Iako je Iran pod međunarodnim sankcijama već više od 40 godina društvo je dinamično i otvoreno o čemu svjedoče milioni turista koji ga posjećuju svakodnevno. Pored turista, kolorit Irana čine i brojni strani studenti, najviše u Komu.
Prilikom svoje prve posjete Iranu, stranci ne osjete sankcije. Međutim, pristup internetu je poprilično otežan. S druge strane, kulturni šok koji dožive posjetioci se ogleda u tome što je ogromna razlika između imidža Irana koji kreiraju mediji i onoga što se može vidjeti na ulicama.
Kulturni šok
Teheran je aglomeracija sa gotovo 14 miliona stanovnika i još pet miliona onih koji ga posjećuju svakodnevno. Konstantna gužva i žene koje se oblače raznoliko pokazuju da je Teheran, pored administrativnog, i ekonomski centar Irana. To je dokaz da se ovaj grad ne razlikuje mnogo od drugih azijskih metropola. Međutim, velika je razlika u životnom stilu Teherana te Mešheda i Koma koji predstavljaju vjerske centre u zemlji. Isfahan, nekadašnja prijestonica Perzije, i danas je glavni grad kada je u pitanju turizam.
Sjeverni dio Teherana je mnogo napredniji i bogatiji od siromašnog južnog dijela. U starom dijelu Teherana, u kojem se nalazi najveći bazar, skoncentrisan je i veći dio ambasada i stranaca.
Masud je iskusni trgovac tepisima o čemu svjedoči kolekcija od desetak zbirki vizitki njegovih stalnih mušterija sa Zapada. U svojoj ponudi, on ima različite vrste tepiha i ćilima iz svih dijelova Irana te iz susjednih država. Posao vodi zajedno sa sinom, a njegov šegrt je iz Afganistana što je pokazatelj migracionih procesa. Njegove prekrasne ćilime možete platiti u eurima, ali i na računima njegove firme u Parizu.
Specifičnost automobila na ulicama prikazuje političko-ekonomske odnose kroz koje je Iran prošao i u kojima se nalazi. Dominiraju francuski modeli koji su odavno postali domaći proizvod, a tu su još japanska i korejska vozila.
Turisti, posjećujući ulicu u blizini Trga revolucije u kojoj su samo knjižare, antikvarnice i ulični prodavači knjiga, vrlo lako mogu zaključiti da su građanima Irana dostupna gotovo sva popularna svjetska izdanja. Ulazeći u jednu antikvarnicu, nakon što sam se predstavio, prodavač me pitao da li razumijem muziku sa radija. Odmah sam shvatio da se radi o Oliveru Dragojeviću. Iznenadilo me njegovo dobro poznavanje Balkana, naših država i gradova. Kaže da nema problema u nabavci starih knjiga iz cijelog svijeta.
Dževad je prevodilac koji ima zapažen broj pratilaca na društvenim mrežama zahvaljujući svojim putovanjima i poznavanju više jezika.
„Građani Irana u svakodnevnom životu uglavnom ne osjete sankcije, osim kod kupovine elektronske opreme na čiju dostavu čekaju po nekoliko mjeseci. Međutim, godišnja inflacija od 20 do 25 posto otežava razvoj ekonomije i funkcionisanje države što se negativno odražava na standard građana“, pojašnjava Dževad.
Kad su u pitanju mladi u Iranu, njihov najveći izazov za formiranje porodice je stambeno pitanje.
„Muškarci u Iranu u prosjeku stupaju u brak u 35-oj godini života, a djevojke u 30-oj. Za ženidbu, pored posla, stana i automobila, muškarac je dužan pripremiti mehr (vjerska obaveza), koji u prosjeku iznosi sedam hiljada dolara i isplaćuje se na zahtjev žene. Mjesečna renta stanova je od sto do dvjesta dolara, a automobili domaće proizvodnje koštaju oko šest do sedam hiljada dolara“, dodaje Dževad.
Niža primanja u državnom sektoru
Kad je u pitanju državna administracija, između ostalog, jedna praksa je izuzetno pozitivna u Iranu iz balkanske percepcije. Naime, plate uposlenika u državnom sektoru su manje od zarada u realnom sektoru, a to je dobra motivacija za privatni sektor. Također, kad su u pitanju prava žena vrijedi istaknuti praksu da zaposlene žene rađanjem djece dobivaju povećanje plate i smanjenje radnih sati.
U većim gradovima vrlo su uočljivi pripadnici jermenske zajednice koje je lahko prepoznati na ulicama po izraženim krstovima, a pripadnici turkmenske i drugih manjina nude turistima svoje tradicionalne proizvode što upotpunjuje šarolikost iranskog društva i historije.
Mladi u Isfahanu noć provode pored poznatog mosta starog više od 400 godina po imenu Sio se pol (u prijevodu sa perzijskog: 33 svoda). Most je dugačak 295, a širok 14 metara te ima dva nivoa. Izgrađen je u doba safavidske dinastije, za vrijeme iranskog šaha Abasa Safavija. Rijeka je veći dio godine bez vode tako da se posjetioci mogu opustiti uz samu građevinu mosta uz tradicionalnu muziku, poeziju i ples te uz neizostavnu nargilu.
Iran pulsira energijom i željno čeka ukidanje sankcija kako bi pokazao svijetu svoje kvalitete, potencijal i raskoš historijskog naslijeđa.