Seksualno zlostavljanje unutar Crkve: Zločin o kojem se ne govori

Desetljećima, pa i stoljećima unazad Katolička crkva je među Hrvatima bila institucija u koju su građani imali veliko povjerenje, često i neograničeno.

Samim tim mnogi od njih su svoju djecu rado puštali u crkvu jer su bili sigurni da tamo ne mogu naučili nikakve loše stvari, a i da će u isto vrijeme biti na sigurnom.

U isto vrijeme mogle su se čuti razne priče o pojedinim svećenicima koji su zloupotrebljavali povjerenje vjernika. Vrlo često se mislilo kako su takve priče rezervirane za SAD, Australiju, Francusku i druge države, a da je tako nešto u Hrvatskoj nemoguće. A onda je u javnost izašla priča o svećeniku Zlatku Rajčevcu i njegovom seksualnom zlostavljanju Ane Grgić, tada maloljetne ministrantice.

Predator s oltara

Cijeli slučaj je završio i na sudu, a prema navodima iz optužnice seksualno zlostavljanje počelo je ubrzo poslije povratka prognanih mještana Sotina, prigradskog naselja Vukovara, početkom 2000-ih godina i trajalo je slijedećih 15-ak godina.

Kako stoji u optužnici, Rajčevac je zlostavljanje ministrantice počeo u vrijeme kada je ona imala svega osam ili devet godina. Njegovi dodiri su intenzivirani kada je Ana ušla u pubertet. Kazala je kako ju je Rajčevac dodirivao po tijelu, bedru, a pokazivao joj je i pištolj koji je nosio sa sobom. Sve je pokušala reći roditeljima, ali joj oni u početku nisu vjerovali, pa ju je čak znao maziti i pred njima. Roditelji su postali svjesni svega na uskršnjem ručku 2016. godine kada je njena majka dramatično reagirala i bila užasnuta onime što joj je kćerka proživljavala u crkvi i sa svećenikom.

Sve to što joj se dogodilo rezultiralo je da se Ana povukla u sebe, počela sebe okrivljivati za sve što se dogodilo te oboljela u konačnici od anoreksije i depresije. Sve je otišlo toliko daleko da je pokušala i suicid. Međutim, izvukla se te javno progovorila o svemu što je proživjela tako da je i nadbiskup đakovačko-osječki Đuro Hranić zapao u nevolje jer nije učinio sve što je mogao kada je riječ o Rajčevcu, kojemu je bio nadređen, iako je imao sve instrumente u rukama. Ono što je najgore u cijeloj priči je činjenica da u optužnici stoji kako je Rajčevac na isti način zlostavljao pet djevojčica iz Sotina.

Dodatno zabrinjava činjenica da su Anina majka, Sanja Grgić i njena prijateljica iz Sotina, Nevenka Solar otišle u Đakovo kod nadbiskupa Hranića i ispričale mu cijelu priču o tome što se događa te tražile da se ovaj seksualni predator skloni iz Sotina i od ministrantica. Međutim, Hranić ne samo da nije ništa napravio nego je poslije prijave čak dolazio u Sotin na misu za krizmu kada je mještane s oltara ukorio da neki od njih Rajčevca kleveću. Rajčevac je odlazio i u Đakovo povodom raznih crkvenih obveza.

Niti tu nije kraj jer Hranić nije umirovio Rajčevca kada je napunio 75 godina. Kako god, svećenik Rajčevac je u Sotinu službovao još godinu nakon toga, sve do svoje 76. godine, a 2021. godine je preminuo i nije doživio sudsku presudu.

Mnogi šute

Ono što posebno zabrinjava su riječi samih mještana koji su smogli snage progovoriti protiv jednoga svećenika u društvu u kojem Katolička crkva uživa ogromno povjerenje građana. Nevenka Solar je rekla kako je sve to strašno te da je zadovoljna ako su time što su progovorili o svemu barem jedno dijete spasili od Rajčevca.

„Želim da se zna da nisam protiv crkve. Volim crkvu, idem na mise u Vukovar ili u Zagreb kada odem. Gledam ih na televiziji. Ne idem samo u Sotin, jer ne mogu poslije svega“, rekla je Solar.

Na cijelu ovu sumornu priču dodatni dojam stavljaju i riječi pojedinih mještana koji tvrde kako tih pet djevojčica, koje se spominju u optužnici, nisu jedine koje su doživjele slična iskustva s Rajčevcem. Mogu se čuti i priče o tome kako je čamcem po Dunavu, odjeven samo u kupaće gaćice, vozio djevojčice. Spominje se i kako je tih pet djevojčica nije jedino napastvovano, nego da u Sotinu i obližnjem Opatovcu ima 15-ak djevojčica koje su imale slična iskustva ali šute o tome.

Nadbiskup Hranić je u prvoj izjavi ponovno stao iza Zlatka Rajčevca da bi tek na pritisak medija i javnosti, a onda i Vatikana, promijenio priču i posuo se pepelom.

„Ispričavam se žrtvama svećenika Rajčevca, njihovim obiteljima, župljanima župe Sotin, posebno onima koji su prijavili slučaj, kao i cjelokupnoj hrvatskoj javnosti što, uz poduzete mjere prema hrvatskim institucijama i nadležnom Dikasteriju Svete Stolice, dotičnoga osumnjičenog župnika nisam uklonio iz župe za vrijeme trajanja istrage. Nažalost, tek sam ovih dana, slušajući javno svjedočanstvo jedne žrtve, kao i glas crkvene i opće javnosti, preispitujući sebe samoga pred raspetim Gospodinom, uvidio koliko velik propust i pogrešku sam učinio vodeći brigu o svećeniku, a ne videći patnju žrtava i potrebu zaštite koju su od mene tražile”, rekao je Hranić.

Slučaj Sovar

Poslije svega postavlja se pitanje koliko je seksualno zlostavljanje rašireno u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj, odnosno koliko ima još onih koji o svemu što su proživljavali i dalje šute. Jedan od onih koji je javno, još ranije, progovorio je i Marin Sovar iz Sotina koji je zlostavljanje doživio na zagrebačkom Kaptolu od svećenika Zvonimira Kurečića. Marin je u to vrijeme bio svećenički kandidat i pozvan je da šiva misne halje. Na jednom od susreta svećenik je nasrnuo na njega.

“Na toj proslavi u kuriji razgovarao sam s ljudima, a onda me u jednom trenutku pozvao da pođem s njim, da mi pokaže što bih trebao sašiti. Odveo me u jednu spavaonicu. Gledam tako neke slike na zidovima i osjećam da se on zalijepio iza mene. Hoda iza mene cijelo vrijeme. Okrenem se i on me stisne oko struka. Govori mi kako nikada neće zaboraviti te oči i usne. Rekao sam mu: ‘Jeste li svjesni toga da je te oči i usne meni dao Bog?’.

Pustio me i rekao da se vratimo na proslavu. No, to nije bilo sve. Nakon što su drugi uzvanici otišli počeo me ljubiti u obraz i gotovo legao na mene. Tada sam ga odgurnuo i rekao mu: ‘Sada je dosta, krivo ste me procijenili, prestanite se tako ponašati’. Ustao je, sjeo na fotelju i nastavio pričati kao da se ništa nije dogodilo. Otišao sam i sutradan sam roditeljima javio što se dogodilo i da odustajem od svega. Toliko me je pregazio”, rekao je tada Sovar.

Teško govoriti o otvorenoj temi

Govoreći o tome koliko je seksualno zlostavljanje rašireno unutar Katoličke crkve, sociolog religije Ivica Maštruko rekao je kako je o tome, kada je riječ o Hrvatskoj, teško govoriti ali i da su afere u svjetskim razmjerama velike. Podsjetio je na velike slučajeve u SAD-u, Velikoj Britaniji, Francuskoj i drugim državama.

„Kada je riječ o Hrvatskoj, bilo je manje od 10 slučajeva od kojih su neki poznati javnosti. Mislim da su za jedan ili dva donesene i presude. Bilo je vjerojatno još takvih slučajeva, ali su se biskupi, u čijoj su oni nadležnosti, služili metodom da zlostavljača presele u drugu župu“, rekao je Maštruko, koji je bio prvi hrvatski veleposlanik u Vatikanu. Podsjeća i kako je papa Franjo zauzeo nultu stopu tolerancije prema seksualnim zlostavljačima te da to usmjerava i dalje djelovanje Katoličke crkve u svijetu pa tako i u Hrvatskoj.

Napomenuo je kako je i nadbiskup Hranić mogao donijeti istu odluku i zlostavljača prebaciti u neku drugu župu, ali da nije to učinio vjerojatno iz razloga što Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj nedostaje sve više ljudi, odnosno da se pojavila svojevrsna kriza zvanja. Pojasnio je to činjenicom da se sve manje ljudi odlučuje da ide u svećenike i redovnike, a da je u međuvremenu presušio i bazen u Bosni i Hercegovini koji je godina bio glavni izvor za popunu svećeničkih redova u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj.

O tome koliko je seksualno zlostavljanje rašireno u nekim država govori i informacija od prije nekoliko dana kada je rečeno da je više od 150 katoličkih svećenika povezanih s Nadbiskupijom Baltimore seksualno zlostavljalo najmanje 600 djece i najčešće nije odgovaralo za taj zločin. To stoji u objavljenom državnom izvješću koje je otkrilo opsege zlostavljanja tijekom razdoblja od 80 godina.

U istom izvješću stoji kako se teške optužbe protiv nadbiskupije, najstarije rimokatoličke biskupije u zemlji koja se prostire većim dijelom Marylanda, navodi da su u nekim župama, školama i zajednicama bilo u isto vrijeme više aktivnih zlostavljača. Tako je u župi svetog Marka u Catonsvilleu između 1964. i 2004. živjelo i radilo 11 zlostavljača, a jedan đakon je priznao da je zlostavljao više od 100 djece.