Božić kod Joveljića na Novom Zelandu: Simbol ljubavi i porodice

Božić je jedan od najznačajnijih i najradosnijih praznika kod hrišćana. Širom svijeta vjernici 7. januara proslavljaju ovaj simbol ljubavi i porodice. Sedamdesetogodišnji Nebojša Joveljić i njegova godinu starija supruga Vera, Zeničani koji četvrt vijeka žive na Novom Zelandu, ispričali su nam kako su dočekali praznik.

Baš kao i u Novu 2023. godinu, prvi su Božić dočekali stanovnici Samoe i Kiribatija, poznatog i kao Božićni otok, a potom sat kasnije i Novi Zeland. Joveljići žive u najjužnijem predgrađu Aucklanda, koje se zove Papakura. Od njegove kuće do rodnog grada je 17.919 kilometara, zbog čega vole reći da su Zeničani koji su najudaljeniji od svog grada.

Najudaljeniji Zeničani na svijetu

“Kao i svaki put, mi smo dan pred Božić, na Badnje veče, stavili u kuću badnjak, koji smo dobili u crkvi, nekoliko osveštanih hrastovih grančica, što je simbol zdravlja. Danas, na svečanom doručku, izljubili smo se tri puta i čestitali jedni drugima praznik sa pozdravom ‘Hristos se rodi’ i odgovorom ‘Vaistinu se rodi’. Na stolu nas je čekala specijalna lijepo ukrašena pogača – česnica, koju je Vinka to jutro zamijesila i u nju stavila nekoliko kovanica od jednog dolara. Ja, kao domaćin i glava kuće, upalio sam svijeću, polomio tu česnicu i svakom oko stola dao po jedan komad. Prema vjerovanju, ko u njemu nađe novčić, biće srećan i vješt u sticanju novca tokom cijele naredne godinu. Obično se taj dolar nosi u novčaniku cijelu godinu”, ispričao nam je Nebojša Joveljić.

Objasnio je da polaznika ili položajnika koji bi im rano ujutro čestitao Božić nemaju, jer oko njih nema male djece koja bi to radila.

Nebojši je ovo 31. Božić koji slavi u tuđini, pet je do sada proslavio u Melbourneu, a 25 u Aucklandu. Za svaki je u kući imao badnjak i jagnje pečeno na ražnju. Tako je i za ovaj, koji s posebnom radošću proslavljaju, jer su se prvi put, nakon dužeg vremena, okupili oko stola kao cijela porodica. Tu su i njihova djeca – sin Dane, koji ima 42 godine, sa djevojkom, koji žive blizu roditelja, i ćerka Jana, kojoj su 34 godine, sa vjerenikom, koji žive na Gold Coastu u Australiji.

Česnicu su lomili zajedno, kao kompletna porodica, nakon šest godina. Jana, zbog poslovnih obaveza, nije dolazila u posjetu iz Australije.

U decembru su posljetili Gold Coast i nakon tri godine vidjeli kćerku Janu i prisustvovali njenoj promociji u magistra medicinskih nauka. Vidjeli su prvi put prekrasnu kuću koju su Jana i Adam kupili u aprilu 2022. godine. Išli su zajedno do Brisbanea, glavnog grada australske države Queensland, i navratili kod Žike Sovljanskog, čovjeka koji je porijeklom iz Srbije, koji u Sunnybanku, predgrađu Brisbanea, drži buregdžinicu “Zika's Pastries”.

Žika poznat po bureku i našim kolačima

“Žika je poznat po dobrom bureku, sirnici i našim kolačima. Pojeo sam odličan burek kod njega, Jana i Adam su se opredijelili za sirnicu, a za poslije smo kupili šampitu, baklavu i štrudlu. Ispostavilo se da je Žika sedam godina živio u Aucklandu i da ovaj biznis u Brisbaneu vodi tek zadnje dvije godine. Otkrili smo da imamo i neke zajedničke poznanike u Aucklandu – braću Peđu i Nenada Mijatovića. Ti njegovi bliski rođaci živjeli su blizu mene, a moj sin Dane je jedno vrijeme čak i radio za Peđu. Obojica su se vratili u Srbiju. Interesantno je da Žika tvrdi kako na teritoriji vrlo blizu njegove radnje živi najmanje 100 Zeničana”, ispričao je Nebojša.

Adama i Janu po dolasku u Auckland i Papakuru u kući Joveljića dočekali su Nešini ćevapi, koji su ih oduševili. Takođe su svog zeta iznenadili servirajući mu za doručak Whitebait Fritters, njegovo omiljeno jelo, koje ne može naći u Australiji. To su male, slatkovodne, providne ribice, koje se samo jednom godišnje mogu loviti na ušću rijeka u more. Zato su izuzetno skupe, koštaju 150 australskih dolara, odnosno 90 eura po kilogramu, i prodaju se na svega nekoliko mjesta u Novom Zelandu. Adam se oduševio i dao brojne komplimente Vinki zbog načina na koji ih je pripremila.

Nebojša Joveljić, sticajem životnih okolnosti, 1992. godine obreo se u Australiji. U Melbournu je živio od aprila 1992. do januara 1998. godine, radeći na istraživačkim poslovima u Metalurškom institutu kompanije BHP Steel. Potom se preselio u Novi Zeland, u Auckland. Radio je dvije decenije kao glavni tehnolog u željezari New Zealand Steel. Nebojša, koji je magistar, i Vinka, koja je inženjer metalurgije, uživaju u penziji.

Otputovao je 30. marta 1992. godine za Australiju na šestomjesečno stručno usavršavanje u oblasti menadžmenta, sa još devet polaznika sa područja Jugoslavije, kao jedini predstavnik iz Bosne i Hercegovine, i to kao polaznik iz kompanije RMK Inženjering iz Zenice. Ubrzo je počeo rat te je ostao u Australiji. Kasnije su mu se pridružili supruga i djeca, koji su jedno vrijeme proveli kao izbjeglice u Srbiji.

Osim Srba, u crkvu dolaze Makedonci, Rusi i Ukrajinci

U Aucklandu, koji ima 1,65 miliona stanovnika, živi samo 30-tak Zeničana, sa kojima se rijetko viđaju Joveljići, jer su udaljeni 50-tak kilometara od njih.

Prema popisu stanovništva iz 2018. godine, Novi Zeland je imao 4,7 miliona stanovnika, među kojim je 1.284 Srba, što je 21,6 posto više nego na prethodnom popisu iz 2013. godine. Stvarni broj Srba je daleko veći, vjerovatno oko 2.000, od kojih 90 posto živi u Aucklandu. Od ostalih nacija iz bivše Jugoslavije, prema rezultatima popisa, najviše ima Hrvata 3.153 (stvarni broj preko 5.000), Makedonaca 588, Slovenaca 228, Bosanaca 162 i Albanaca 249.

Srpska pravoslavna crkva (SPC) u Aucklandu “Sveti kralj Milutin srpski” ima kapacitet za 100 vjernika. Na redovnim molitvama se skupi 30 do 40 vjernika, a na Vaskrs se okupi i do 300 vjernika. Na Badnje veče, pred Božić, obično se podijeli 250 do 300 badnjaka. U ovu crkvu, osim Srba, dolazi stotinjak Makedonaca i dvadesetak Rusa i Ukrajinaca. Ove godine osvećenje badnjaka obavljeno je u prijepodnevnim satima i u obližnjim gradovima Taurangi i Hamiltonu. Druga crkva u Wellingtonu (glavnom gradu Novog Zelanda), koja je puno veća i starija od ove u Aucklandu, ima znatno manji broj vjernika.

Parohiju za Auckland i Hamilton zadnjih deset godina uspješno vodi otac Sava Antić, rodom iz Kololeča na Kosovu, sa kojim Nebojša često sarađuje na organizaciji raznih proslava i kulturnih manifestacija.