Izborna tišina u vrijeme interneta: Ili je treba ukinuti ili mijenjati

Građani Hrvatske izašli su na parlamentarne izbore za koje se znalo da će, od dana kada je kandidaturu za premijera najavio i predsjednik Zoran Milanović, biti nikad neizvjesniji. Obilježili su izbore nekoliko neuobičajenih stvari koje ukazuju kako je krajnje vrijeme da se neke stvari urede ili promjene. Jedna od njih, kao i nekoliko ranijih izbora, je svakako i izborna šutnja koja nastupa 24 sata prije dana kada se održavaju izbori, a traje sve dok se ne zatvore birališta. Tako je za ove parlamentarne izbore izborna šutnja nastupila u ponoć između ponedjeljka i utorka.

Prema odredbama zakona izborna šutnja je razdoblje u kojem je zabranjena svaka izborna promidžba, objavljivanje procjena izbornih rezultata, objavljivanje neslužbenih rezultata izbora, objavljivanja fotografija u sredstvima javnog informiranja, izjava i intervjua nositelja lista, odnosno kandidata te navođenje njihovih izjava ili pisanih djela. Međutim, interesantno je i kako za kršenje izborne šutnje zakon nije propisao novčane kazne tako da DIP, kao i na prijašnjim izborima, poziva sve izborne sudionike te druge pravne i fizičke osobe da izbornu šutnju poštuju.

Kada se gledaju ovi parlamentarni izbori, ali i više njih ranije, izborna šutnja je zapravo odredba zakona koja postoji samo na papiru jer se krši na različite načine. Tako smo i ove godine svjedočili telefonskim pozivima i SMS porukama da se izađe na glasanje i glasa za određenu političku opciju. Isto se radilo i preko raznih društvenih mreža. U okolici birališta postavljeni su plakati, voze se vozila s plakatima političara koji su na listama, u poštanske sandučiće i na vjetrobranska stakla automobila se stavljaju promo leci stranaka. Na internet stranicama medija i na sam dan izbora stoje tekstovi i intervjui političara koji su na listama. Posebna priča su društvene mreže (Facebook, Instagram, TikTok…) koje su i na dan izbora prenosile predizborna obećanja političara. Uostalom, i na sam dan izbora najutjecajniji političari u Hrvatskoj, Zoran Milanović i Andrej Plenković, kršili su izbornu šutnju na način da su u izjavama novinarima i dalje vodili izbornu kampanju.

Relikt prošlosti

Hrvatski politički analitičar Žarko Puhovski tijekom 1990. godine, kao predstavnik više političkih stranaka u vrijeme kada se počela stvarati neovisna Hrvatska, zajedno sa Smiljkom Sokolom je u posljednji trenutak u zakon ugradio izbornu šutnju. Po riječima Puhovskog, uvidjeli su da u zakon nisu ugradili odredbe izborne šutnje, ali je ona kao dio zakona ostala na snazi sve do danas. Podsjeća i da su se odredbe izborne šutnje tijekom godina mijenjale nekoliko puta, ali su u glavnini ostale iste iako je na terenu vidljivo da su postale nepotrebne. Govoreći o izbornoj šutnji, Puhovski smatra kako je na samim biračkim mjestima, kao i njihovoj neposrednoj blizini, potrebno onemogućiti postavljanje izbornih plakata dok bi na ostalim mjestima ona se mogla nesmetano voditi.

„U današnje vrijeme modernih tehnologija i interneta nemoguće je pratiti sve te kanale komunikacije, pa tako i zabraniti prosljeđivanje raznih političkih poruka. Kako pratiti sve SMS poruke ili tko koga zove na glasanje? Ako nekoga mogu pozvati na ručak, mogu ga onda pozvati i na glasanje. Još teža situacija je s društvenim mrežama i porukama koje tamo kolaju kao i s objavama na mrežama. I danas se na portalima hrvatskih medija mogu pročitati intervjui i tekstovi koji su tamo postavljeni prije izborne šutnje, koji govore o izborima i mogu se čitati i dalje. Sve to na neki način krši izbornu šutnju. Stoga ne vidim niti jedan razlog da izborna šutnja ostane na snazi. Uostalom, živimo u 2024, a ne 1990. godini kada je izborna šutnja i uvedena i kada je ona imala nekog smisla. Sve se to s godinama izgubilo te sada smatram da je izborna šutnja odavno trebala biti ukinuta“, rekao je Puhovski.

Na upit zašto ona do sada nije ukinuta, Puhovski kaže kako, kada je riječ o izborima u Hrvatskoj, postoji više nelogičnosti koje su svi uočili ali koje se ne mijenjaju godinama unazad. Između ostaloga podsjetio je na činjenicu da se u Hrvatskoj i danas glasa od sedam do 19 sati iako bi, kako misli, normalnije bilo da je to od osam do 20 sati. Pojašnjava kako je početak glasanja u sedam ujutro prerano te da bi radi svakodnevice i obveza ljudi bilo normalnije da se može glasati sve do 20 sati. Kao drugu nelogičnost izbora u Hrvatskoj vidi i to što biračima u Hrvatskoj još uvijek nije omogućeno glasanje putem interneta što se već radi u više država svijeta. Smatra kako u današnje vrijeme postoje mehanizmi koji bi onemogućili manipulacije na izborima, a opet i dovelo do još veće izborne izlaznosti.

„Očigledno je kako to nikome od onih koji odlučuju je smeta i da imaju određenih razloga zašto takve nerazumne odredbe ne mijenjaju. Vidjet ćemo hoće li se u budućnosti nešto mijenjati i na koji način kada je riječ o promjenama Zakona o izborima, ali sve što se događa na terenu govori kako je Hrvatskoj to neophodno“, istakao je Puhovski.

Šta kažu iskustva novinara?

Možda najbolje o svim nelogičnostima izbora, a posebno izborne šutnje, mogu govoriti novinari koji svakodnevno svjedoče svemu što se događa na terenu. Željko Draženović, novinar Hrvatske izvještajne novinske agencije (HINA) i član Izvršnog odbora Hrvatskog novinarskog društva (HND), misli kako je izbornu šutnju odavno trebalo ukinuti. Podsjeća i na razne načine kršenja izborne šutnje i vođenja kampanje na taj dan, za koje kaže kako ih svi vide i znaju za njih, ali i da isto tako nitko ništa ne čini kako bi se to spriječilo ili sankcioniralo.

„Politika je i inače svagdje oko nas, a u vrijeme izbora je toga još više te smo politikom 24 sata dnevno opterećeni. Zašto bi smo onda uskraćivali bilo kakve informacije? Uostalom, mislim kako je 70 posto naših ljudi i prije izborne kampanje znalo za koga će glasati, a do samog dana izborne šutnje to su znali gotovo svi birači u Hrvatskoj. Mislim kako se tijekom toga jednog dana, na dan izborne šutnje, ne može ništa posebno dogoditi što bi utjecalo na izbore“, rekao je Draženović.

Smatra i kako se na sam dan izbora ne bi smjela voditi nikakva izborna kampanja, odnosno da bi se toga dana svi do zatvaranja birališta morali suzdržavati bilo kakvih izjava i vođenja kampanje te da bi to moralo biti ili uređeno zakonom ili jednostavno da to postane nepisana praksa koje bi se svi pridržavali. Draženović ukazuje kako u vrijeme kada postoji nekakva odredba izborne šutnje da su svagdje oko nas bile izborne poruke, jumbo plakati, poruke sa društvenih mreža i slično.

„Kada se sve to vidi i zna kakva je onda uopće svrha izborne šutnje? Meni samo nije jasno zašto to već i prije nekoliko godina nije ukinuto jer jednostavno to nema smisla. Još nelogičnije u cijeloj toj priči je činjenica što ako se za nekoga i utvrdi da je kršio izbornu šutnju što ne postoje nikakve sankcije i kazne od strane države nego samo upozorenje od DIP-a. Sve to nam govori kako što prije trebamo ukinuti izbornu šutnju ili je pak izmijeniti na neki način, odnosno uvesti kazne“, zaključio je Draženović.