Širom svijeta govore o Srebrenici, u Srbiji gotovo niko osim aktivista

Dok u Srbiji vlasti i dalje negiraju srebrenički genocid, a 11. juli obilježavaju tek nevladine organizacije, žrtava iz Srebrenice će se sjetiti aktivisti i vlade od Brisela, preko Londona do Ottawe.

Kome srbijanska politika nanosi veću štetu nepriznavanjem srebreničkog genocida: žrtvama ili vlastitim građanima? (EPA)

„Da li se zaboravljaju lekcije iz Srebrenice“, pitao se Edward Joseph, predavač na Johns Hopkins školi za napredne međunarodne studije na 20. godišnjicu genocida u Srebrenicu.

„Zapravo, ova 20. komemoracija predstavlja priliku Srbiji da stane ne samo uz međunarodnu zajednicu, već i uz žrtve Srebrenice. Srbija mora odbaciti revizionizam ratnih srpskih lidera i priznati da je njihovo dostojanstvo i sigurnost u prihvatanju gorke istine“, napisao je Joseph te 2015. godine, u tekstu objavljenom u The New York Timesu.

A šta se promijenilo u Srbiji u posljednjih osam godina, od Josephovog apela? Čini se ništa. Skoro dvije godine u Njegoševoj ulici na beogradskom Vračaru stajao je mural Ratku Mladiću, generalu vojske bosanskih Srba osuđenom (i) za genocid u Srebrenici pred Međunarodnim sudom za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije. Pokušaji aktivista da uklone ili prefarbaju mural završavao je njihovim hapšenjem i vraćanjem murala u izvorno stanje. Tek nedavno je konačno prekrečen.

„U Srbiji se ne menja institucionalni odnos prema toj temi; ne menja se kultura sećanja, ne menjaju se udžbenici istorije, a bez toga nema značajnijeg napretka“, kaže Al Jazeeri Marko Oljača iz Društva za održivu budućnost – Koraci, dodajući da takav odnos ostavlja traga i na mlađe generacije.

„Dolaze nove generacije [u Srbiji], do kojih ta tema [Srebrenica] i ne dopire, a ako i dopire, onda dopire na pogrešna način“.

Vojska bosanskih Srba ulazi u Srebrenicu

U popodnevnim satima 10. jula 1995. vojnici vojske bosanskih Srba počeli su juriš na Srebrenicu, grad na istoku Bosne i Hercegovine kojeg su Ujedinjeni narodi stavili pod međunarodnu zaštitu, nakon što je u njemu više od 40.000 ljudi potražilo zaklon od rata.

Stephen Engelberg i Tim Weiner iz The New York Timesa su zabilježili: „Službenik UN-a uputio je očajničku molbu svojim vođama u Ženevi: ‘Hitno hitno hitno. Vojska bosanskih Srba ulazi u grad Srebrenicu. Hoće li neko ovo odmah zaustaviti i spasiti ove ljude. Hiljade ih se okupljaju oko bolnice. Molim vas pomozite’. Niko nije pomogao. Dok je zapadna alijansa stajala po strani, istočnobosanski grad je pregažen. Ono što je uslijedilo u gradovima i poljima oko Srebrenice zapadni zvaničnici i grupe za ljudska prava opisuju kao najgori ratni zločin u Evropi od Drugog svjetskog rata“. Ubijeno je više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić rekao je da dok je on „predsednik u Srbiji neće biti rezolucije o Srebrenici“.

Ranije, vlast u zemlji također se propustila suočiti sa pitanjem genocida. Dok je bio predsjednik, Boris Tadić je dolazio u srebrenički memorijalni centar, što je ostalo kao njegova lična gesta. Suočavanje sa prošlošću i dalje je ostalo izvan institucija Srbije.

Ali, dok u Srbiji skori tri decenije kasnije vlasti i dalje negiraju srebrenički genocid, a 11. juli obilježavaju tek nevladine organizacije poput Žene u crnom, Inicijativa mladih za ljudska i drugi, srebreničkog masakra se sjećaju vlade i antiratni aktivisti širom svijeta.

Teatrom protiv rata

Predstava Moja Hiljadugodišnja Zemlja britanske režiserke Susan Moffat i autorice teksta bosanskog porijekla Aide Haughton prikazana je 7. i 8. jula u britanskom gradu Newcastle, a od 11. jula je na nacionalnoj turneji u Manchesteru, Huddersfieldu i Bradfordu.

Dokumentarna predstava, premijerno prikazana 2022. godine, bazirana je na svjedočanstvima Bosanaca i Hercegovaca koji su preživjeli rat, ali i umjetnika kao što je Paul Lowe, ratni fotoreporter, Šahin Šišić, filmski snimatelj, Dževo Avdić i Mirsad Solaković, autori knjige o ratnim iskustvima.

Predstava, u kojoj igraju i dvije bosanske glumice, Staša Dukić i Katarina Krištić, predstavlja ne samo ono što se desilo u ratu, već i bosanski jezik, sevdalinke i narodne običaje, kako bi britanska publika imala što bolju sliku Bosne i Hercegovine, ali i njenih ljudi.

“Ogroman broj i raznovrsnost događaja sa kojima ljudi i Remembering Srebrenica obilježavaju 11. juli u Velikoj Britaniji me uvijek iznenadi ali i impresionira“, kaže Haughton Al Jazeeri.

„U posljednje dvije godine, imala sam čast i priliku da ispričam priču Bosne i Hercegovine kroz teatar i dokumentarnu predstavu Moja Hiljadugodišnja Zemlja, za koju sam u saradnji sa Susan Moffat, redateljicom i direktoricom New Vic Borderlines napisala tekst, na osnovu živih svjedočenja Bosanaca i Hercegovaca koji su preživjeli rat, s naglaskom na majke i sestre koje i dan danas vode bitku za istinu i pravdu”.

Sjećanje na Srebrenicu od Brisela do Ottawe

Genocid u Srebrenici će obilježiti i Evropski parlament na sjednici 11. jula.

Toronto, najveći grad u Kanadi i jedan od najvažnijih svjetskih političkih, ekonomskih, kulturnih i akademskih centara proglasio je 11. juli Danom sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici.

Glavni grad Kanade Ottawa je također proglasio 11. juli Danom sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici, a istu odluku donijeli su i drugi gradovi u Kanadi.

Sa izuzetkom Srbije, druge susjedne zemlje Bosne i Hercegovine obilježavaju srebrenički genocid. Dok je Hrvatski sabor u četvrtak obilježavao 28. godišnjicu genocida, četiri ultramaratonca krenula su na 227 kilometara dug put do Srebrenice, počevši od spomenika na Ovčari pored Vukovara na istoku Hrvatske gdje su također tokom ‘90-ih godina počinjeni masovni zločini.

Kome srbijanska politika nanosi veću štetu nepriznavanjem srebreničkog genocida: žrtvama ili vlastitim građanima? Edward Joseph to je opisao ovako: „Srebreničke žrtve se nikada neće vratiti. Ali svakog jula, svijet će se uvijek sjećati kako su stradali – i ko ih je poslao u grobove“.

Izvor: Al Jazeera

Vaša dnevna doza vijesti, tema, mišljenja, blogova sa Balkana i iz svijeta u samo jednom kliku
Pročitajte sada