam u vrhu interesovanja“, smatra novinar Adel Omeragić.

U periodu prije pandemije, kada je bivša Vlada Crne Gore ušla u proces davanja koncesije za Aerodrom Crne Gore, dvije turske kompanije bile su u užem krugu za njeno dobijanje. Nedavno je ta tema ponovo otvorena, ali s obzirom na političku nestabilnost u Crnoj Gori teško je očekivati znatniji pomak po tom pitanju.

Od većih investicija iz Turske, u Crnoj Gori posluje kompanija Toscelik, koja upravlja Željezarom Nikšić, kao i kompanija Global Ports, koja upravlja kontejnerskim terminalima i generalnim teretima u Luci Bar, a prisutni su i turski brendovi Dogtas i LC Waikiki.

Znatna ulaganja u Hrvatskoj

Slično iskustvo u period pred ulazaka u EU imala je i Hrvatska. Naime, nakon svjetske ekonomske krize i pada stranih investicija Turska je ulaganjima u turizam pred sami ulazak Hrvatske u Uniju bila u samom vrhu po investicijama.

U predpandemijskoj 2019. godini trgovačka razmjena između Hrvatske i Turske bila je oko 600 miliona američkih dolara (513 miliona eura). U posljednjih pet godina robna razmjena dvije zemlje porasla je za gotovo 27 posto.

Pored turizma, turske kompanije prisutne su i u građevinarstvu. Projekt vrjedniji od Pelješkog mosta dobila je turska kompanija Cengiz Insaat koja je godinama prisutna na izgradnji Koridora Vc u Bosni i Hercegovini. Turci su u maju počeli graditi drugi i rekonstruirati postojeći kolosijek željezničke pruge od Križevaca do Koprivnice i prema granici s Mađarskom. Ovo je pojedinačno najveći projekt infrastrukture u Hrvatskoj vrijedan 2,41 milijardi kuna (321 milion eura), od čega 85 posto finansira EU.

Jedan od razloga dobrih ekonomskih odnosa dvije zemlje je djelovanje Hrvatsko-turskog poslovnog vijeća koje osnovano prije 26 godina.