‘Ne želim se boriti’: Ukrajinska dijaspora protiv plana odbijanja konzularnih usluga

Kirilo, IT stručnjak u Poljskoj, požurio je da evakuiše roditelje iz Kijeva kada je u februaru 2022. godine počela ruska invazija punog obima na Ukrajinu. Od tada izdržava svoju porodicu.

Kako bi podržao Ukrajinu s druge strane granice, donira i kupuje setove za satelitski internet Starlink u Evropi za volontere u njegovoj domovini. Iako se osjeća krivim što živi u inozemstvu, misli da njegovo pridruživanje vojsci ne bi pomoglo ratnim naporima.

“Ako bi mi vojska mogla garantovati da bi moj rad bio u skladu s mojim vještinama i znanjem, vratio bih se. Mogao bih pomoći s dronovima i drugom tehnologijom. Ali puška i pucanje ne bi bili najefikasniji način da iskoristim svoje vještine”, kazao je ovaj 35-godišnjak koji je tražio da ne objavljujemo njegovo prezime.

U inozemstvu živi od 2015, mnogo prije početka ruskog rata. U međuvremenu je postao i otac. Kćerka mu sada ima šest godina.

Ukrajina je prošli mjesec odlučila obustaviti konzularne usluge za Ukrajince vojne dobi u pokušaju da pojača svoju oslabljenu vojsku. Tim potezom bit će pogođeni oni koji su otišli prije, kao i oni koji su otišli nakon početka rata.

Prema novom zakonu, muškarci u dobi između 18 i 60 godina koji žive u inozemstvu neće moći pristupiti ključnim uslugama ako ne ažuriraju svoje podatke u lokalnim regrutnim centrima u Ukrajini.

Za većinu tih muškaraca, dobivanje novog pasoša, vjenčanog lista ili vozačke dozvole bi u konačnici značilo napuštanje svoje nove države u doglednoj budućnosti, jer muškarci koji mogu obavljati vojnu službu ne mogu napustiti Ukrajinu koja je u ratu.

‘Zašto ići u rat za državu koja samo želi krasti?’

Devetnaestogodišnji Anton* je napustio Ukrajinu kada je počeo rat. Živi u Poljskoj sa 41-godišnjim ocem i 18-godišnjim bratom. Da su ostali u Ukrajini, sva trojica bi vjerovatno bili poslani u borbu.

“Svaki mjesec šaljem donacije pojedinačnim bataljonima u Ukrajini – to mi je dužnost”, kazao je Anton, koji radi kao konobar. “Ali, ne želim se boriti, jer ne vjerujem našoj vladi. Njima nije stalo do ljudi. I nije ih briga je li u toku rat, korumpirani su i nastavljaju krasti novac koji šaljemo za vojsku. Zašto ići u rat za državu koja samo želi krasti?”

Izuzeci uključuju muškarce s invaliditetom, očeve troje ili više djece mlađe od 18 godina i samohrane očeve. Sve su to uvjeti koji se ne odnose na većinu od desetaka hiljada Ukrajinaca koji žive u inozemstvu od početka rata.

Prema podacima Eurostata, otprilike 650.000 muškaraca u dobi za regrutaciju živi u Evropskoj uniji, Švicarskoj, Norveškoj ili Lihtenštajnu od početka invazije. Nije jasno koliko ih je legalno napustilo Ukrajinu, a koliko ih je za to podmitilo odgovorne. Ovaj broj ne uključuje muškarce koji su otišli prije rata.

Istraga BBC-ja krajem prošle godine izvijestila je da je 20.000 muškaraca izbjeglo regrutaciju „ilegalno“, pobjegavši u susjedne države.

‘Ne želim se boriti, ne vjerujem vladi’

Otkad je najavljen ovaj zakon, veliki broj ukrajinskih muškaraca požurio je da pokupi dokumente u ukrajinskim konzulatima širom Poljske prije isteka roka.

U varšavskom konzulatu došlo je do histeričnih scena kada je osoblje konzulata kazalo da taj dan neće biti izdani nikakvi dokumenti. Navodeći kao razlog grešku u sistemu, rekli su kako je bilo nemoguće izdavati pasoše. Na snimku ovog incidenta koji je kružio internetom, majka 16-godišnjaka snimljena je kako gubi strpljenje.

“Vratite nam dokumente i idite se vi boriti u Ukrajinu”, govorila je ona zaposlenici konzulata, podižući glas u očaju. “Platila sam pasoš, dajte mi sinov dokument ili mi vratite novac”.

Dok se borba protiv ruskih snaga nastavlja već treću godinu, tenzije između Vlade u Kijevu i ukrajinske dijaspore su porasle.

U okviru novog zakona o mobilizaciji Ukrajina je planirala mjere kojima bi dozvolila muškarcima koji su služili 36 mjeseci da se vrate s fronta. Ali, ta ideja je propala jer Ukrajina nema dovoljno vojnika, što je naljutilo umorne vojnike.

“Evo kako sada stvari stoje: muškarac u dobi za regrutaciju otišao je u inozemstvo, pokazao svojoj državi da mu nije stalo do njenog opstanka, a onda dolazi i želi dobiti usluge od ove države. Ne ide to tako. Naša država je u ratu”, napisao je Dmitro Kuleba, ministar vanjskih poslova Ukrajine, na platformi X. Obećao je i da će nova pravila biti “fer”.

Sumnjičavost u Poljskoj

Vladislav Kosinjak-Kamiš, poljski ministar odbrane, pozdravio je ovaj potez Kijeva, sugerišući da su neki bili sumnjičavi prema ukrajinskim muškarcima u Poljskoj.

“Znam šta izaziva pitanja, a ponekad čak i frustraciju među Poljacima”, kazao je Kosinjak-Kamiš. “To je situacija kada vide mlade Ukrajince vojne dobi u trgovačkim centrima ili hotelima, u vrijeme kada postoji hitna potreba za novim regrutima da se pridruže ukrajinskoj vojsci.”

Iako ukrajinska potreba za novim vojnicima može biti opravdana, Ukrajinci koji žive u inozemstvu kažu da njih niko nije konsultovao.

“Dijaspora se godinama osjeća zanemareno, pa čak i tretirano s prezirom od ukrajinskih vlasti. Svi njihovi napori da podrže Ukrajinu u ratu protiv Rusije, uključujući prikupljanjem sredstava, prošli su gotovo neprimijećeno”, kazala je Olena Babakova, ukrajinska stručnjakinja za migracije nastanjena u Poljskoj i predavačica na Univerzitetu Vistula.

“Sada je ta odluka saopštena haotično i retrospektivno. Izgleda kao da je to Ukrajinska vlada uradila namjerno da pokaže dijaspori da se i njihova sudbina može promijeniti.”

Kazala je da ne postoje mehanizmi koji bi omogućili Poljskoj i drugim evropskim državama da vrate ukrajinske muškarce koji izbjegavaju regrutaciju. S obzirom na to da se oni pravno smatraju izbjeglicama koje bježe od rata, slabo je vjerovatno da bi takva mjera mogla biti razvijena u budućnosti, kazala je.

‘Ukrajinsko društvo je umorno’

Nova pravila za dobijanje dokumenata teško da će vratiti ukrajinske muškarce kući, ali bi im mogla otežati život u Evropi. Mogle bi i proširiti jaz između onih koji su ostali u Ukrajini i onih koji su otišli.

“Ukrajinsko društvo je umorno, a sve se više očekuje da različite grupe podijele teret rata”, kazala je Babakova. “Ljudi traže pravdu. A Ukrajinci u inozemstvu su postali objekt ove potrage da se plati cijena.”

Neki u Kijevu su isto tako odbacili odluku vlade.

“Ovi imbecili rade sve što mogu da se stotine hiljada Ukrajinaca ne vrati kući”, kazala je Ljudmila, koja živi u glavnom gradu Ukrajine. Njen 24-godišnji sin Andrij je student u Njemačkoj koga sada tehnički smatraju osobom koja izbjegava regrutaciju. Nije kazala njihova prezimena iz straha od osude.

Andrij će uskoro diplomirati i bit će pogodan za vojnu službu. Godine 2016, kada je u srednjoj školi bio na obaveznoj medicinskoj procjeni, smatran je “pogodnim za vojnu službu s ograničenjima”.

Sada mora proći novu medicinsku procjenu samo u Ukrajini, ali majka se plaši da mu vlasti ne bi dozvolile da se vrati u Njemačku.

“Pobrinuli su se da se moje dijete nikada ne vrati. Viđat ćemo ga samo u Evropi”, kazala je Ljudmila.