Liječe se u Hrvatskoj iako u njoj ne žive – država to više ne da

Nenormalno dugačke liste čekanja, greške u liječenju, dugovi, nedostatak liječnika, zastarjela oprema… Ovo su samo neki od problema koji godinama unazad govore o stanju u hrvatskom zdravstvu.

Tu sliku je u proteklih nekoliko dana upotpunio slučaj iz bolnice u Sisku gdje su u jednom bolničkom krevetu snimljene dvije žene kako leže. Ravnatelj bolnice u Sisku Tomislav Dujmenović, koji je zbog niza propusta podnio ostavku, pravdao se velikim prilivom pacijenata toga dana te na kraju rekao kako su obje žene dobro i da se oporavljaju iako je jedna od njih preminula.

U međuvremenu je u javnost procurila i slika mrtvih tijela na podu mrtvačnice Kliničke bolnice „Sveti Duh“ u Zagrebu.

Po antibiotik dolaze iz Njemačke

Jedan od problema hrvatskog zdravstva je i taj što se u Hrvatskoj liječi više od 200.000 ljudi koji već godinama ne žive u Hrvatskoj, ali zato u njoj imaju uredno zdravstveno osiguranje. To svakako nije pravilo, a riječ je najvećim dijelom o pograničnim radnicima ili ljudima koji po europskim pravilima mogu biti osigurani u Hrvatskoj. Međutim, ima i onih koji su svjesno u prekršaju, odnosno onih koji godinama žive izvan Hrvatske, ali se uredno dolaze liječiti u hrvatske bolnice. Takvih slučajeva ima po cijeloj Hrvatskoj, a kako sami liječnici kažu gotovo svatko od njih za neki slučaj osiguranika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) koji živi u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Njemačkoj, Austriji…

Najveća je razlika između broja stanovnika i broja zdravstvenih osiguranika u Zagrebu – riječ je o 41.500 osoba. Na drugom mjestu je Splitsko-dalmatinska županija gdje je razlika oko 27.600 osoba.

Na ovu temu za medije je govorila liječnica obiteljske medicine u Zagrebu Branislava Čilić koja je rekla kako je među njima pacijentima i pacijent koji je otišao živjeti u inozemstvo još 2014. godine i koji ima devet godina osiguranje zbog rada u Njemačkoj, a zdravstveno osiguranje mu je u Hrvatskoj. Kazala je prije nekoliko dana primila poziv pacijentice iz Njemačke koja je tražila antibiotik.

Niz poznatih slučajeva

O problemu pacijenata koji su osigurani u Hrvatskoj, a već godinama unazad žive u inozemstvu razgovarali smo i s nekoliko liječnica obiteljske medicine u Vukovaru. Liječnice su nam iznijele svoja iskustva, ali na tu temu nisu željeli govoriti s imenom i prezimenom jer strahuju od sankcija nadležnih.

„Imam nekoliko tisuća upisanih pacijenata i među njima je nekoliko desetaka onih koji ne žive u Hrvatskoj. To znam pouzdano, a to da oni ne žive u Hrvatskoj neki od njih niti ne kriju. Tu ja kao liječnica, kao niti bilo tko drugi od liječnika, ništa ne može. Ljudi imaju uredna osiguranja kojima ostvaruju svoja prava. Ako tko treba napraviti reda onda je to HZZO, a ne mi liječnici koji samo radimo svoj posao. Oni su za mene kao i svaki drugi pacijent“, kaže jedna vukovarska obiteljska liječnica.

Pojašnjava kako, kada je riječ o godinama, nema pravila ali da prevladavaju oni srednjih godina i oni najstariji. Prema njenim riječima, ti pacijenti se javljaju radi nekih bolničkih pretraga koje obavljaju u hrvatskim bolnicama. Poslije lijekove koji im se prepišu mogu dizati u bilo kojoj ljekarni u Hrvatskoj, odnosno niti ne moraju dolaziti u Vukovar. Naime, dovoljno je da pošalju e-mail da im liječnica propiše lijekove.

Druga liječnica s kojom smo razgovarali na ovu temu kaže kako svatko od liječnika obiteljske medicine zna za nekoliko takvih slučajeva kod sebe, a i da obični ljudi među sobom znaju za svoje susjede koji žive u inozemstvu, a liječe se u Hrvatskoj.

„Zašto se liječe u Hrvatskoj? To znaju samo oni. Za neke koji žive u okolnim državama razlog može biti taj što je hrvatsko zdravstvo, iako je u problemima, kvalitetnije nego u državama gdje žive i što ovdje ništa ne plaćaju. Za one koji žive, primjera radi u Njemačkoj ili Austriji a liječe se kod nas, ne znam razlog. Mislim kako bi im jednostavnije bilo da se liječe tamo, a zašto to ne rade ne znam“, rekla nam je ova liječnica koja je također insistirala na anonimnosti.

Dodaje kako zna i za slučajeve pacijenata koji ne samo da dolaze na pretrage u Hrvatsku nego u hrvatskim bolnicama obavljaju i neke operacije.

„To nije neki strašno veliki problem za hrvatsko zdravstvo, ali je svakako problem koji opterećuje sve nas. Ti pacijenti uzimaju mjesto ljudima koji ovdje žive ali i prave dodatne gužve i utječu na liste čekanja. Dodatni problem su novci jer svaka ta pretraga, pregled, vađenje krvi, rendgen, ultra zvuk ili bilo koja druga pretraga koštaju. Drugim riječima novac hrvatskih poreznih obveznika se troši na ljude koji ne žive u Hrvatskoj ali iz nekoga razloga ostvaruju pravo na naše zdravstveno osiguranje“, kaže ta liječnica dok u svome računalu prebrojava broj svojih pacijenata za koje zna da žive izvan Hrvatske.

Prave gužvu

Dio pacijenata kada govori na ovu temu je izričito protiv toga da se u Hrvatskoj besplatno liječi bilo tko tko ne živi u Hrvatskoj. Pri tome nemaju ništa protiv ako netko od njih i dalje uplaćuje novac za svoje zdravstveno osiguranje. Međutim, protiv su svih onih pacijenata koji su odselili i ranije stečena prava koriste i dalje te se liječe besplatno u Hrvatskoj.

„To nije normalno i to bi svakako trebalo riješiti na neki način. Kako? Ne znam i to nije moj posao. Samo želim da na specijalistički pregled mogu doći relativno brzo, a ne da čekam mjesecima na to. Želim da mogu obaviti sve potrebne preglede u nekom razumnom roku a ne da se čeka mjesecima. Ti ljudi nisu najveći krivci za te liste čekanja ali svakako i oni prave gužvu“, kaže Marija Kraljić iz Vukovara.

Kada je riječ o liječenju pacijenata koji su odselili iz Hrvatske, a koriste usluge hrvatskog zdravstva najveći broj onih je koji dolaze kod stomatologa. Vidljivo je to posebno tijekom ljetnih mjeseci i u vrijeme godišnjih odmora kada je jako teško doći do termina kod zubara. Međutim, velika većina njih svoje potrebe kod stomatologa rješava na način da te usluge i plati.

„Već više od 20 godina živim izvan Hrvatske i više nemam nikakve veze s hrvatskim zdravstvom. Prošle godine mi je pozlilo dok sam bio na odmoru u Hrvatskoj i završio sam u vukovarskoj bolnici. Obavljene pretrage i što sam ležao u dnevnoj bolnici sam platio 200-ak eura koje bi mi se trebali vratiti u Engleskoj. Nisam mogao izaći iz bolnice dok nisam platio račun. U Hrvatskoj idem i kod stomatologa, a i to platim odmah poslije obavljenog termina. Ove godine sam išao i na sistematski pregled dok sam bio u Hrvatskoj što sam platio 200-ak eura. Te neke preglede obavljam privatno i sve plaćam i ne vidim da bilo kome zauzimam mjesto niti da bilo koji način opterećujem hrvatsko zdravstvo. Vjerojatno da ima i takvih ali mislim da su oni u velikoj manjini. Naime, mi svi radimo vani i tu samim tim ostvarujemo i zdravstveno osiguranje. Ne vidim način da kada nekome od nas zatreba liječnik da čekamo dolazak u Hrvatsku i to rješavamo. Vjerojatno se radi o nekim starijim ljudima koji su umirovljenici, primaju hrvatske mirovine i kao takvi su osiguranici HZZO-a“, kaže Dalibor Jović.

Mjere HZZO-a

O problemu 200-ak tisuća pacijenata koji žive izvan Hrvatske, a koriste hrvatsko zdravstveno osiguranje, HZZO navodi kako su od 1. travnja na snagu stupile zakonske izmjene prema kojima se osiguranici koji se vode kao nezaposlene osobe do kraja lipnja trebaju javiti u HZZO za provjeru svog statusa. Nakon toga se jednom u tri mjeseca osobno moraju javiti HZZO-u kako bi se utvrdilo ispunjavaju li i dalje sve uvjete za osiguranje kao nezaposlene osobe.

„Osigurane osobe HZZO-a su i one osobe koje nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj, ali se osiguravaju prema europskim propisima o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti. Radi se primjerice, o članovima obitelji osiguranika radi u Hrvatskoj, ali oni tu ne žive. Tu se ubrajaju i umirovljenici koji su osigurani u Hrvatskoj, ali ne žive ovdje, kao i veći broj pograničnih radnika koji rade u Hrvatskoj, ali u njoj ne žive.

Vjerujemo kako ćemo takvom praksom barem donekle smanjiti veliku razliku između broja stanovnika i broja zdravstvenih osiguranika“, rekla je Dijana Vuksan iz Službe za zdravstveno osiguranje HZZO-a.