Jesmo li dostojni predaka i njihovog amaneta o zajedničkom životu?

Prošlo je 80 godina od prvog zasjedanja Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH), na kojem je donesena odluka o obnovi državnosti BiH, potvrđene su njene historijske granice, koje su datirale još iz vremena srednjovjekovne Bosne. Pitali smo naše sagovornike koliko je bitan 25. novembar – Dan državnosti, za Bosnu i Hercegovinu u trenutku kada se na polovini njene teritorije ne priznaje i ne obilježava.

Prema riječima profesora historije Mirze Džananovića, bez odluka ZAVNOBIH-a ne bi bila moguća savremena država, ne bi bila moguća nezavisnost koja je proglašena 1. marta 1992. godine, niti bi bilo moguće „postojanje bilo kakvog državnog oblika, makar i ovakvog današnjeg s kojim nismo najzadovoljniji, ali i to je neka početna tačka za kreiranje prave moderne nezavisne i suvremene države Bosne i Hercegovine“.

ZAVNOBiH se mora ‘disati’

„Dan državnosti je sjećanje na trenutak iz Drugog svjetskog rata kada je održano prvo zasjedanje ZAVNOBIH-a. U vrlo teškom i nepovoljnom političkom, društvenom i svakom drugom kontekstu u kojem se Bosna i Hercegovina tada nalazila i kada je njena budućnost i njena opstojnost bila vrlo neizvjesna, gdje se išlo u pravcu toga da nestane kao država, jedna agilna i probosanski orijentirana grupa ljudi unutar partizanskog pokreta, uz podršku Josipa Broza Tita je izmogla snage, volje i mogućnosti, da ZAVNOBIH-om jednom za sva vremena stavi tačku na sve dileme, na sve rasprave oko budućnosti Bosne i Hercegovine. Tada se ona konstituira u modernom smislu kao suverena država koja svojevoljno stupa u zajednicu ravnopravnih republika i naroda federativne Jugoslavije“, podsjetio je Džananović.

Senadin Lavić, profesor na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, kazao je da je ovo jedan od najvažnijih datuma u novijoj historiji Bosne te poručio da se ne treba osvrtati na pokušaje ignoriranja državnost Bosne i Hercegovine, nego „nastaviti dogradnju njezine povijesno-političke putanje u evropskom svijetu i ojačati odlučno suprotstavljanje svim antibosanskim projektima i projektantima“.

Naglasio je da postoji bosanska nacija, da je i internacionalno priznata, ali da je „očigledno djelatan problem nerazumijevanja nacije i njezine neosviještenosti u svakodnevnom govoru“.

„Bosna i Hercegovina je država-nacija. To je činjenica. Stoga u internacionalnom poretku etničke grupe Bošnjaci, Hrvati, Srbi, Romi, Jevreji, Albanci ili Crnogorci u Bosni nisu nacije. Mi živimo sa svojim etnicitetima u okviru bosanske države-nacije“, ustvrdio je Lavić.

Sead Đulić, predsjednik Saveza antifašista i boraca narodnoosolobodilačkog rata u Bosni i Hercegovini (SABNOR BiH), istakao je da 25. novembar i sjećanje na ZAVNOBiH „nikada u historiji Bosne i Hercegovine nije bilo važnije nego danas kada svi atakuju da unište istinsko biće države“.

„ZAVNOBiH je na prvom zasjedanju rekao kakva Bosna i Hercegovina može i treba da bude. Na drugom zasjedanju ZAVNOBiH-a u Sanskom Mostu 1944. godine, donošenjem Deklaracije o pravima građana BiH, jasno je rekao da je pored nacionalnog, Bosna i Hercegovina i građanska, te je garantovao građanima ljudska i građanska prava mnogo šira nego što ih je pet godina kasnije donijela Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima Ujedinjenih naroda. Vraćanje izvornim principima iz 1943. i 1944. je jedina prava budućnost Bosne i Hercegovine. Zato je danas važno govoriti o ZAVNOBiH-u, ne samo 25. novembra, nego se on mora ‘disati’ 365 dana u godini, jer to je temelj opstojnosti ove države“, poručio je Đulić.

Slabo se čuje glas antifašista

Milivoje Marinković, 93-godišnji Zeničanin i poznati antifašista, rekao nam je da bi odluke ZAVNOBiH-a trebale i danas biti bitne. Žao mu je i krivo, kako kaže, što se taj datum ne prihvata kao što je to nekada bilo.

„Nekada smo išli na Kamberovića polje i dočekivali ovaj dan kao Novu godinu. Izmijenilo se puno toga. Ni blizu nije kao što smo nekada slavili Dan državnosti. Tada je druženje bilo na prvom mjestu. Srećom, ima još ljudi koji doživljavaju ovaj dan na način kako treba. Ima još antifašista, ali ne sluša se toliko njihov glas“, smatra Marinković.

Komentarišući situaciju u kojoj se ne poštuje i ne uvažava prošlost i nešto što je udarilo temelje jednoj državi, sociolog Sead Pašić kaže kako je sretna okolnost da su na prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a pobijedili ljudi koji su ponovo uspostavili granice Bosne i Hercegovine, poslije Austrije i Srednjeg vijeka, te „omogućili nam priču o nekoj vrsti teritorijalne i suštinske državnosti, samostalnosti makar unutar nove Jugoslavije”.

„Čim se Jugoslavija raspala vratile su se stare priče. Oduvijek su neki sanjali u susjednoj Srbiji kako da dođu do tuđe zemlje. Ovo neće stati dok se ne promijeni bazična politička misao koja nije ultra kleronacionalistička“, ustvrdio je Pašić.

Naglasio je da ulazak Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju i NATO jedina budućnost.

„Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora i Sjeverna Makedonija postali su smetnja desnom krilu NATO-a jer ne mogu da osiguraju tu priču koja se dešava na Bliskom istoku i Rusiji. Sigurno će naći nešto da se pod kišobran stavi ta sigurnost. Jer, kad smo mi nesigurni, nesigurne su i Francuska, Španija, Portugal… Zato što se svijet smanjio. Danas možete trgovati klikom sa tri milijarde dolara. To nije više svijet iz 19. vijeka. Uglavnom, taj nacionalizam neće sam stati. Bosna i Hercegovina će prije ući u NATO, nego u EU. Niti jedna od četiri spomenute države iz regiona nije sposobna da usvoji bilo kakav kriterij najnižeg standarda EU“, smatra Pašić.

Slavi se u jednom dijelu države, a u drugom negira

Braća Petrović iz Zenice, Ivan i Andrija, poznati su kao ljudi velikog srca, kao veliki humanitarci, ali i kao dugogodišnji lokalni ambasadori djece i odraslih s posebnim potrebama, koji svojim aktivnostima nastoje poboljšati njihov društveni položaj i socijalnu inkluziju. Kažu da je danas, 80 godina od obnove bosanskohercegovačke državnosti na prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a, nepojmljivo za njih da se ovaj praznik obilježava u jednom dijelu te države, dok se u drugom dijelu uporno odbija i negira.

„Pritom se namjerno guraju u zaborav sve okolnosti, u kojima je organizirano to zasjedanje u Mrkonjić Gradu. Zamislite to hladno jesenje doba 1943. godine u jeku Drugog svjetskog rata, kada nije bilo sredstava komunikacije, kakve uživa suvremeni svijet, a kada se 300-ak ljudi ipak uspješno okupilo sa ciljem da potvrde svoja uvjerenja o Bosni i Hercegovini kao svojoj zemlji, koja je istovremeno i srpska, i hrvatska, i muslimanska. To su bili Srbi, Hrvati i Bošnjaci, koji su tada i po tri sedmice putovali, da bi se sastali u gradiću smještenom u zapadnoj Bosni. To nisu bili neki stranci, nego naši djedovi i pradjedovi, bake i prabake, bliži i dalji rođaci, mnogo pametniji, prosvjećeniji, pošteniji i odaniji ovoj zemlji, nego što su to kasnije postali njihovi potomci“, ukazali su Petrovići.

Koga to negira politika koja odbija obilježavati Dan državnosti BiH? Negira i odriče se, tvrde, svojih predaka, „gazeći po njihovom svetom amanetu zajedničkog života jednih s drugima i trećima“.

„Neki se odriču narodne heroine Rade Vranješević, kao čeda svešteničke obitelji, koja je za to zajedništvo nedugo nakon održavanja ZAVNOBIH-a platila svojim mladim životom. Koji to danas naš političar može po bilo čemu parirati jednoj heroini Radi? O tome treba pričati našoj djeci i omladini za Dan državnosti BiH, dajući im primjere naših predaka za uzore, a ne nas, jer mi takvim našim precima nismo dostojni ni noge oprati“, poručili su braća Ivan i Andrija Petrović.

Da li je potpuno nestalo bratstvo i jedinstvo koje je krasilo ovu zemlju? Vjerovatno nije. Ali, duboko se pritajilo. Godinama je u stanju mirovanja.