Sindikat novinara Britanije: Obmanjujuće vijesti mogu dovesti do saučesništva u ratnim zločinima

Piše: Marayam Elsayeh 

London – S porastom broja poginulih u Pojasu Gaze i sve glasnijim pozivima da Izrael zaustavi genocid, kolektivno kažnjavanje i zločine protiv čovječnosti, pojedini sindikati, pravne i organizacije civilnog društva u Velikoj Britaniji počele su skretati pažnju na zločine kojima svjedoče, a koji bi se mogli okvalificirati kao ratni zločini prema Međunarodnom sudu pravde.

Pojedini doktori su iznosili dokaze koji ukazuju na to da su izraelski okupatori koristili fosforne bombe, a novinari su podnijeli peticiju ispred Nacionalnog sindikata novinara u Ujedinjenom Kraljevstvu (NUJ), londonskog ogranka nezavisnih novinara, tražeći da Etičko vijeće Sindikata počne prikupljati dokaze i vršiti istrage o medijima i novinarima u vezi s tim pitanjem.

Al Jazeera je razgovarala s Timom Gopsillom, šefom londonskog ogranka NUJ-a, kako bi saznala detalje o ovoj peticiji koja je podnesena kako bi se osudilo korištenje medija u ratne svrhe. Peticija, također, poziva da se pruži zaštita novinarima u redakcijama i iznesu dokazi o svim pritiscima s kojima se suočavaju u redakcijama, što ih odvraća od poštenog i tačnog izvještavanja.

Obmanjujuće vijesti

Gopsill je potvrdio za Al Jazeeru da su novinari londonskog ogranka nezavisnih novinara zabrinuti zbog ovog rata, posebno zbog porasta broja žrtava među novinarima, što nije zabilježeno ni u jednom drugom ratu.

„Postoji neviđena stopa obmanjujućih vijesti, što otežava izvještavanje. Među britanskim novinarima postoji uobičajena izreka da u ratu prvo strada istina. To ne znači da su civilne žrtve manje važne, nego je to poziv novinarima da budu oprezniji više nego ikada prije u otkrivanju istine i da ne daju povjerenje nijednoj vlasti tokom ratova“, kako je rekao.

Gopsill i ured nezavisnih novinara u Londonu osudili su upotrebu dezinformacija i lažnih vijesti u medijima tokom rata. Naglašava da je to veoma opasno činiti u bilo kojem trenutku, ali da je u ratno vrijeme to još ozbiljnija stvar jer riječ može ugroziti život.

Rekao je da se uveliko dijeli priča koju nije potvrdila nijedna strana, što može potaknuti vlade da donose odluke na osnovu te priče, a te odluke bi mogle koštati ljude života.

Šef londonskog ogranka NUJ-a se osvrnuo na izraelsku priču o “obezglavljenim bebama”, koja je uveliko kružila i koju su mnogi američki mediji povukli jer su ustanovili da je to lažna vijest, pored sličnih navoda o ubijanju nekih žrtava u kibucu.

Dodao je da je počela provjera takvih i drugih priča, ali problem je, prema njegovim riječima, što nije postojao izvor informacija osim izraelske vlade. U vrijeme rata, vlade vode rat koristeći priče i informacije kao što koriste metke.

Gopsill je naglasio da ovaj zadatak nije lak, „no Etičko vijeće Sindikata je tijelo čiji je zadatak da osigura poštivanje etičkih principa u medijima i to je odabrana grupa stručnjaka. Sigurno je da će se suočiti s izazovom da naprave selekciju slučajeva i bit će im teško da proprate sve što se dogodilo u ovom ratu.”

Podizanje svijesti

Gopsill smatra da nije važno da se okrivi neko u ovom složenom slučaju, jer će i sama rasprava i istraga otvoriti vrata za podizanje svijesti i zalaganje za bolju budućnost. To će također otvoriti vrata za zaštitu novinara u redakcijama koji žele svjedočiti kako bi otkrili vrše li se bilo kakvi pritisci na njih tokom obavljanja posla.

U peticiji se upozorava na veoma brzo širenje informacija, zbog čega se apelira na novinare da se ne takmiče za vijesti na račun tačnosti i provjere informacija. Također se upozorava na novinarske priče koje uključuju dezinformacije i lažne vijesti o izraelskom ratu u Gazi.

Gopsill je objasnio da ovo nije prvi put da se novinari obraćaju Međunarodnom sudu pravde, jer su vodili kampanje nakon rata na Balkanu 1999. godine, u vrijeme suđenja za ratne zločine liderima u bivšoj Jugoslaviji, kada su prezentirali video snimke, dokaze i činjenice o zločinima.

Naglasio je kako se novinarima mora pružiti mogućnost da govore istinu, jer vlasnici medijske industrije vrše velike pritiske na njih u redakcijama. Dodao je da se potrebno pozabaviti ovim osjetljivim pitanjem, te da će „optužbe za saučesništvo u ratnim zločinima biti podignute protiv onih vlada koje drže medijsku industriju i za koje je dokazano da koriste medije kao oružje rata, što je veoma opasna stvar.“

Ističe da britanski mediji snažno podržavaju Izrael, te da se vršio pretjeran pritisak na britanske medije da osude one koji podržavaju Palestinu.

‘Dosluh vlade’

Gopsill osuđuje to što se novinari moraju suprotstavljati vlasti i odupirati pritiscima na redakcije. Rekao je da ovakvu situaciju nije doživio tokom svog života, zbog čega vlast i opoziciju vidi kao protivnike javnog mnijenja.

Dodaje da u ratu uvijek postoji pristrasnost, ali da nikada nije svjedočio ovako brutalnom protivljenju javnom mnijenju, uprkos jasnom stavu javnosti da podržava zaustavljanje rata, što su pokazale demonstracije i ankete.

„Ono što se dogodilo u ovom ratu, pogotovo kada je britanska vlada izvršila pritisak na Britansku radiodifuznu korporaciju (BBC) da označi Islamski pokret otpora Hamas kao ‘terorističku’ organizaciju, zapravo je nešto što BBC može učiniti samo iz pristrasnosti i mora odbaciti ovaj pritisak i ne obmanjivati javnost“, dodao je.

Gopsill je naglasio da će optužba za saučesništvo u ratnim zločinima, ako se utvrdi njena osnovanost, osuditi vladu. Ako pritisak vlade na novinare u redakcijama ne dosegne nivo da bude okarakteriziran kao ratni zločin, i dalje će ostati nezakonit pritisak.

Ističe da postoje brojna kršenja slobode štampe i medija, pa čak i ako ne predstavljaju ratne zločine i dalje ostaju kršenja prava jer svako ima pravo na pravedne i tačne vijesti.

Naglasio je da obustavljanje pomoći za medije na graničnom prijelazu Rafah, uključujući solarne generatore i pancire za zaštitu novinara, predstavlja jasno kršenje svih građanskih i zakonskih prava.

Dodao je da se ista stvar odnosi i na prekid komunikacija koji se desio u Gazi i zatvaranje graničnog prelaza, što su dva eklatantna primjera ”medijske manipulacije”, jer su mediji pratili pitanje ”zatvaranja prijelaza Rafah” i ”prekida komunikacija u Gazi” kao da su to sasvim normalni događaji.

Gopsill je objasnio da je medijsko pokrivanje trebalo uključiti i krivca, a to je Izrael, jer neuključivanje krivca znači da primalac informacija mora nagađati da li je to Izrael ili nije. „Izostavljanje krivca iz konteksta predstavlja ozbiljnu grešku, jer je uskraćivanje informacija, hrane i vode ratni zločin koji se ne dešava sam od sebe, već ga čine vlade. Mediji su bili dužni da obavijeste recipijenta ko je počinio zločin.”