Utjecaj klimatskih promjena na poljoprivredu: Uzgoj novih kultura kao šansa

Klimatske promjene više nisu budući scenarij, one su naša svakodnevica. Njihove posljedice najizraženije su u sektorima koji zavise od prirodnih uslova, a poljoprivreda, konkretno u Bosni i Hercegovini, upravo je jedan od najranjivijih sektora.

Promjene u temperaturi, obrascima padavina i sve češći ekstremni vremenski događaji ozbiljno ugrožavaju sigurnost hrane, egzistenciju poljoprivrednika, ali i dugoročnu održivost ruralnih zajednica.

Prema riječima profesora Sabrije Čadre s Poljoprivredno-prehrambenog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, bosanskohercegovački poljoprivrednici već se godinama suočavaju s ozbiljnim izazovima.

„Poljoprivrednici u BiH suočavaju se sa čestim sušama, kasnim mrazevima, intenzivnim padavinama i narušenim ciklusima sadnje i berbe. Suša 2012. smanjila je prinose i do 70 posto, dok su poplave 2014. oštetile preko 13.000 hektara zemljišta. Sve češće se u istoj godini javljaju i suša i poplava, pa se više ne mogu jasno razdvojiti sušne i vlažne godine. Intenzivne padavine smanjuju infiltraciju vode i uzrokuju predugu vlažnost tla u proljeće, što pomjera obradu i sjetvu“, kaže profesor Čadro za Al Jazeeru.

Na padinskim terenima, dodaje Čadro, kojih je u entitetu Federacija BiH više od 60 posto, dolazi do erozije i gubitka najplodnijeg sloja tla. Prosječna temperatura u BiH porasla je za 1,2 stepena od 1960-ih, a broj mraznih dana opada. Istovremeno raste broj dana sa ekstremno visokom temperaturom, što dodatno pojačava stres za biljke.

„U budućnosti se očekuje porast temperature do 2,5 stepena do 2050. godine i smanjenje ljetnih padavina, posebno u Hercegovini. Sistem adaptacije je ograničen, a ne postoje funkcionalni sistemi ranog upozoravanja, naročito za sušu. Sve to čini proizvodnju nesigurnom i zahtijeva hitne mjere prilagodbe“, kaže Čadro.

Poljoprivreda važan stub ekonomije

Profesorica Jasmina Aliman s Agromediteranskog fakulteta Univerziteta Džemal Bijedić u Mostaru kaže za Al Jazeeru kako su klimatske promjene, nastale kao posljedica prirodnih i značajnim dijelom ljudskih aktivnosti, jedan od izazova sa kojima se suočava ne samo Bosna i Hercegovina, nego i svijet u cjelini.

„Poljoprivreda je važan stub ekonomije Bosne i Hercegovine, kako po doprinosu BDP-u, tako i po ukupnoj zaposlenosti. Potražnja za poljoprivredno-prehrambenim proizvodima u svijetu u stalnom je porastu, uz sveprisutne efekte klimatskih promjena, što iziskuje da se primijeni novi pristup poljoprivrednoj proizvodnji, nazvan klimatski pametna poljoprivreda (Climate Smart Agriculture, CSA)“.

U poslijeratnom periodu u BiH, ističe profesorica Aliman, kontinuirano je prisutan trend smanjenja obradivih poljoprivrednih površina, kao i njihovo pretvaranje u nepoljoprivredne površine.

„Poljoprivrednici su uglavnom svjesni degradacije tla, ali nisu u stanju promijeniti praksu korištenja zbog političkih i ekonomskih okolnosti što sve ograničava mogućnost prakticiranja održivog upravljanja zemljištem i primjenu dobrih poljoprivrednih praksi (GAP). Postojeću proizvodnju karakteriše usitnjen posjed, manjak savremenih tehnoloških rješenja i nedovoljna primjena mehanizacije, kao i znanja, te simbolično prisustvo organske poljoprivrede. Sve se to reflektuje na niske prinose i smanjenu konkurentnost na tržištu. Poljoprivredni proizvođači nastoje povećati prinose po jedinici površine primjenom većih količina mineralnih i stajskih đubriva, uz povećano navodnjavanje, što se odražava na povećanu emisiju gasova sa efektom staklene bašte“, pojašnjava.

Klimatske promjene sve očiglednije

Promjene klimatskih prilika u BiH posljednjih desetak godina su sve više očigledne. Tokom ljeta sve češće su pojave suša i požara, kao i sve obilnije padavine i poplave na području cijele države u toku proljeća i jeseni.

„Tokom aprila i maja 2014. godine zabilјežene su rekordne kišne serije (preko 420 mm) koje su izazvale velike poplave u sjevernom dijelu zemlјe, kao i veliko nevrijeme praćeno obilnom kišom u oktobru 2024. godine koje je izazvalo bujične poplave, pokretanje zemljišta i plavljenje određenih područja u pojedinim općinama i gradovima u četiri kantona: Hercegovačko-neretvanskom, Srednjobosanskom, Zeničko-dobojskom i Kantonu 10. To su bili prvi pokazatelj uticaja klimatskih promjena na region“, podsjeća Aliman.

U poljoprivrednom sektoru smjena poplava i suša sigurno je u značajnoj mjeri umanjila prinose poljoprivrednika u Bosni i Hercegovini, te trajno degradirala kvalitet zemljišta i vodnih resursa.

Osim toga, dodaje profesorica Aliman, posljednjih desetak godina, bilježi se i sve češća pojava kasnih proljetnih mrazeva i jakih vjetrova koji se javljaju u vrijeme cvjetanja i oprašivanja voćaka, što se negativno odražava na zametanje plodova, a samim tim i na prinose, te pogoduje razvoju bolesti kod velikog broja voćnih vrsta. S druge strane, proljetni usjevi sve više će biti pogođeni visokim temperaturama i nestašicom vode tokom ljetnih mjeseci.

Pad prinosa i nove prilike

Prema riječima profesora Čadre, klimatske promjene već su utjecale na pad prinosa ili kvalitetu tradicionalnih vrsta voća i povrća, koje su nekada bile zaštitni znak pojedinih naših regija.

„Tradicionalne kulture u BiH – poput šljive, jabuke, kruške i krompira – bilježe značajan pad prinosa i kvaliteta. Tokom sušnih godina (2012, 2017, 2019) prinosi voća su pali na najniže zabilježene vrijednosti, posebno na sjeverozapadu zemlje. Krompir i kukuruz sve češće trpe štete zbog visokih temperatura i nedostatka padavina. Sušni stres utiče na veličinu ploda i sadržaj šećera, što smanjuje kvalitet i tržišnu vrijednost. Kasne proljetne mrazeve često prethodi iznadprosječno toplo vrijeme koje uzrokuje prerano kretanje vegetacije, naročito kod koštićavog voća, koje zatim bude teško pogođeno mrazom“.

Takvi uslovi, kaže Čadro, sve češće dovode do potpunog izostanka roda u voćnjacima. Oslabljene biljke su podložnije bolestima i štetočinama, što povećava potrebu za hemijskom zaštitom. Klima direktno ugrožava kultivisane sorte koje su bile zaštitni znak regija poput Krajine, Posavine i Glamoča.

Masline, šipak, smokva i limun kao nove kulture

Profesor Čadro ističe kako su u posljednje vrijeme zabilježeni primjeri uspješnog uzgoja kultura koje ranije nisu bile karakteristične za našu klimu, što se može smatrati novom šansom.

„U Hercegovini su u posljednjih 10 godina uspješno uvedene kulture poput masline, šipka, smokve i limuna. Proizvodnja maslina je sa nekoliko stotina tona porasla na gotovo 1.000 tona godišnje. Blage zime i duži vegetacioni period omogućili su širenje tih kultura koje su ranije bile rezervisane za jadransko područje. Istovremeno, klimatske promjene mogu dovesti i do skraćenja vegetacije, što u određenim područjima omogućava bržu proizvodnju i smanjuje potrebu za navodnjavanjem. Takođe, granica proizvodnje pojedinih kultura se pomjera ka višim nadmorskim visinama, čime se širi prostor pogodan za uzgoj“.

Ističe kako ove promjene predstavljaju i priliku i adaptaciju – šansu za diverzifikaciju proizvodnje, ali i nužan odgovor na stresne uslove. Ipak, uspjeh zavisi od ulaganja u tehnologiju, zaštitu i stručno znanje, jer su i nove kulture osjetljive na sušu, mraz i olujne pojave.

„Osim negativnih efekata, klimatske promjene imaju i neke pozitivne efekte, povećavajući prinos i kvalitet zimskih usjeva, prije svega zahvaljujući produženom vegetacionom periodu, kao i proširenje areala uzgoja voća i grožđa uslijed izostanka ekstremno hladnih zima“, dodaje profesorica Aliman.

Važna uloga stručnog kadra

Poljoprivredni fakulteti u BiH igraju veliku ulogu, jer pomažu domaćim poljoprivrednicima da se prilagode ovim promjenama. Od ključnog značaja je podrška kroz edukaciju, tehnologiju ili institucionalne mjere koje bi poljoprivrednicima olakšale tranziciju ka održivijoj poljoprivredi.

„Mogu govoriti iz perspektive Poljoprivredno-prehrambenog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Kroz projekte poput SMARTWATER ili SUS-Soil radimo na jačanju kapaciteta proizvođača, primjeni pametnih tehnologija (senzori, dronovi, modeli navodnjavanja) i istraživanju degradacije tla pod uticajem klimatskih promjena. Pored toga, kroz radionice, škole i oglede pružamo direktnu edukaciju proizvođačima i studentima. Aktivno radimo i na promociji struke kroz kampanje, radionice za djecu i otvorene događaje kako bismo vratili poljoprivredu u fokus javnosti“, kaže profesor Čadro.

Ipak, dodaje kako su suočeni s padom interesa i broja studenata, dijelom zbog pogrešne percepcije da je poljoprivreda „teška i nezanimljiva“.

„To se mora promijeniti jer bez znanja i obrazovanih ljudi nema održive poljoprivrede niti otpornosti na klimatske promjene“, zaključuje profesor Čadro.

Što se tiče Agromediteranskog fakulteta Univerziteta Džemal Bijedić u Mostaru, ističe profesorica Aliman, osim edukacije studenata u okviru redovne nastave na fakultetu, organizuje se i cjeloživotno učenje (lifelong learning, LLL) u okviru koga se obrađuje, između ostalog, i ova tema.

„U sklopu određenih projekata vršimo i edukaciju poljoprivrednih proizvođača. Također, značajne su naše projektne aktivnosti na nacionalnim i međunarodnim projektima (ERASMUS CBHE, IPA…) koji uključuju saradnju sa privrednim sektorom uz obavezno praćenje uticaja klimatskih promjena“, zaključuje Aliman.

Poljoprivreda u Bosni i Hercegovini nalazi se na prekretnici. Ako se želi sačuvati domaću proizvodnju hrane, spriječiti depopulaciju sela i očuvati okoliš, neophodno je hitno ulaganje u sisteme navodnjavanja, prilagođavanje sortimenta, digitalizaciju i obrazovanje.

Država mora igrati aktivniju ulogu u donošenju strategija i finansiranju mjera otpornosti, jer bez institucionalne podrške, većina individualnih napora ostat će nedovoljna.