Trumpova odluka izolira SAD, a ne Iran

Dugotrajne prijetnje američkog predsjednika Donalda Trumpa kako će se povući iz Zajedničkog sveobuhvatnog akcijskog plana, poznatijeg kao Iranski nuklearni dogovor ili Bardžam na perzijskom jeziku, napokon su se ostvarile. Strelovita europska diplomacija, koja je posljednjih tjedana grozničavo posjećivala Bijelu kuću ne bi li promijenila mišljenje Sjedinjenih Država, nije uspjela u svojim nakanama. Amerikanci izlaze iz dogovora, ali još je mnogo upitnika nad time što to zapravo znači za Iran, Bliski istok i svijet.

Prije svega, valja reći da američki potez nije uopće iznenađenje. Još je u siječnju Donald Trump upozoravao kako će se povući iz ugovora ukoliko europski saveznici ne pritisnu na izmjene Bardžama i potom su Amerikanci tražili europsku potporu oko jačih inspekcija i sankcija zbog raketnog programa. Dolaskom Johna Boltona za savjetnika za nacionalnu sigurnost i Mikea Pompea kao državnog tajnika, američko-iranski dogovor je zapečaćen, no pitanje jest je li on ikad i zaživio.

Naime, nakon briljantnog diplomatskog uspjeha Omana u dovođenju američkih i iranskih diplomata za zajednički stol, te uspješnog zaključenja dogovora 2015. godine, Amerikanci se zapravo ne drže slova i duha ugovora, a s dolaskom Trumpa je taj stav još pooštren. Doista, Amerikanci se nikada nisu ni držali ovog dogovora, nastavili su činiti probleme svakome tko je nastojao ekonomski surađivati s Iranom, a time su proizveli i nepovjerenje na međunarodnoj sceni što su shvatili i Europljani.

Trumpa su podržali njegovi savjetnici, prije svega John Bolton, tvrdolinijaš koji je bio golemi kritičar dogovora iz 2015. godine i koji smatra da nema povratka bilo kakvom obliku pregovora s Islamskom Republikom. Neki drugi američki diplomati ukazuju koliko je povlačenje iz dogovora loša stvar. Zapravo, odluka da se napusti Bardžam izolira Sjedinjene Države, a ne Iran, te oslobađa Iran mnogih pravila i pritisaka i riskira otvoreni trgovački rat s američkim saveznicima. Oči su sada uprte u Iran te se promatra hoće li i Islamska Republika ostati u Bardžamu ili će svojim napuštanjem jednostavno srušiti ovaj dogovor i bilateralno djelovati s drugim potpisnicima.

Washington nastavlja gaziti svoju međunarodnu reputaciju

Nije ovo prvi puta da je ratoborni Washington odlučio mijenjati pravila igre međunarodne zajednice i time zapravo u potpunosti gaziti svoju međunarodnu reputaciju kao nestabilnog i nepovjerljivog subjekta međunarodnih odnosa. Svijet sada može sa strahovanjem iščekivati što će te horde ratobornih političara pokušati učiniti za uništavanje neovisnih država koristeći kao izliku borbu protiv terorizma. No, sankcije koje Washington planira uvesti neće biti toliko uspješne ili široke kao one u Vijeću sigurnosti UN-a za vrijeme predsjednika Mahmuda Ahmadinežada. Vijeće sigurnosti ovoga puta neće biti složno, pa se Bijela kuća neće ni obratiti tom tijelu. Europski saveznici bi mogli također biti protiv sankcija, a iranska trgovina s životno važnom Kinom i Indijom će se nastaviti.

Upravo bi Europljani mogli biti optuženi za propast Bardžama. Prvo, Trump bi mogao optužiti Europljane da su bili nesposobni preurediti dogovor nakon što je on nekoliko puta naglasio kako će ga mijenjati ili napustiti iz vlastitih interesa nacionalne sigurnosti. Općenito je preko Johna Boltona i Mikea Pompea pokazao da je spreman na čvršći stav protiv Irana. No, iz američke perspektive, Europljani su samo gledali na svoje gospodarske interese, s obzirom da su mnoge države uložile mnogo novaca u Iran. Osobito se to tiče Francuske, koja je dovela Airbus, Renault i druge velike kompanije, a francuski Total planira uložiti golem novac u razvoj iranskih naftnih i plinskih polja. A i druge europske zemlje mogu sada napasti London, Pariz i Berlin i pitati ih što će se dogoditi s ulaganjima koja su napravili u Iranu. Svaki idući korak europskih zemalja će se pomno propitivati; s jedne strane Europljani ne žele ugroziti transatlantske odnose, a s druge strane žele zaštititi svoja velika ulaganja u Iran i čisti obraz kao povjerljivog partnera u budućim međunarodnim dogovorima.

Iran neće izaći odmah

Iran će pričekati nekoliko tjedana prije povlačenja iz Bardžama kako bi svakome pokazao da je zemlja koja nastoji riješiti stvari mirnim putem. Ukoliko iranski politički vrh odluči izaći iz programa, iranska atomska agencija će nastaviti obogaćivanje urana. To je već napravljeno predsjedničkom naredbom za obogaćivanje urana na industrijskim razinama. No, ukoliko se jamče iranski interesi, govori Rohani, tada će biti moguće nastaviti Bardžam s petorkom. Iranski predsjednik parlamenta Ali Laridžani je rekao kako su Amerikanci od samog početka implementacije Bardžama pokušali mijenjati ili napustiti dogovor, iako su UN i Vijeće sigurnosti potvrdili dogovor. Laridžani kaže kako Amerikanci poznaju samo jezik sile i nema drugog rješenja.

Iranski ministar vanjskih poslova Mohamad Džavad Zarif je najavio diplomatske napore i kontakte sa svim drugim potpisnicima ugovora kako bi se provjerilo hoće li oni moći jamčiti iranske interese i davati Iranu dovoljno mogućnosti za mirne političke i gospodarske odnose u svijetu. Europska Unija može iskoristiti svoje pravne mogućnosti i pokrenuti mehanizme kojima se može očuvati dogovor davajući Iranu jamstva za zaštitu europske trgovine i ulaganja čak i nakon što Sjedinjene Države uvedu svoje sankcije. Ti mehanizmi, međutim, ne mogu biti samo rasprave i čista retorika, već pravi akcijski planovi. Europljani se mogu vratiti prokušanim modelima alternativnih opcija financiranja kojima bi se izbjegle američke sankcije protiv europskih kompanija. Takav stav europskih država ne samo da spašava Bardžam, već može imati i izravan učinak na Trumpa. Američki predsjednik može odlučiti hoće li u potpunosti zalupiti vratima nakon svog izlaska ili će ipak imati neki oblik otvorenosti prema novim mogućnostima suradnje i blažih sankcija Iranu.

S obzirom da je Kongres podržao američku vladu oko oživljavanja starog plana za izgradnjom proturaketnog štita u Perzijskom zaljevu koji bi omogućio petromonarhijama zaštitu ili napad na Iran, ali i na druge zemlje poput Katara, onda je mogućnost mirnijeg izlaska Sjedinjenih Država malena. Amerikanci su odlučili na Bliskom istoku biti saveznici totalitarnim monarhijama, financijerima terorističkih organizacija i u potpunosti podržavati njihove ideje i namjere. Uz to, Bijela kuća je sada u potpunosti povezana s izraelskim vrhom vlade i koordiniraju se koraci protiv Irana.

Izraelci već dugo razvijaju i procjenjuju potencijalne izraelske napade na Iran, razmišljaju o načinima iranskog otpora i odmazde u tom slučaju i mogućnosti širenja rata. Mnogi se ne sjećaju da je upravo Benjamin Netanyahu dao Georgeu W Bushu „dokaze“ o iračkom oružju za masovno uništenje, na temelju čega su Sjedinjene Države krenule u akciju bez potpore NATO-a i UN-a. Hoće li se ovog puta dogoditi isto? Kako god bilo, s izlaskom Amerike iz ovog sporazuma, Sjedinjene Države su postale nestabilnim subjektom međunarodnih odnosa i država čijim se potpisima ne može vjerovati kao prije.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera