Može li Islamski džihad preživjeti izraelske atentate?

Prošlo je više od mjesec dana od posljednjeg izraelskog napada na Gazu. Prekid vatre koji je dogovoren održao se do sada, iako je Izrael napao Jenin na okupiranoj Zapadnoj obali. Čak su se pojavile glasine o dužem primirju koje Egipat pokušava postići između Izraela i Hamasa i Palestinskog islamskog džihada (PIJ).

Iako se čini da to ne žele javno reći, umjesto da nastavljaju govoriti o stalnom otporu protiv Izraela, jasno je da palestinske frakcije traže malo smirenosti. Stanovnici Gaze trebaju odmor od neprekidnih napada koje je Izrael pokrenuo na njih od 2008. godine, posebno s obzirom na tešku socioekonomsku situaciju s kojom se suočavaju na blokiranom području.

PIJ je ozbiljno stradao od najnovijeg izraelskog napada na Gazu. Šest članova njegovog najvišeg vodstva ubijeno je u izraelskim zračnim napadima. To se dogodilo samo devet mjeseci nakon što je u još jednom izraelskom napadu na Gazu ubijeno još troje njih.

Kao rezultat toga, vojno vijeće PIJ-a je desetkovano, što je bila velika prepreka za brigade al-Quds, njihovo oružano krilo. Dakle, hoće li se pokret moći oporaviti?

Izraelski atentati

Tokom prošle godine Izrael je sistematski napadao članove Islamskog džihada u Gazi. U augustu je izraelska vojska počela bombardirati Pojas Gaze u, kako je rekla, “preventivnoj” operaciji zaustavljanja planiranog napada PIJ-a. Kao rezultat toga, tri visoka člana su ubijena, a 46 drugih Palestinaca ubijeno, uključujući 17-ero djece.

U maju je izraelska vojska ponovno napala Gazu, ovaj put nakon napetosti oko izraelskog napada na džamiju Al-Aqsa. U bombardiranju je ubijeno šest vođa PIJ-a i 30 drugih Palestinaca, uključujući šestero djece.

Izrael se fokusirao na PIJ jer grupa odbija poštivati bilo kakve sigurnosne sporazume koje je izraelska vlada sklopila s drugim palestinskim frakcijama uz posredovanje Egipta.

Ona nema šta izgubiti od nastavka oružanog otpora protiv Izraela jer nema političku moć u Gazi, za razliku od Hamasa, i nije odgovorna za dobrobit svog naroda.

Postoje različiti razlozi zašto je Izrael tako lako ubio te članove PIJ-a. Prvo, sigurnosne mjere PIJ-a bile su slabe i nisu uspjeli pravilno zaštititi svoje vodstvo smještajući ih u osigurane zgrade.

Drugo, neki od ubijenih članova koristili su otvorene nešifrirane komunikacijske alate, što je omogućilo izraelskoj obavještajnoj službi da ih presretne, prema mišljenju čelnika PIJ-a Ziyada al-Nakhalaha.

Treće, Izrael je također bio tako odvažan u svom napadu jer je s pravom predvidio da se druge grupe neće pridružiti PIJ-u u odgovoru na nasilje. Izraelska vlada je kroz pet dana bombardiranja Gaze jasno dala do znanja da cilja samo na Islamski džihad. Nadali su se da će Hamas ostati po strani i to se i dogodilo.

Osim određene logističke podrške za PIJ, Hamas je odlučio ne uključiti se u eskalaciju jer se još nije oporavio od rata 2021. Njegovo je vodstvo znalo da bi bilo kakva direktna upletenost značila više bombardiranja stambenih zgrada, više zatvaranja prelaza u Izrael, više isključenja električne energije i više patnje za ljude u Gazi, koju oni više ne mogu podnijeti.

To bi također značilo izraelsko bombardiranje usmjereno na pokret u trenutku kada pokušava obnoviti svoje sposobnosti iz posljednjeg rata 2021.

Frustracija PIJ-a Hamasovim nedjelovanjem bila je očita u al-Nakhalahovom govoru nekoliko sati nakon što je prekid vatre stupio na snagu 13. maja. Zahvalio je svim stranama, a da uopće nije spomenuo Hamas.

Hezbolah se također nije pridružio PIJ-u, kao što je to učinio 2021., jer je bio zaokupljen vlastitim problemima u Libanonu. Proživljava napetosti sa svojim libanonskim političkim protivnicima usred teške socioekonomske krize u zemlji i novi angažman u sukobu s Izraelom samo bi razbjesnio libanonsku javnost.

PIJ-ov oporavak

Izraelski napadi na Gazu 2022. i sada u maju nanijeli su veliki danak PIJ-u. Starije članove koje je grupa izgubila zbog izraelskih ubistava bilo bi teško nadomjestiti ne samo kao vojni kadar, već i kao ljude s organizacijskim iskustvom i autoritetom.

Neki od njih bili su osnivači pokreta i godinama su bili na izraelskoj potjernici. Među njima su bili Jihad Ghannam, koji je obučavao pripadnike PIJ-a od 1980-ih, i Tariq Ezzedine, koji je organizirao operacije protiv Izraela na okupiranoj Zapadnoj obali.

PIJ-u će biti teško zamijeniti te starije članove. Oni koji od njih preuzmu dužnost možda neće moći raditi tako dobro kao njihovi prethodnici. To će nedvojbeno utjecati na sposobnost PIJ-a da izvodi operacije protiv Izraela u blizini razgraničenja s Gazom i na okupiranoj Zapadnoj obali. To također može utjecati na njegovu sposobnost da na adekvatan način odgovori na izraelsku agresiju raketnom vatrom.

Ipak, atentati neće rezultirati velikom krizom za grupu niti ubrzati njezin kolaps. PIJ je prilično otporan i sposoban privući nove članove koji mogu popuniti njegove redove.

Također je Hamasov najbliži saveznik i kao takav će sigurno dobiti njegovu podršku. S obzirom na to da vodstvo Hamasa namjerava preuzeti i upravljanje Zapadnom obalom, želi ojačati svoje saveznike kako bi osiguralo njihovu podršku. Pokret će vjerovatno ojačati PIJ finansijski i logistički kako bi mu pomogao da se oporavi od gubitaka.

PIJ također ima bliske veze s Hezbollahom i Iranom, koji će mu pomoći da obnovi svoje redove i vojne sposobnosti pružanjem materijalne podrške.

Grupi će trebati nekoliko godina da se oporavi od ovih ubistava i druge štete koju joj je Izrael nanio. Također će vjerovatno preispitati svoj pristup oružanom otporu i postati opreznija i manje impulzivna u svojim sukobima s Izraelom. Također bi mogla prihvatiti Hamasove argumente za traženje smirivanja kako bi se civilima u Gazi omogućilo malo predaha od izraelske agresije.

Međutim, sam Izrael možda nije nužno zainteresiran za deeskalaciju. Izraelska vojska vidi kampanju protiv PIJ-a kao uspjeh. To znači da će nastaviti s pokušajima atentata na palestinske vojne vođe pokretanjem napada na Gazu. U tim bi situacijama PIJ-u, ali i Hamasu, bilo teško ne odgovoriti.