Tri decenije Zeničke škole stripa: Od ratnog beznađa do profesionalizma

Strip ili deveta umjetnost uživa izuzetnu popularnost u svijetu. U Bosni i Hercegovini strip scena probudila se iz dubokog sna sredinom ‘90-ih godina prošlog stoljeća.

Zenička škola stripa nastala ratne 1994. godine bila je prvi ozbiljniji poduhvat. Osim prve strip revije u državi od njene nezavisnosti, donijela je i niz značajnih projekata. Iznjedrila je i nekoliko autora koji se profesionalno bave ovim poslom.

Jubilej, 30 godina Zeničke škole stripa planirali su obilježiti nizom dešavanja, promocija, vlastitih izdanja i izložbi vezano za strip.

„To je prva škola stripa u historiji Bosne i Hercegovine. Nastala je mračne 1994. godine. Bila su to vremena kada se niste ničemu nadali. Ni životu ni smrti. Zima. Strah. Beznađe.

Radio sam tada kao novinar za lokalnu televiziju Zetel i nastojali smo zabilježiti odjeke normalnog života u Zenici. Bolje rečeno te sjenke sjenki života. U Domu mladih je bila humanitarna organizacija IRC koja je organizirala nekoliko sekcija za djecu i mlade. Tražili su nešto vezano za crtanje. Predložio sam da radimo školu stripa. Rukovodioci organizacije Rankica i Davor su to prihvatili. Tako je počelo”, prisjeća se Adnadin Jašarević, osnivač Zeničke škole stripa, čovjek koji je život posvetio umjetnosti.

‘U sveopćem ludilu, djeca crtala stripove’

Od 2007. godine je na čelu Muzeja grada Zenice, jednom od najmodernijih muzeja na prostoru bivše Jugoslavije.

Jašarević je novinarsku karijeru počeo u sarajevskom Oslobođenju 1989. godine, radio je na NTV Zetel koja je bila prva privatna televizija na prostoru bivše Jugoslavije, a poslije toga na TV Zenica kao urednik Redakcije kulturnog programa. Ima 18 objavljenih knjiga. Piše postmodernu prozu koja je bogata elementima fantastične književnosti. Tu su i stripovi, grafička novela, izložbe…

“Strip u Bosni i Hercegovini prije rata nije bio na visokom nivou. Nismo imali nikakav pokret, škole. Osim Ahmeta Muminovića (1945 – 2019), bilo je nekoliko autora koji su se po prirodi posla i interesovanja preselili u moćne strip centre u Beograd i Zagreb.

Ovi dječaci i djevojčice koji su radili u Zenici su zapravo prvi pravi bosanskohercegovački crtači stripa. U prvoj grupi bilo je 15-ak djevojčica i dječaka. U tom mraku, u sveopćem ludilu, djeca su crtala stripove. Poslije rata smo ih počeli objavljivati u strip reviji Horostop. Nije to bio neki vrhunski kvalitet, izuzimajući radove Faruka Begića, Besira Maglića, Zdravka Cvjetkovića i Biljane Šafaržik, koji su tada pokazivali da su daleko ispred svoje generacije”, kazao je Jašarević.

Objavljeno je 15 brojeva Horostopa, a poslije toga nekoliko posebnih izdanja. Među njima je ZE Strip iz 2002. godine u izdanju BZK “Preporod” gdje su se sastali članovi ratne škole stripa i objavili svoje radove kao već zreli crtači, strip album EKO Strip, knjiga stripa grupe autora Stope u vremenu, a posljednje izdanje je Jašarevićeva grafička novela Nedovršeni svijet.

Zdravko Cvjetković bio je najmlađi polaznik Zeničke škole stripa. U sklopu Horostopa sa 12 godina objavio je strip album, adaptaciju književnog djela Jenki na dvoru kralja Artura, autora Marka Twaina.

Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu na Odsjeku slikarstvo na temu „Strip u slikarstvu i slikarstvo u stripu“. Danas živi u Sarajevu.

“Zenička škola stripa imala je ključnu ulogu u mojim formativnim godinama. Te prostorije u kojima smo se okupljali da iscrtavamo svoje prve strip table su nam davale nadu u neko bolje sutra. Bilo je to mjesto u koje smo bježali od svakodnevnih ratnih strahota i svojevrsni stop hororu koji nas je okruživao. Nekima od nas je ta škola umnogome pomogla da odaberemo svoje profesionalno zvanje i ostanemo u svijetu umjetnosti, ali siguran sam da je svim polaznicima pomogla da nam djetinjstvo i pubertetski dani u tako nenormalnim uslovima prođu što normalnije”, rekao je Cvjetković.

Sa ove vremenske distance, dodao je, vidi da je osjećati se dijelom kreativnog kolektiva tada bilo od izuzetnog značaja za psihu.

Priče o Dylanu Dogu

Biljana Šafaržik diplomirala je na Grafičkom fakultetu u Zagrebu, smjer grafički dizajn. Pored grafičkog dizajna bavi se i ilustriranjem. Živi u Zagrebu.

“Kada sam postala dio Zeničke škole stripa nisam ni slutila da će mi ta odluka ispuniti puno više od tadašnjih očekivanja – učenja osnova kreiranja stripa i upoznavanja novih mladih ljudi koji dijele slične interese. Tridesetak godina kasnije još uvijek smo odlična ekipa, uživamo u zajedničkim druženjima, tu smo jedni za druge u svim životnim situacijama i još uvijek zajedno crtamo. Živimo u različitim gradovima, pa i državama, ali svakodnevno smo u kontaktu.

Točno se sjećam trenutka i emocija kada sam u prostorijama škole stripa osvijestila trenutak potpune sreće što se bavim onim što volim. Tada sam rekla: To je to, ovo sam ja, ovo želim raditi cijeli život. I na kraju, ne manje bitno, škola stripa mi je dodatno ojačala ljubav prema stripu što potvrđuje preko 650 stripova na polici”, ispričala je Šafaržik.

Prema riječima Adnadina Jašarevića cijela 2024. godina će biti u znaku “značajnog jubileja za devetu umjetnost ne samo u Zenici, nego i državi Bosni i Hercegovini”.

“Besir Maglić je pripremio svesku humorističkog stripa o njegovim papigama. Zanimljiv projekt. Radimo i knjigu stripa o Kulinu banu. Stari i novi crtači, oni iz ratnog vremena i novi, priredili su knjigu stripa Priče o Dylanu Dogu, popularnom Bonellijevom junaku (italijanski horor strip izdavačke kuće Sergio Bonelli Editore, op.a.)”, pojasnio je Jašarević.

Na pitanje kako se našao u devetoj umjetnosti, Jašarević je odgovorio da je bio darovit za crtanje, a da je potakla škola stripa Johna Busceme (najpoznatiji američki strip autor poznat na našim prostorima kao crtač stripa Conan The Barbarian, op.a.) koja je objavljivana u  novosadskom Spunk magazinu. Radi se o strip magazinu mjesečniku koji je izlazio od 1979. do 1982. godine kao vanredno izdanje Stripoteke.

“Što se stripa tiče, ja sam samouk. Darovit jesam za crtanje. Ali, zašto baš strip? Za to je kriv Spunk magazin. Čitao sam mnogo stripove, crtao ilustracije. Na to me potakla Buscemina škola stripa koja je bila sjajna. Nevjerovatno je na koji način pojednostavljuje stvari i uči vas kako da uđete u fazon, u manir. Nije lako crtati. Trebate jedno lice ponavljati u 50-ak kadrova, osmisliti priču. Osnove sam naučio indirektno od Johna Busceme iz Spunk magazina”, rekao je Jašarević.

Nove generacije čitaju Mange

Prema njegovim riječima, danas ima sjajnih crtača u Bosni i Hercegovini.

“Moj učenik Kenan Halilović radi za kanadsko i američko tržište strip sveske. Ima još crtača u državi koji rade za inozemno tržište. Za domaće ne mogu jer ne postoji. Bosanskohercegovačko tržište jednostavno je premaleno, a i takvo malo je iscjepkano u interesne političko-nacionalističke zone. Teško je da se nešto uradi sa proizvodom koji morate prodati.

Nakon sarajevskog Strip Arta, nemamo svoje strip revije, svog strip magazina. Ima ovaj mostarski koja odnedavno objavljuje domaće stripove gdje kao domaće tretiraju i autore iz susjedne Hrvatske”, naglasio je Jašarević.

Agarthi Comics iz Sarajeva jedina je registrovana strip izdavačka kuća u Bosni i Hercegovini profilisana za izdavanje stripova, strip albuma i grafičkih novela.

Vlasnik i urednik Almir Šehalić kaže kako bi volio da je više izdavača stripova u državi, da se posveti više pažnje devetoj umjetnosti. Tvrdi da domaćih autora i crtača ne manjka te da zbog finansija rade za strane izdavače.

Agarthi Comics uglavnom izdaje licencna izdanja. Od domaćih izdali su Valter brani Sarajevo, autora Ahmeta Muminovića, te Izgubljenu grobnicu Aleksandra Velikog, autora Damira Nikšića, a u pripremi su i Muminovićevi Otpisani, 14 izdanja koje će izaći u jednoj knjizi.

Mlađi ljubitelja stripa u Bosni i Hercegovini kažu kako najviše čitaju Mange, da Zagora, Bleka Stenu i Komandanta Marka čita i dalje starija generacija, a da se, nažalost, sve manje čita Alan Ford koji je mnogima bio omiljeni strip u djetinjstvu.