Za razliku od BiH, Turci svjesni važnosti poljoprivrede

Poljoprivreda je jedna od najvažnijih djelatnosti jer osigurava prehranu stanovništvu. I dok se u većini razvijenih zemalja pomaže razvoju i očuvanju poljoprivrede i ruralnih područija, u Bosni i Hercegovini se malo vodi računa o tome.

Državna agencija za statistiku objavila je da je u 2021. godini u poljoprivredi u Bosni i Hercegovini radilo 9,4 posto radno sposobnog stanovništva. Agencija za unapređenje stranih investicija u Bosni i Hercegovini navodi da bh. poljoprivredni sektor pruža goleme mogućnosti za potencijalne investitore, temeljene na sljedećim prednostima, da ima oko 50 posto neobrađenoga poljoprivrednog zemljišta te kako nedostaju financijska sredstva za moderniziranje cjelokupne poljoprivredne proizvodnje.

U Turskoj se mnogo ulaže u poljoprivredu

Za razliku od Bosne i Hercegovine, Turska mnogo ulaže u poljoprivredu i jedna je od vodećih zemalja svijeta u proizvodnji hrane. Prema podacima od prije nekoliko godina, poljoprivreda zapošljava više od četvrtine radne populacije zemlje.

Turska izvozi 1.781 vrstu poljoprivrednih proizvoda u 190 zemalja. U toj zemlji aktivno je oko četiri miliona porodičnih posjeda, a to su jedna osoba ili više članova zajedničkog domaćinstva koje obavljaju poljoprivrednu djelatnost koristeći vlastite ili unajmljene proizvodne jedinice.

Gotovo dva mjeseca nakon razornog zemljotresa koji je pogodio Tursku (6. februara) u ovoj zemlji su ljudi svjesni da se mora nastaviti raditi. Posebno u poljoprivredi koja zahtijeva posvećenost.

Razgovarali smo s Recepom Çınarom, vlasnikom jednog od većih gazdinstava (sije na 231 hektaru zemlje) u gradu Söke, najvećem gradu i okrugu provincije Aydın u Egejskoj regiji zapadne Turske. To je jedno od najvećih turskih područja za uzgoj pamuka, a važno je i za proizvodnju pšenice i brašna.

“Zemljotres je bio strašan. Pogodio je Antakiju. Nezapamćena kataklizma, najgora u posljednjih sto godina. Mnogo ljudi je stradalo, mnogo porodica je nestalo pod ruševinama”, kazao je Recep.

Rekao je kako su ljudi pokazali suosjećajnost i humanost poslije, da su dolazile ekipe u regiju Antakiju da pomažu u traženju nestalih te da je bilo ekipa iz prijateljske Bosne i Hercegovine koju posebno voli, u kojoj ima dosta prijatelja.

Söke je udaljen 796 kilometara zračne linije od Antakije. Ljudi su tamo uglavnom posvećeni poljoprivredi. Život je i tamo bio u zastoju kao i u cijelom regionu. Polako se vraćaju svom poslu.

Recep radi zajedno sa svojim ocem Ibrahimom. Najviše proizvode pamuk, pšenicu i suncokret.

“Kod mene je sve u redu. Dobro sam. Bila je kiša. Nadam se da će biti plodna godina”, rekao nam je.

Nekad se sve radilo ručno, sada mašine rade

Pamuk potiče iz područja Indokine, ekvatorijalnog dijela Afrike, Perua i Meksika. Zauzima prvo mjesto među kulturama za proizvodnju vlakna. Duga vlakna se najviše koriste za proizvodnju odjeće, tekstila za različite namjene, konca, ali i u industriji papira, filtera i ribarskih mreža. Kratko vlakno ili linter služi za izradu vate, fitilja, filmskih traka, umjetne kože, plastičnih materijala i bezdimnog baruta. Vlakno može izdržati visoke temperature i ima veliku apsorpcijsku sposobnost, pa se iskorištava i za proizvodnju specijalnih tehničkih tkanina u industriji automobila i aviona.

Sjeme pamuka sadrži 17–19 posto ulja, koje služi za izradu sapuna, starina, glicerina, a ako se rafinira, može se iskoristiti i za proizvodnju margarina i ulja za konzerve. Stabljika se može koristiti za izradu građevnog materijala i različitog kartona.

Cenar je objasnio da se priprema sadnje ovih proizvoda mijenja, u sadnji pamuka, ako je mjesto kišovito krajem aprila, očekuje se da kiša stane.

“Osam do deset dana nakon sadnje proizvod počinje da izlazi na površinu tla. U narednom periodu, ako ima korova ili štetnih insekata, vrši se prskanje i između proizvoda se ponovno ubacuju azotna i kalij-nitratna đubriva. Nakon ovih procesa, kada je pamuk star 125 do 130 dana, prska se za berbu i priprema za mašinsku berbu. Kada napuni 150 dana, bere se i šalje u fabrike na prodaju. Mi sijemo pamuk na 231 hektar. Otac i ja radimo zajedno. Prijatno je, ponekad zamorno, počinjemo rano ujutro, imamo pauzu za ručak u podne”, ispričao je Çınar.

Bilo je, kaže, naporno raditi ovaj posao ranije jer je mnogo fizički radio s ljudima koji rade za njih, ali u posljednje vrijeme sve je postalo lakše jer koriste tehnologiju koja je dostupna, CPRS satelitski sistem na traktoru i tako dobiju odgovarajuću izradu i vrijeme sadnje i branja.

Pšenica je jedan od najvažnijih poljoprivrednih proizvoda u Turskoj, koji se koristi u zemlji i izvozi u inostranstvo. Turska je jedan od najvećih proizvođača pšenice i brašna u svijetu.

Nakon žetve pamuka, u prvoj nedjelji novembra, sjeme pšenice su ranije sadili ručno prema kultivaciji, a sada su se upoznali s novom sistemskom tehnologijom, gdje se ponovno priprema zemlja.

“Sadi se 30 kilograma sjemena po hektaru, oko dva mjeseca po izlasku, preskoči se azotno đubrivo, ako pada kiša, prema hrđi i pepelu se vrši prskanje, a onda unese još jednom kalijsko đubrivo i kada se približi žetva, mjeri se vlaga”, pojasnio je Recep.

Vuče porijeklo s ovih prostora

Suncokretovo ulje je jedan od najčešće korištenih poljoprivrednih proizvoda u Turskoj.

U sadnji suncokreta, kazao je, nakon žetve pšenice, zemlja se obrađuje i sjeme se sadi kada se azotno đubrivo požnje i proda za 110 dana.

Na kraju je rekao da vuče porijeklo iz naših krajeva. Njegovi baka i djed došli su u Tursku 1927. godine. Otac je počeo raditi u poljoprivredi i prenio na njega znanje i ljubav ka ovom poslu. Osim ovog biznisa u Sokeu, imaju kafić i restoran.

Naglasio je da mnogo prijatelja ima u Bosni i Hercegovini – Elvisu, Harisa, Senu i ostale iz najstarijeg zeničkog kulturno-umjetničkog društva Plamen Pehare, da su ga ugostili u Zenici, da im je obećao da će im ponovno doći kada bude imao priliku.

Recep Çınar i njegov otac Ibrahim vrijedni su poljoprivrednici koji godinama obavljaju težak posao. Raditi se mora, kakvi god uslovi bili. A bez hrane se ne može. Ovakav posao iziskuje zalaganje tokom cijele godine. Oni vole to što rade. Mnogi bi se mogli ugledati na njih. Posebno s naših prostora. Jer, trud i naporan rad u konačnici donesu dobroga onima koji to rade, njihovim porodicama i okruženju.