Kako uz pomoć ‘cloud seedinga’ promijeniti meteorološke uslove

Promjene klime kao pojava su predmet brojnih rasprava na svim nivoima od laičke priče do znanstvenih krugova. Posebno je zanimljivo da se pojedine politike baziraju na toj priči pa postoje “stranke zelenih”, a SPD Njemačke je ove godine u predizborni slogan uvrstio i parolu “za bolju klimu”.

Klimatski ciklusi su prirodna pojava i posljedica su brojnih geografskih faktora na koje čovjek uopće ne može uticati – od geografske širine do nadmorske visine, od rasporeda kopna i mora do ekspozicije reljefa. Jasno je da djelomično djeluje i antropogeni faktor. Posebna priča je emisija CO2 kao stakleničkog plina koji zadržava Zemljinu radijaciju, pa čini prostore toplijim i povećava temperaturu iznad nekog područja.

Prve uticaje na klimu nekog područja (topoklima) čovjek je radio apsolutno nesvjesno. Svako navodnjavanje agrarnog prostora, deforestizacija zbog dobijanja poljoprivredno obradivog zemljišta ili ujezeravanje vode zbog privrednih potreba je činilo promjenu mikroklime.

Nesvjesno pravljenje ‘staklenika’

Rane civilizacije sigurno nisu vodile mnogo računa o tome kako se manjkom šume smanjuje kvantitet procesa fotosinteze te kako zbog toga raste udio CO2 u atmosferi. Svakako da znanstvene spoznaje nisu bile na nivou da razlikuju odlike tekuće i stajaće vode. Ujezerena voda se brže zagrijava te stajaćice imaju veće i brže isparavanje. Svakako treba konstatirati da flora i fauna u stajaćicama i tekućicama nije identična. Svaka promjena ekosustava je i promjena topoklime prostora. Danas znanost poznaje takve uzročno-posljedične veze.

Moderni razvoj nije puno promijenio razumno shvatanje o promjenama topoklime. Uz nastavak navodnjavanja pojavilo se i ujezeravanje vode zbog potreba hidroelektrana kao i turističke privrede. Zanimljivo je da plastične tende nekih ljetnjih bašti ili staklene površine modernih zgrada i tržnih centara mijenjaju topoklimu. I dalje govorimo o nesvjesnom elementu u kojem neka tenda napravi “vještački staklenik” ili neko staklo povećava refleksiju svjetla, a ako je tamno isto i apsorbuje. Teško da će ove pojave ikada prestati da postoje niti će se razmišljati o tome kako su svjetla grada u posljednjih četvrt stoljeća ubile više od 80 posto “svitaca” na planeti. Optička i akustička zagađenja su činjenice koje djeluju na ekosustav, a samim tim i na klimu.

Sa pojavom “cloud seedinga”, ili kako se pojam prevodi kao “zasijavanje oblaka”, po prvi put se desilo da čovjek svjesno pokušava promijeniti meteorološku sliku podneblja. Ovakav oblik geoinžinjeringa se često vezuje sa borbom protiv klimatskih promjena. Sam „cloud seeding“ se pojavio da riješi ozbiljnu meteo-pojavu – tuču ili grad. Suštinski, on se koristi radi dobrobiti određenog podneblja, a ne u neke globalne svrhe. S obzirom da je jedan od zakona geografskog omotača cjelovitost, može se konstatirati da neke “dobre namjere” mogu imati i svoje negativne posljedice.

“Cloud seeding” je pojam koji se javlja već nakon Drugog svjetskog rata. Osim njegovih pozitivnih primjena često se spominju i neke negativnosti. Tako postoje indicije da je vojska SAD-a u Vijetnamu svjesno koristila ovu metodu da poveća kvantitet i dužinu trajanja monsunskih kiša čime bi onemogućila da se teren na kojem su Vijetkongovci može koristiti jer je kiša formirala blato i klizišta.

Razbijanje oblaka na Olimpijskim igrama u Moskvi

Veliki zagovornici ovog oblika geoinžinjeringa su Kinezi. Oni ulažu ogromna sredstva u formiranju trenutnog vremena koje bi odgovaralo nekoj manifestaciji. Tako su koristili ovu metodu 2021. godine na proslavi stogodišnjice Komunističke partije Kine da bi obezbijedili vedro vrijeme i manjak zagađenja. Identičnu metodu su koristili za otvaranje Olimpijskih igara u Pekingu 2008. godine ili za samit država APEC-a 2014. godine. Sličnu stvar su izveli i Rusi da bi obezbijedili da nacionalni praznik prođe bez padavina u Moskvi. “Razbijanje oblaka” je metoda koja se iskoristila i prilikom otvaranja Olimpijskih igara u Moskvi 1980. godine.

Za neke oblike “promjene vremena” se može reći kako su ispravne iz svakog aspekta. Takvo je razbijanje gradonosnih oblaka. Grad, ili tuča, se javlja u ljetnom periodu godine i iznimno je štetna padavina za brojne poljoprivredne vrste. Osim klasične materijalne štete postoji i ogromna devastacija agrarnog prostora. Poznate su metode ispaljivanja protugradnih raketa, ali se sistem stalno unaprijeđuje pa se koriste avioni koji “zasijavaju” gradonosne oblake i smanjuju mogućnost istih na određenom prostoru.

Tvorac priče o “cloud seedingu”, Irving Langmiur je radio na tome da higroskopni reagensi u oblacima izazovu kišu. Na taj način je djelovao na uništenju grada kao čvrste padavine. Problem izlučivanja leda je taj što konvekcija zraka “ka gore” ne dozvoljava da se iz kumulonimbusa, gomilastog sivog oblaka, izluči kišna padavina. Ona nema tu masu da bi gravitacijski počela padati te se na određenoj visini, na nultoj izotermi, pretvara u led. Zbog toga je moguće da se ledena padavina kao grad izlučuje ljeti. Langmiur je otkrio da higroskopni reagens, od kojih je najpoznatiji srebrni jodid, treba u ubaciti u jezgro kumulonimbusa, zasijati oblak i omogućiti da se iz njega se izluče kišne padavine. Sprečavanje tuče je bilo osnova “cloud seedinga”, ali se sekundarno to razvilo i na druge aspekte klimatskog inženjeringa.

Nakon spomenutog otkrića postalo je jasno da se AgI, srebrni jodid, može koristiti i kao “čistač” nekog podneblja, ali i kao reagens koji će usloviti povećanje kvantiteta kiše. On sam od sebe ne može izazvati neke padavine. Mora postojati osnova oblaka, odnosno primarna kondenzacija, da bi se ova metoda koristila. Zbog toga se ona i zove “zasijavanje oblaka”, a ne “formiranje oblaka”. Svakako bi zanimljivo bilo korištenje ove metode da se očiste prizemni oblaci (magla) ili njena nuspojava kada normalne aerosoli u atmosferi zamijeni polutant (smog). Te metode bi imale kratkotrajne koristi iznad aerodroma, ali dugotrajno se ne bi mogle koristiti za “klimatske promjene”.

Čovjek od početka djeluje na promjenu klime

“Cloud seeding” se danas koristi u više od 50 država svijeta. Tako je Indonezija iskoristila ovu metodu da poveća kvantitet kiše i tako smanji požare u devetom mjesecu 2020. godine. U Ujedinjenim Arapskim Emiratima godinama se koristi ova metoda. Jedini problem je što se ona može koristiti samo onda kada već ima oblaka. Procjena je da se kvantitet padavina povećava od 10 do 30 posto.

Osim srebrnog jodida koriste se i kalijev jodid te suhi led koji predstavlja CO2 u krutom stanju. Najnovija istraživanja nude i tekući propan koji ekspandira u plin pa proizvodi na višim temperaturama kristale leda. Sve se vise koristi i kuhinjska sol (NaCl), koja je takođe higroskopni materijal. Sve ovo raspršuju avioni i “zasijavaju” već postojeće oblake te povećavaju kvantitet kiše.

Od 2017. se pokušavaju izazvati i veće količine snijega. To bi značajno pomoglo turističkoj privredi koja ima ogromne probleme sa nestašicom snijega u skijaškim sezonama. Ove aktivnosti, i generalno “cloud seeding” treba odvojiti od priče o “chemtrailu”u kojem avioni navodno ostavljaju štetne kemikalije za sobom i time svjesno oštećuju atmosferu. Ovo je domen koji jos uvijek nije dokazan i radi se o “teoriji zavjere”. “Zasijavanje oblaka” je znanstvena metoda promjene meteo-uslova iznad određene oblasti i nema veze sa “teorijom zavjera”.

Iako je priča o promjeni klime i antropogenom faktoru koji utiče na nju teško kvantitativno dokaziva, ne treba zaboraviti da čovjek od ranih početaka agrarne civilizacije djeluje na nju. I danas se mijenjaju mikroklimatski uslovi i meteorološki elementi vještačkim putem. Svaki put kada upalimo neki klima uređaj, remetimo osnovne prirodne uslove radi naše lakše akomodacije i osobnog konformizma. Sniziti ili povisiti temperaturu ili izazvati neki vještački mikrovjetar koji nas osvježava je isto dio uticaja na podneblje sa potencijalno negativnim posljedicama. Tako freon koji se koristi u klima uređajima negativno utiče na kvantitet ozona koji nas štiti od UV zraka. Prirodna cjelovitost kaže da nam nešto šro nam čini trenutno dobro sekundarno može izazvati negativnosti.

“Cloud seeding” je dobra ideja i, ako se koristi u kvantitetu koji kontrolira posljedice, može donijeti korist od agrara do turizma. Najveći problem je kada se takve aktivnosti počnu sprovoditi bez obzira na potencijalne posljedice. Tek tada, kao i u svemu što nije kontrolirano i donosi samo trenutni benefit, nastaju ozbiljni problemi.