Iako je sezona grijanja u Beogradu i drugim gradovima u Srbiji trebala početi 15. oktobra, najmanje 300.000 Beograđana i nepoznat broj ljudi priključenih na sisteme centralnog grijanja u drugim gradovima, naročito preko noći i u ranim jutarnjim satima, i dalje se bukvalno smrzava. Bez obzira na vremenske prilike, po svemu sudeći, ništa se tu neće promijeniti do 1. novembra.
Građani, oni koji godinu dana uredno plaćaju grijanje kako bi imali tople stanove u hladnijih šest mjeseci, ponovo su taoci donosilaca političkih, a ne poslovnih odluka o nakaradno shvaćenoj politici štednje energenata. Što je još i gore niko ih ništa nije ni pitao, pa ispada da su još jednom, potpisujući ugovore o isporuci toplote, zapravo platili i još plaćaju “mačku u džaku”. Blago rečeno, prevareni su.
Varljivo ‘miholjsko ljeto’
A da se sve, pa i centralno grijanje, vrti oko novca, potvrdiće već i gradonačelnik Beograda Aleksandar Šapić izjavom da razlog za odlaganje početka sezone grijanja “nije u tome da bi se taj novac utrošio na putovanja, reprezentaciju ili na bilo kakvu korist Uprave Grada Beograda, već da bi cijena grijanja za građane ostala što duže nepromijenjena”.
Kao nekakvo posebno dostignuće beogradski gradonačelnik nije propustio priliku da istakne kako je sadašnja cijena grijanja identična kao i prošle godine, “iako se svet izmenio u roku od godinu dana, a cena energenata znatno skočila u celom svetu”.
“Da bismo pokušali tu cenu zadržati što duže, koristimo toplo vreme koje trenutno imamo. Tako pomeramo rok eventualnog nedostatka gasa po beneficiranoj i povoljnoj ceni”, poručio je Šapić sve zabrinutijim sugrađanima.
Naravno, gradonačelnik je istupio isključivo kao glasnogovornik odluke koja se kao i sve ostale donosi na jednom sasvim drugom mjestu gdje ponajmanje ima hidrometereologa od struke, ali koji vrlo dobro znaju kako tzv. miholjsko ljeto obično dolazi oko crkvenog praznika Miholjdana (12. oktobra). Tako su u najtoplijem dijelu dana temperature podizale i iznad 20 i više stepeni, ali se noću spuštale i na svega pet-šest stepeni, ali su u nešto višim područjima zabilježeni i prvi mrazevi.
Nije teško zamisliti kako je porodicama koje imaju sasvim malu djecu ili starijima i bolesnima koji nemaju načina da se zagriju odnosno dogrijavaju na neki drugi način. Ipak, nemaju svi ugrađene klima urađaje ili dovoljno novca da plate uključivanje grijalica, termopeći, rešoa i sličnih sprava za koje se zna da prosto “gutaju” struju.
Trik sa novim tarifama za struju
Mnogo prije početka sezone grijanja, vlasti su bombardovale građane informacijama kako je sve spremno za distribuciju toplotne energije: skladišta gasa su puna, kako ono u Banatskom Dvoru, tako i ono koje je zakupljeno u Mađarskoj, elektrane su na vrijeme uradile remonte i obavile neophodne toplotne probe, ali i pripremile novi tarifnik za cijene električne energije.
Tako je prije nekoliko dana objavljena i informacija kako je i pored pojačane potrošnje električne energije zbog odgađanja sezone grijanja potrošeno za 17 odsto manje megavata struje nego u isto vrijeme prošle godine.
Ako je ovaj podatak tačan, jasno je da je u okviru mjera štednje potpuno upalio unaprijed pripremljeni trik u prvom redu za domaćinstva koja će, kako je obećano, moći umanjiti svoje račune za struju i za trećinu, ako u određenim procentima smanje svoju potrošnju u odnosu na broj kilovata koje su trošila u isto vrijeme prošle godine.
Građani koji se ne griju na struju i koji su i do sada bili racionalni, teško da mogu ostvariti uštede od 30 procenata, a da značajno ne mijenjaju stil života. Oni koji su se grijali na električnu energiju moći će da ostvare i veće uštede u zimskom periodu, isključivo ako promijene način grijanja.
Prosječna potrošnja struje u Srbiji je oko 350 kilovata. Svi koji troše toliko nalaze se u zelenoj zoni. Od 351 do 1.600 kilovata je plava i preko 1.601 je najskuplja, crvena zona. Od 1. septembra kilovat-sat struje košta 8,144 dinara.
Očigledno je da je odluka o odlaganju početka sezone grijanja odnosno hladnih radijatora u stanovima donesena planski i to mnogo prije nego što su se nadležni utrkivali u tvrdnjama kako će sezona početi na vrijeme. Očigledno je i to da su se prilikom kreiranja ovakve politike više pitali metereolozi nego stručnjaci za proizvodnju i distribuciju toplotne energije.
A meteorolozi još ne najavljuju kraj “miholjskog ljeta” u kojem je temperatura onih nekoliko sati u najtoplijem dijelu dana zaista visoka za ovo doba godine.
Jedan od njih ipak je izjavio kako je teško procijeniti šta je toplo, a šta hladno, jer je nekome hladno i po ovom vremenu, pogotovo onima kojima su stanovi okrenuti prema sjeveru. Pretpostavka da će tek od novembra, koji se na hrvatskom zove studeni, konačno početi grijanje, po nekim procjenama, obično je “kockanje” jer donosioci odluka čekaju da vide koliko će biti hladno ili toplo i da li će se ljudi buniti ili ne.
Najbliži ocjeni realnog stanja stvari su oni koji tvrde da su se vlasti rukovodile pomalo čudnom logikom koja se može svesti na sljedeće: “Ako se niko ne bude bunio – odlično, ako se budu bunili – pustićemo grijanje.”
Nije teško pretpostaviti kako se ništa od ovoga ne radi na osnovu finih analiza i proračuna, nego je to obično – blefiranje. S obzirom da velikih pobuna ili protesta nema, čini se da je blefiranje zasad uspjelo.
Ni ‘skidanje’ s mreže nije jeftino
Za sada niko pouzdano ne zna koliki su ili koliki će biti efekti ušteda od odgađanja početka sezone grijanja, pogotovo što se javljaju i glasovi koji tvrde da će cijena troškova na kraju biti veća od samih ušteda, a sve je više građana kojima je dosta politike “trikova” i “blefiranja”, pa jednostavno šalju zahtjeve za isključenje s mreže centralnog grijanja. Međutim, ni taj postupak nije ni brz ni jeftin.
Fakat je da broj raskida ugovora sa toplanama raste, kao što je i fakat da je usluga loša i to godinama unazad.
One koji se odluče za takav korak valja podsjetiti da je procedura komplikovana, duga i skupa. Čak i ukoliko se uspiju izboriti s birokratijom i dobiti neophodnu podršku komšiluka, “skidanje” ss centralnog grijanja u Beogradu košta i do 15.000 dinara ili 125 eura i to za stan od 50 kvadrata.
Kad smo već kod cijena, a kao što smo već istakli, u pozadini cijele priče jest novac. Sa odgađanjem sezone grijanja pojavio se i novi problem koji se nalazi u odgovoru na pitanje trebaju li građani platiti grijanje. Sezona traje 180 dana i ako se 15 dana ne grije to je oko osam posto cijene godišnjeg grijanja. Za sada se, istina stidljivo, spominje samo eventualno umanjenje računa za oktobar u kojem, s obzirom na vremenske prognoze, grijanja neće ni biti.
Čak 90 posto građana Beograda plaća grijanje paušalno, po kvadratnom metru. Svi oni će dobiti račune za grijanje koje nisu imali, a koje će platiti, a pritom su se grijali na druge načine. Zato se očekuje da će potrošači zahtijevati povrat novca, a u slučaju da to lokalne samouprave odbiju, za pretpostaviti je gomilu sudskih sporova, čija će cijena premašiti sadašnje uštede.
Šapićeva ‘Pandorina kutija’
Na kraju, vratimo se beogradskom gradonačelniku od čije smo “brige” za novac i zdravlje Beograđana i krenuli u potpuno neizvjesnu sezonu hladnih radijatora u Beogradu.
“Odluka za odlaganje grejne sezone zbog lepog vremena nije doneta iz hira, niti na bilo čiju štetu. Na sve moguće načine pokušavamo da se dovijamo i da haos koji vlada u čitavom svetu i na svetskom tržištu energenata, građani što manje osete na svojoj koži”, rekao je Šapić.
Nije ovaj bivši vaterpolista slučajno izrekao i sljedeću rečenicu: “Ako, ne daj Bože, dođe do prekida dotoka gasa preko Turskog toka, onda je jedino što imamo to što smo skladištili i što ovim odlaganjem i korištenjem povoljnih vremenskih prilika pokušavamo da sačuvamo.”
Na sve učestalije zahtjeve i mišljenja kako računi za grijanje moraju biti manji, Šapić odgovora kako nije dobro rješenje da se računi sad umanje za nekoliko procenata jer bi, kada cijena gasa postane tržišna, oni “mogli skočiti i nekoliko puta više”.
Šapić se nije složio sa potezima “pojedinih lokalnih samouprava” koje su već podigle cijene grijanja. Na taj način, prema njegovim riječima, otvorile su “Pandorinu kutiju” odnosno skok cijene grijanja koju bi plaćali građani u skladu sa realnim okolnostima i cijenama koje diktira tržišna cijena gasa.
Šta se još nalazi u toj “Pandorinoj kutiji”, osim poskupljenja cijene grijanja, beogradski gradonačelnik nije zalazio. Pogotovo u procjene da će čim para krene prema potrošačima i u Beogradu biti otvorena i tema njene nove cijene. “Miholjsko ljeto” kao izgovor za hladne radijatore je sasvim pri kraju. Hoće li prestati i zakidanje sopstvenih građana, to je već sasvim drugo pitanje.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.