Prljava tajna izraelskog izvoza oružja: Testirano na Palestincima

Piše: Paddy Dowlong

Izraelska vojska objavila je 22. oktobra snimak svoje jedinice komandosa Maglan kako postavlja novi precizno navođeni minobacački projektil od 120 mm pod nazivom „Iron Sting“ protiv Hamasa u Gazi.

Proizvođač projektila sa sjedištem u Haifi, Elbit Systems, hvali se njegovim kvalitetom na svojoj internetskoj stranici od marta 2021, kada je integriran u izraelsku vojsku.

Benny Gantz, tadašnji izraelski ministar odbrane, sada dio ratnog kabineta premijera Benjamina Netanyahua, opisao je „Iron Sting“ kao “dizajniran za precizno gađanje ciljeva, kako na otvorenim terenima tako i u urbanim sredinama, istovremeno smanjujući mogućnost kolateralne štete i sprječavajući povrede neboraca“.

To je tvrdnja koju je ponovio Mark Regev, Netanyahuov bivši glasnogovornik, za ukupni pristup zemlje ratu protiv Gaze, u kojem, kako je rekao, Izrael “pokušava biti što je moguće više hirurški” precizan.

Ipak, više od mjesec nakon što je Izrael pokrenuo bombardiranje Gaze nakon iznenadnog napada Hamasa, u Pojasu koji je pod opsadom i na okupiranoj Zapadnoj obali ubijeno je najmanje 11.400 palestinskih civila. Više od 4.700 djece u Gazi je mrtvo. Borci Hamasa ubili su 1.200 ljudi u napadu 7. oktobra.

Izraelski razorni “hirurški” strojevi za ubijanje, testirani na Palestincima, imaju globalne korisnike, kažu analitičari.

‘Tkivo otrgnuto od mesa’

Ahmed Saeed al-Najar, kojem je 28 godina, vozio je svoj taksi u Rafahu  tokom trećeg rata u Gazi 2014. kada je projektil uletio kroz otvoreni krov njegovog taksija. Eksplodirao je u autu, odrubio glave i ubio svih šestero njegovih putnika, uključujući njegovog najboljeg prijatelja.

Automobil je bio na meti dron-rakete Spike, koja se može modificirati za nošenje omotača od više hiljada tromilimetarskih kockica od volframa, za koje se kaže da pogađaju u radijusu od oko 20 metara. Kockice probijaju metal i “otkidaju tkivo od mesa”, doslovno komadajući svakoga u svom dometu, prema Eriku Fosseu, norveškom ljekaru koji radi u Gazi.

Al-Najar, spašen iz olupine svog automobila, pretrpio je teške opekotine, gubitak desnog oka, dobio višestruke rane od gelera i izgubio desnu nogu od sredine bedra, koja je amputirana u eksploziji.

Ali do 2014. dronovi koji nose raketu Spike već su postali vrlo traženi u drugim zemljama.

Bespilotna letjelica Heron TP “Eitan” najveća je izraelska bespilotna letjelica (UAV), a stavljena je u službu 2007. godine. Proizvodi je državna kompanija Israel Aerospace Industries (IAI) — najveća izraelska odbrambena kompanija i najveći industrijski izvoznik u zemlji. Može letjeti do 40 sati neprekidno i može nositi četiri rakete Spike.

„Eitan“ je prvi put korišten tokom operacije “Ljevano olovo” u ratu u Gazi 2008-09. za napade na civile, prema nevladinoj organizaciji Drone Wars UK. Prema organizaciji Defence for Children International, od 353 ubijene djece i 860 ozlijeđenih tokom te operacije, 116 je ubijeno projektilima lansiranim iz bespilotnih letjelica.

Nakon rata, IAI-u su porasle narudžbe bespilotnih letjelica Heron iz najmanje deset zemalja između 2008. i 2011. Tokom tog razdoblja više od 100 bespilotnih letjelica kupljeno je, iznajmljeno ili nabavljeno u okviru shema zajedničkog ulaganja.

Indija, najveći izraelski kupac oružja, koja ima više od sto bespilotnih letjelica izraelske proizvodnje, kupila je 34 drona Heron u ovom razdoblju, a slijede je Francuska (24), Brazil (14) i Australija (10), prema izvještaju Drone Wars UK iz 2014.

To ne znači da Izrael vodi ratove kako bi reklamirao svoje oružje, rekli su stručnjaci.

“Niko ne vodi ratove samo da bi pokazao svoje oružje”, rekao je Lawrence Freedman, emeritus profesor ratnih studija na King's Collegeu iz Londona.

Ipak, u isto vrijeme, “u svakom ratu protiv Gaze niz oružja i nadzorne tehnologije raspoređen je protiv Palestinaca, što se zatim reklamira i prodaje ogromnom broju zemalja širom svijeta”, rekao je Antony Loewenstein, nezavisni novinar i autor Palestinske laboratorije.

‘Polica osiguranja’

Izvoz oružja ima i veću korist od samih prihoda koje donosi Izraelu.

“To je više od toga, to je također polica osiguranja kako bi se zaštitili od intenzivnog pritiska da promijene svoje ponašanje tokom decenija duge okupacije Palestinaca”, rekao je Loewenstein.

Prošlog mjeseca, kolumbijski predsjednik Gustavo Petro odbio je osuditi iznenadni napad koji je pokrenuo Hamas 7. oktobra kao “teroristički”, te je umjesto toga rekao da “terorizam ubija nevinu djecu u Palestini”.

U odgovoru, izraelska vlada zaustavila je svu prodaju odbrambene i sigurnosne opreme i povezanih usluga toj latinoameričkoj zemlji.

Kolumbija je jedna od procijenjenih 130 zemalja koje su kupile oružje, bespilotne letjelice i tehnologiju za cyber špijuniranje od Izraela, 10. najvećeg svjetskog izvoznika oružja.

Izrael je daleko najveći svjetski izvoznik vojnih dronova. Godine 2017. procijenjeno je da zauzima gotovo dvije trećine ukupnog izvoza bespilotnih letjelica u prethodne tri decenije.

Elbit, proizvođač „Iron Stinga“, osigurava do 85 posto kopnene opreme koju nabavlja izraelska vojska i oko 85 posto svojih dronova, prema bazi podataka izraelskog vojnog i sigurnosnog izvoza (DIMSE).

Ali nakon rata u Gazi 2014. njegovo se izvozno tržište značajno proširilo. Erbit promovira svoje bespilotne letjelice Hermes kao “borbeno dokazane” i kao “primarnu platformu IDF-a u protuterorističkim operacijama”.

Hermes 450 i Hermes 900 intenzivno su korišteni u operaciji „Protective Edge”, izraelskom ratu 2014, tokom kojeg je 37 posto smrtnih slučajeva pripisano napadima bespilotnim letjelicama, prema procjeni Centra za ljudska prava Al Mezan sa sjedištem u Gazi.

Elbit je naknadno osigurao ugovore za novi dron Hermes 900 sa više od 20 zemalja širom svijeta, uključujući Filipine, koji su kupili 13, kao i Indiju, Azerbajdžan, Kanadu, Brazil, Čile, Kolumbiju, Island, Evropsku uniju, Meksiko, Švicarsku i Tajland . U martu 2023. Elbit Systems najavio je svoju 120. narudžbu za Hermes 900.

Novi nadzorni dron Nizoz (Iskra) koji proizvodi Rafael, državni dobavljač oružja koji s IAI-jem i Elbitom čini veliku trojku izraelske industrije oružja, navodno je ušao u trenutni rat u Gazi. Rafael ima narudžbe koje trenutno iznose 10,1 milijardu dolara.

Al Jazeera se obratila Elbit Systemsu, Rafael Advanced Defense Systemsu i IAI-u za komentar, ali te kompanije nisu poslale odgovore prije objave teksta.

Snabdijevanje srpske vojske za rat protiv BiH

Uprkos svim uspjesima vojnog izvoza, puni obim prodaje izraelske odbrambene industrije ostaje prikriven.

U izvještaju Amnesty Internationala iz 2019. navodi se da je cijeli proces kojim Izrael prodaje oružje obavijen velom tajne “bez dokumentacije o prodaji, pa se ne može se znati kada je [ovo oružje] prodano, koja kompanija i tako dalje”.

Amnesty je utvrdio da su “izraelske kompanije izvozile oružje koje je stiglo na odredište nakon niza transakcija, čime su zaobišle međunarodni nadzor”.

Izrael nije ratificirao Ugovor o trgovini oružjem, koji zabranjuje prodaju oružja za koje postoji opasnost da bude korišteno u genocidu i zločinima protiv čovječnosti. Kao takav, izvoz oružja uticao je na tok historije nekoliko nacija, od kojih su mnoge vodili kontroverzni režimi.

Izrael je prodao oružje južnoafričkoj aparthejdskoj vladi 1975. i čak joj pristao isporučiti nuklearne bojeve glave, prema dokumentima s kojih je skinuta oznaka tajnosti – iako Izrael to poriče. Napalm i drugo oružje isporučeno je El Salvadoru tokom njegovih ratova protiv pobunjenika između 1980. i 1992. u kojima je ubijeno više od 75.000 civila.

Godine 1994. meci, puške i granate izraelske proizvodnje navodno su korišteni u genocidu u Ruandi u kojem je ubijeno najmanje 800.000 ljudi.

Izrael je opskrbljivao oružjem i srpsku vojsku koja je vodila rat protiv Bosne i Hercegovine od 1992. do 1995. godine.

Uprkos izjavi izraelske vlade 2018. u kojoj je objavila da je prestala s prodajom oružja Mijanmaru, novine Haaretz su prošle godine izvijestile da su proizvođači oružja nastavili opskrbljivati tamošnju vojnu vladu do 2022, kršeći međunarodni embargo na oružje protiv te zemlje iz 2017.

U septembru ove godine, Izrael je isporučio UAV-ove, projektile i minobacače Azerbajdžanu za njegovu kampanju ponovnog zauzimanja Nagorno-Karabaha, tokom koje je 100.000 etničkih Armena raseljeno.

Dio onoga što otežava praćenje izvoza izraelskog oružja je sama priroda trgovine oružjem.

“Vlade kupuju i prodaju jedna drugoj direktno i preko svojih velikih odbrambenih izvođača, ali postoji i paralelna trgovina privatnih kompanija koja obično nije ilegalna, ali koja se može uvjerljivo poricati”, rekao je Stephen Badsey, profesor studija sukoba na Univerzitetu Wolverhampton.

Najveća pojedinačna kontrola koju zemlje prodavači održavaju nad korištenjem svog oružja u drugim zemljama je zahtjev za pravilima “krajnjeg korisnika” ili “krajnje upotrebe”, rekao je Badsey.

Ali kao veliki izvoznik oružja koji nije potpisao Ugovor o trgovini oružjem, Izrael je stekao reputaciju po labavim izvoznim normama.

Godine 2018. bivši filipinski predsjednik Rodrigo Duterte rekao je da će tražiti od svoje vojske da kupuje oružje isključivo od Izraela jer, za razliku od SAD- ili Evrope, Izrael nije uveo ograničenja.

Novi vladini propisi uvedeni prošle godine omogućit će Izraelu da prodaje više oružja većem broju zemalja bez dozvola – i tako, uz manje nadzora. Isplati se – brojke izraelskog izvoza oružja udvostručile su se tokom protekle decenije, na ukupno 12,5 milijardi dolara prošle godine.

Borba dokazana na ‘ljudskim životinjama’

Dva dana nakon napada Hamasa 7. oktobra, izraelski ministar obrane Yoav

Gallant uporedio je palestinski narod s “ljudskim životinjama”.

Za Loewensteina, dehumanizirajući komentari nisu iznenađujući.

“Očito je da se tokom izraelske okupacije i bezbrojnih ratova Palestinci tretiraju kao građani drugog reda. Kao životinje”, rekao je.

Tokom godina, izraelska vojska testirala je gumene metke, robotske puške s umjetnom inteligencijom i razne oblike opcija za rastjerivanje mase, koji su Palestincima nanijeli teške ozljede.

Nabeel al-Shawa, ortopedski hirurg koji je radio u Gazi od 1978, liječio je mnoge Palestince ranjene izraelskom paljbom na Velikom maršu povratka 2018. – kada su deseci hiljada Palestinaca tražili da im se dopusti povratak u zemlju s koje su bili nasilno otjerani 1948.

“Za izraelske snajperiste ovo je bila samo vježba gađanja meta s ljudima”, rekao je.

“Većina pacijenata je bila upucana u zglobove namjerno, kako bi izazvali najveću štetu, ali ne i ubili.“

“Ovi novi meci koje je koristila izraelska vojska uzrokovali su ozljede koje nikada prije nisam vidio. U nekim slučajevima ud se činio netaknutim, međutim, tokom operacije nisam mogao razlikovati kost od mekog tkiva.”

Dakle, mogu li izraelski proizvođači oružja legitimno reklamirati svoje oružje kao “provjereno u bitkama” kada borbe često ciljaju nenaoružane civile?

Ashraf al-Qudra, glasnogovornik Ministarstva zdravstva u Gazi, prošle sedmice je rekao za medije da su medicinski timovi u enklavi “primijetili teške opekotine na tijelima Palestinaca koji su ubijeni i ranjeni od strane izraelskih bombi – bilo da su uzrokovane nepoznatim oružjem ili ne. To je bilo nešto što nisu vidjeli u prethodnim sukobima”.

Dr. Ahmed el-Mokhallalati iz odjela za opekotine i plastičnu hirurgiju u bolnici al-Shifa, u intervjuu za Toronto Star, opisao je rane kao “vrlo duboke – opekotine trećeg i četvrtog stepena, a tkivo kože je impregnirano crnim česticama a veći dio debljine kože i svi slojevi ispod spaljeni su do kosti”.

El-Mokhallalati je rekao da to nisu bile fosforne opekotine, “već kombinacija neke vrste zapaljive bombe i drugih komponenti”.

Izraelska vojska za sada nije komentirala izjavu Ministarstva Gaze. Ali misteriozne zapaljive bombe, prva upotreba „Iron Stinga“ i prijavljena upotreba novog drona Spark u sadašnjem ratu sugeriraju da Izrael ponovo testira novo oružje u sukobu.

“Izraelsko oružje će i dalje ostati privlačno međunarodnim kupcima na temelju učinka u okupaciji”, rekao je Loewenstein.

“Ali Izrael ne prodaje samo oružje; oni prodaju ideologiju drugim zemljama – da bi se izvukli s tim.”