Podržava li Assad Hamas radi političke koristi ili optike?

Kako je Sirija polako ulazila u arapsko okrilje, popravljala je odnose s Hamasom, ali to nužno ne mora značiti puno.

Regionalne posljedice izraelskog rata protiv Gaze ponovno su privukle pažnju na 'osovinu otpor' - svojevrsni savez između Hamasa, Hezbollaha, Irana i Sirije (AP)

Piše: Andrew Waller

Regionalne posljedice izraelskog rata protiv Gaze ponovno su privukle pažnju na takozvanu “osovinu otpora” – svojevrsni savez između Hamasa, Hezbollaha, Irana i Sirije.

Ali dok su Hezbollah i Iran vidljivo aktivni od 7. oktobra, sirijski režim je igrao prigušeniju ulogu u podršci svom – nekad jeste, nekada nije – savezniku Hamasu.

Tek u oktobru prošle godine Hamas je službeno ponovno uspostavio veze s režimom sirijskog predsjednika Bashara al-Assada, više od desetljeća nakon što su se posvađali u ranim godinama građanskog rata kada je Hamas mnogo uložio u revoluciju sirijske opozicije.

Pomirenje su navodno potakli Hezbollah i Iran djelomično kako bi se suprotstavili sve većem broju arapskih vlada koje normaliziraju svoje odnose s Izraelom kroz Abrahamov sporazum.

Okružen izraelskom sve čvršćom opsadom Gaze koja je trajala od 2007. godine, Hamas je očajnički trebao saveznike. A sa sirijskom ekonomijom u rasulu i sirijskom infrastrukturom koja je sve više bila na meti izraelskih zračnih napada, Damask nije bio u poziciji zadržati svoju ljutnju kada su njegovi glavne pristalice Iran i Hezbollah tražili pomirenje.

Doprinos Sirije materijalnoj snazi Hamasa je malen i malo je vjerovatno da je odigrao bilo kakvu ulogu u olakšavanju napada 7. oktobra.

Neprijatelj mog neprijatelja

Dok je Ismail Haniyeh, čelnik političkog krila Hamasa, rekao za Al Jazeeru prošle godine da dio arsenala raketa dugog dometa grupe dolazi iz Sirije, velika većina njenih vojnih zaliha dolazi iz Irana ili se proizvodi u zemlji.

Međutim, pozicija Sirije unutar šireg saveza s Iranom i Hezbollahom ostaje značajan faktor u eskalaciji nasilja diljem regije.

“Sirija još uvijek igra važnu ulogu u Osovini otpora, jednostavno zahvaljujući svom geostrateškom položaju”, kaže Nasrin Akhter, doktorantica na Univerzitetu St Andrews koja istražuje odnose između Hamasa, Hezbollaha i Sirije.

“Osim što služi kao kanal za prijenos oružja Hezbollahu, Sirija osigurava Iranu uporište u arapsko-izraelskoj areni, dopuštajući mu da otvori drugu frontu protiv Izraela i daje mu bazu iz koje može gađati SAD pozicije u regiji. Ipak, unutar ovog saveza, sirijski režim je pasivni akter”, tvrdi Joseph Daher, akademik i stručnjak za Hezbollah i Siriju.

“Od 2011. Sirija nema gotovo nikakvu autonomnu ulogu i ovisi o Iranu ili Rusiji, ponekad igrajući jedna protiv druge”, kaže Daher. “Svako otvaranje vojnog fronta [protiv Izraela] iz Sirije zapravo će pokrenuti Hezbollah ili proiranske milicije, pri čemu sama Sirija ne želi i ne može pokrenuti rat protiv Izraela”.

Generalni sekretar Hezbollaha Hassan Nasrallah to je i sam priznao. “Ne možemo tražiti više od Sirije i moramo biti realni”, rekao je Nasrallah nedavno u govoru pristalicama. “Sirija prolazi kroz globalni rat već 12 godina. Uprkos teškoj situaciji, podržava otpor i snosi posljedice.”

Bojno polje za proxy rat

Od početka rata u Gazi, Sirija je bila mjesto napada i odmazdi između Izraela i SAD-a s jedne strane, te Irana i milicija koje podržava Teheran s druge strane.

Tokom prošlog mjeseca, SAD je izveo više zračnih napada u Siriji protiv iranske Islamske revolucionarne garde i njenih saveznika, a Izrael je bombardirao aerodrome u Damasku i Halepu. U međuvremenu su milicije koje podržava Iran najmanje 40 puta napale američke ciljeve u Iraku i Siriji, prema Pentagonu.

Eskalacija nasilja stvara još veću nestabilnost u Siriji i “povećava vjerojatnost da će se Sirija pretvoriti u bojno polje posredničkog rata koji vode regionalne i globalne sile, nabacujući daljnju patnju i bijedu sirijskom narodu”, kaže Akhter.

Ali dok Sirijci trpe posljedice savezništva režima s Hamasom, sam Assad mogao bi imati političke koristi jer su regionalni čelnici pod sve većim pritiskom javnosti da promijene svoj stav prema Izraelu.

Dok Abrahamov sporazum izgleda sve neodrživiji, normalizacija odnosa sirijskog režima s arapskim vođama nastavlja se ubrzano. U novembru je Al-Assad prisustvovao arapsko-islamskom samitu čiji je domaćin bio saudijski prijestolonasljednik Mohammed bin Salman u Rijadu, stojeći uz regionalne čelnike koji su ga prethodno osudili.

Bez obzira na retoričku potporu režima Gazi ili prilike za fotografiranje koje dolaze s regionalnim sastancima na vrhu, Al-Assad ostaje razdorna i nepopularna figura.

Ipak nije u pitanju oslobađanje Palestine

“Ključno pitanje [za sirijski režim] nije oslobađanje Palestine, već vlastiti opstanak i geopolitički interesi”, kaže Daher.

“Asadova popularnost već je vrlo slaba unutar zemlje zbog kontinuiranog produbljivanja socioekonomske krize, s više od 90 posto stanovništva koje živi ispod granice siromaštva. Neće biti značajnog povećanja njegove popularnosti kao rezultat njegove podrške Hamasu.”

Akhter se slaže: “Rašireno je shvaćanje u arapskom svijetu da se sirijski režim jednostavno zalaže za palestinsku stvar za vlastite političke svrhe, kako bi odvratio pažnju od vlastitih domaćih kršenja ljudskih prava”.

“Ovo neće učiniti ništa da se izbriše nedavno sjećanje na zločine koje je počinio sirijski režim, pri čemu mnogi povlače paralele između izraelske kaznene blokade i bombardiranja Gaze sa sirijskom opsadom izbjegličkog kampa Yarmouk, koja je tamošnje palestinsko stanovništvo dovela na rub gladi”, zaključuje.

Izvor: Al Jazeera

Pregled vijesti, tema, mišljenja, blogova sa Balkana i iz svijeta u samo jednom kliku
Pročitajte sada