Poljarević: U savremenoj eri vidimo obnovu muslimanskog aktivizma

Moderni izazovi, poput naučno-tehnoloških i društveno-ekonomskih promjena, doveli su do novih interpretacija i razumijevanja islamskih učenja. Stoga u modernom svijetu vidimo razuđen spektar islamske misli, od redukcionizma do reformistizma, kaže dr. Emin Poljarević, docent sociologije religije i vanredni profesor islamskih studija na Univerzitetu Brunei Darussalam. Njegova naučna proučavanja obuhvataju društvenu mobilizaciju u kontekstu muslimanskih pokreta, političku teologiju u islamskim diskursima i islamsku teologiju oslobađanja. Publicirao je mnogobrojne naučne radove, uključujući, kao koautor, knjigu na te i slične teme.

• Kakav je položaj islama u modernom svijetu i koji su to savremeni izazovi za islam? 

– Islam kao tradicija obuhvata širok spektar interpretacija i praksi koji se baziraju na uravnoteženoj kosmologiji i predstavi Boga na osnovama kur'anskih načela. Moderni izazovi, poput naučno-tehnoloških i društveno-ekonomskih promjena doveli su do novih interpretacija i razumijevanja islamskih učenja. Stoga u modernom svijetu vidimo razuđen spektar islamske misli, od redukcionizma do reformistizma. Svaka struja misli se bavi savremenim pitanjima i promjenama na specifičan način. To znači da među muslimanskim zajednicama postoje tekuće rasprave o različitim pitanjima, od moralnog kodeksa do odnosa između vjere i države. Sve ove rasprave odražavaju dinamičnu prirodu islamske misli u modernom svijetu. Drugim riječima, to znači da muslimani širom svijeta doprinose u različitim poljima, od znanosti do umjetnosti. Značajnost i rezultati tih doprinosa podložna su evaluaciji. Sve zavisi od polja i mjesta. Naprimjer, moderni svijet postavlja nova teološka pitanja za muslimane. Pitanja poput bioetike, ekološke etike i odnosa između nauke i vjere su područja aktivne rasprave među učenjacima.

Jedan od najznačajnijih izazova jeste iskrivljena predstava islama u različitim medijskim izvorima. Stereotipi, odbojne i pogrešne predodžbe često bacaju sjenu na bogatu povijest islamske tradicije. Drugi značajan izazov je to što se u mnogim dijelovima svijeta muslimani suočavaju s društveno-političkim problemima, uključujući diskriminaciju, islamofobiju i geopolitičke sukobe. Ovi izazovi se često preklapaju s vjerskim, nacionalnim i etničkim identitetom ljudi, što dovodi do složenih dinamika i često do sukoba među različitim grupama. Vrlo sažeto, islam u modernom svijetu je dinamična i brzo evoluirajuća tradicija, koja se bavi savremenim izazovima, dok je istovremeno ukorijenjena u svojoj bogatoj povijesti, duhovnosti i učenjima. Naprimjer, vodeći bosanskohercegovački islamski mislioci, uključujući reformiste i tradicionaliste, nastavljaju igrati ključnu ulogu u navigaciji kroz ove izazove. Uzmite, naprimjer, rahmetli profesora Fikreta Karčića i profesora Enesa Karića, kao i mnoge druge, koji su često nudili i nude konstruktivne uvide u savremenost povezujući prošlost i sadašnjost.

• U kojoj mjeri je prisutna islamofobija u savremenom zapadnom društvu?

– Islamofobija se može definirati kao fenomen koji predstavlja vrstu rasizma s ciljem da odstrani i omalovaži simbole i izraze islama, uključujući muslimanske prakse i vjerovanja, a i same ljude. Taj fenomen je nesumnjivo postao značajna briga u savremenim zapadnim, ali i u drugim društvima savremenog svijeta. Manifestacije islamofobije kreću se od verbalnog zlostavljanja i diskriminacije na individualnom i društvenom planu do političkih akcija koje na različite načine targetiraju muslimanske zajednice i pojedince. Ne radi se ovdje samo o vjerskoj predrasudi; radi se o društvenim konstrukcijama negativnih stereotipa o muslimanima, kao religijske i kulturne zajednice.

Islamofobija se prepliće i s drugim oblicima predrasuda, poput netrpeljivosti i rasizma na osnovu etničke pripadnosti. Na rimjer, muslimanka koja nosi maramu može se suočiti s diskriminacijom ne samo zbog svojih vjerskih uvjerenja, već i zbog svoje rodne i percipirane etničke pripadnosti. To je razlog da neki učenjaci, naglašavajući procese rasifikacije, tvrde da bi se islamofobija trebala smatrati sinonimom za antimuslimanski rasizam. Navedeni fenomen je, između ostaloga, razlog što pojedini učenjaci ističu značaj procesa rasifikacije, tvrdeći da bi se islamofobija trebala smatrati sinonimom za antimuslimanski rasizam. Važno je da se prepoznaju različite dimenzije i manifestacije islamofobije. Kako društva postaju raznovrsnija, poticanje razumijevanja i suprotstavljanje predrasudnim pogledima ovo postaje imperativ za društvenu koheziju i harmoniju.

• Kako komentirate spaljivanje primjeraka vjerskih knjiga (prije svih Kur'ana), koje je posebno izraženo u Švedskoj? 

– Švedske vlasti, uključujući premijera i druge ministre, smatraju spaljivanje primjeraka Kur'ana zakonitim, ali i osuđujućim. U takvim raspravama često zanemaruju dublje etičke implikacije takvih postupaka. Jedan broj švedskih pravnih stručnjaka, kao što je Goran Lambertz, tvrde da se postojeći zakoni, poput člana o zabrani poticanja protiv etničke grupe i podsticanju govora mržnje, mogu primijeniti kako bi se zabranilo spaljivanje primjeraka Kur'ana. Iako mnogi vjeruju da je spaljivanje primjeraka Kur'ana zaštićeno slobodom izražavanja, zakon sa njihovog stajališta sugerira suprotno, posebno kada je cilj ovakvih i sličnih manifestacija mržnja i omalovažavanje određenih vjerskih i etničkih grupa. Ova djela su etički i moralno odbojna i za svaku civiliziranu osudu – što se nije desilo u ovom slučaju. Smatram da bi pravne i moralne reakcije švedskog javnog mnijenja i medija, ali i pravnih ustanova, bile radikalno drugačije da su slični činovi mržnje bili počinjeni protiv židovske manjine.

• Koliko je opasan vjerski radikalizam?

– Religijski ekstremizam, kako su mnogi učenjaci primijetili, često je više politički nego čisto vjerski motiviran. Religijski ekstremizam je problematičan, ali to nije glavni problem. Naprimjer, formulacija iz Wilton Parka iz 2016. godine ističe istraživanja koja pokazuju da su pojedinci s dubljom religijskom predanošću općenito manje skloni podržavanju nasilnog ekstremizma. Dok se radikalizam, koji je otvorenijeg stava, može prilagoditi širim društvenim strukturama, ekstremizam, zbog svoje zatvorenosti, ima prirodnu sklonost prema nasilju i predstavlja sigurnosnu prijetnju. Odnos između religije i podrške ekstremističkom nasilju je složen i često se prepliće s drugim faktorima. Važno je shvatiti da, iako religijska predanost može voditi ekstremizmu, to nije jedini, niti neizbježan ishod. Štaviše, vjerski ekstremizam izrugava i odbacuje srž vjerskih tradicija koje traže duhovnu spregu između čovjeka i Boga.

• Kako komentirate položaj muslimana iz Bosne i Hercegovine i ima li Evropa predrasude prema bosanskohercegovačkim muslimanima?

– Mislim da je očigledno svima koji imaju imalo uvida u ovu temu da su se bosanskohercegovački muslimani, ali isto tako i balkanski muslimani, suočavali s golim preživljavanjem već duže vrijeme, posebno tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Postupci Evrope, ili njihov izostanak, tokom ključnih trenutaka u historiji ove zemlje ukazuju na prevladavajuće i ukorijenjene predrasude prema muslimanima općenito. Drugim riječima, oklijevanje međunarodne zajednice, naročito evropskih sila od brze intervencije na početku agresije 1992. godine, ukazuje na ravnodušnost prema državnosti i integritetu Bosne i Hercegovine, gdje su muslimani ranjivo većinsko stanovništvo. Toplo preporučujem svima da pročitaju dvije knjige koje, među ostalim, nude važne preglede evropskih predrasuda naspram stradanju nevinog stanovništva Bosne i Hercegovine: War and Terrorism in the Heart of Europe (Diego Arria) i Torture, Humiliate, Kill: Inside the Bosnian Serb Camp System (Hikmet Karčić).

• Na Balkanu često svjedočimo raznim incidentima koji su počinjeni iz vjerske mržnje. Kakva je uloga religijskih zajednica u tom kontekstu?

– U kontekstu incidenata izazvanih vjerskom mržnjom u Bosni i Hercegovini i u regiji, uloga vjerskih zajednica je važna u promociji međuljudske tolerancije i razumijevanja. Različite vjerske zajednice, uprkos teološkim razlikama, mogu doprinijeti radom na pomirenju, poticanju dijaloga i promociji mirnog suživota među ljudima. Saradnja između vjerskih zajednica i organizacija civilnog društva je ključna za promociju mira i saradnje na širem prostoru Balkana. Vjerske zajednice mogu raditi zajedno s akterima civilnog društva kako bi se bavile uzrocima vjerske mržnje, zalagale se za vjersku slobodu i doprinosile naporima za izgradnju mira. Ključno u svemu ovome je znati da se ovdje ne radi o igri s nultom sumom – nema jednog pobjednika gdje su svi ostali gubitnici.

• Svjedoci smo mnogih ratova širom svijeta. Kakva je uloga islama u promociji mira?

– Islam, kao vjera i civilizacija, duboko je ukorijenjen u principima mira i harmonije u duhovnom i fizičkom smislu. Samo ime islam potječe od arapskog izraza selam, što, između ostalog, znači mir. Ova unutrašnja povezanost s mirom nije samo nominalna, već se duboko odražava u njegovim učenjima i Kur'ana i Poslaničke tradicije. Kur'an potiče vjernike da stavljaju mir ispred sukoba. Iako prepoznaje realnosti rata i sukoba, dozvoljava defanzivno ratovanje kao posljednje sredstvo i, čak i tada, glavni cilj ostaje obnova mira. Pravda je centralna u etičkom okviru islama, kao i mir.

Naprimjer, čak i u vremenu sukoba mnoge kur'anske smjernice osiguravaju zaštitu neboraca, imovine i mjesta bogoslužja drugih religija. Takve direktive ističu posvećenost religije minimiziranju štete i očuvanju ljudskog dostojanstva, čak i u nepovoljnim situacijama. Nepravda, nejednakost i potlačenost smatraju se poremećajima mira, pa stoga potraga za pravdom postaje put ka postizanju trajnog mira za sve. Istovremeno, kao i druge vjerske tradicije, i islam se suočava s izazovima ekstremnog, nakaradnog i ne prosvijećenog tumačenja. Iako neki ekstremni elementi mogu pogrešno predstavljati njegova učenja, važno je razlikovati ove interpretacije od osnovnih načela vjere.

• Kolika je muslimanska moć u svijetu, posebno u smislu aktivizma za građanska prava?

– Muslimanska moć u kontekstu aktivizma za građanska prava je višedimenzionalna tema, koja se značajno razvijala tokom godina. Rekao bih da je potencijal muslimanskih doprinosa u svijetu najveći u unapređivanju duhovnih, a isto tako moralno-etičkih pitanja u globalnim razgovorima o pravdi, jednakosti i drugim pravima. Ideološki gledano, islamska etička misija je promoviranje pravde u kontekstu rasprostranjenog idolopoklonstva i nepravde. Od samog početka, misija Poslanika Muhammeda a.s. u Arabiji bila je, u mnogo čemu, pokret za duhovnu i društvenu reformu, s naglaskom na spoznaju i poimanje Boga kao jedinog i nedohvatljivog Stvoritelja i Ravnatelja svijeta. Ovaj osnovni etos bio je vodeći princip za mnoge muslimanske učenjake i aktiviste kroz historiju. Mnogo puta se radilo o transcendiranju ega, teološkom razmatranjima, a isto tako i radu prema pravednom društvu.

Dio mog naučnog rada bavi se iskustvom afro-američkih muslimana. Oni su prošli kroz višestruke borbu protiv ropstva, rasnih predrasude i vjerske diskriminacije. Muslimanski aktivizam za građanska prava nije novi fenomen, već ima duboke korijene. Malcolm X u američkom kontekstu je odličan primjer.

U savremenoj eri vidimo obnovu muslimanskog aktivizma, posebno na Zapadu. Muslimani su sve više uključeni u pokrete za građanska prava, ne samo za svoja prava, već i za prava svih marginaliziranih zajednica. Ukratko, muslimanska moć i aktivizam za građanska prava nisu svodljive na političku ili društvenu dominaciju, već se, po mom mišljenju, prije svega radi o etičkom i duhovnom angažmanu, s ciljem promocije općeg dobra i uspostavljanja pravednih društava.