‘Demokrate’ na čelu Švedske: Stranka s kojom ni Le Pen ne želi sarađivati

Nakon što su Švedske demokrate – desničarska, populistička i antiimigraciona stranka nacističkog porijekla – postale druga najveća politička snaga u Švedskoj, osvojivši 20,5 posto glasova u utrci za mjesta u Riksdagu, odnosno parlamentu, zemlju koja se uzimala kao primjer uspješnosti ‘nordijskog modela’ socijalne demokratije, čekaju teški pregovori o novoj vlasti.

Lider Umjerene stranke Ulf Kristersson započeo je razgovore o formiranju nove koalicijske vlade desnog centra, ali nije jasno da li će Švedske demokrate biti uključene u nju ili ne.

Tradicionalno dominantna Švedska socijaldemokratska partija dobila je 30.33 posto glasova, nedovoljno za formiranje vlasti. Međutim, prethodne izbore ni lijevi ni desni blok nije prihvatio Švedske demokrate kao moguće partnere u vladi, zbog čega je situacija u zemlji sada neizvjesna.

Jasenko Omanović, koji je u ratu kao izbjeglica iz Banja Luke došao u Švedsku, bio je zastupnik socijaldemokrata u švedskom parlamentu 16 godina. Nakon četiri mandata, odlučio je da se ne kandiduje za ove izbore, ali je situaciju, kako kaže, pomno pratio i kao član brojnih antirasističkih i antinacističkih grupa.

“Sada se čini teško izvodivo da Švedske demokrate budu u vladi, jer je stranka Liberali rekla da nikada neće to prihvatiti. Ovo je za njih velika stvar, čak je liberalna grupa u Evropskom parlamentu diskutovala o tome. S druge strane, ni oni ne žele u vladu sa liberalima”, objašnjava Omanović te ističe da je primjetno nakon izbora povećano angažiranje Šveđana u društvu i političkom životu, zbog čega se, dodaje, povećao broj članova u njegovoj socijaldemokratskoj stranci.

Put za ovakav rezultat Švedskih demokrata gradio se više od jedne decenije. Stranka je prvi put dobila mjesta u parlamentu 2010. godine, osvojivši 5.7 posto glasova. Omanović kaže da je to tada bio šok za švedsko društvo, ali da sada ljudi nisu toliko iznenađeni. Ističe da se njihov uspon, kao svugdje u svijetu, dešava zbog društvenih podjela.

‘Dijelili kolače na godišnjicu napada Njemačke na Poljsku’

U predizbornoj kampanji, ova i mnoge druge stranke fokusirale su se na nedavni porast nasilja i pucnjave, pogotovo u migrantskim naseljima. Porast kriminala je svakako zabrinjavao glasače tokom proteklih godina.

“To se dešava kada se društveni resursi ne daju ravnomjerno u društvu, nego oni što imaju više dobijaju još više, a oni koji imaju manje dobijaju još manje. Taj jaz je rastao u Švedskoj i onda se kao posljedica toga desilo da mladi ljudi u pojedinim područjima ubijaju jedni druge zbog tržišta droge, jer nisu dobili šansu da uspiju biti dio švedskog društva”, objašnjava Omanović, dodajući da se to ne dešava u cijeloj Švedskoj, nego da su tu najviše izložena pojedina naselja u nekim većim gradovima. Mediji, kaže, dosta o tome izvještavaju, a ljudi koji ni ne žive u tim gradovima i naseljima su dosta uplašeni a neki i očajni.

“To su Švedske demokrate jako dobro iskoristile i predstavile neka instant, nerealna rješenja pa su rekli ‘ako pošaljemo imigrante nazad vozom u Kabul, onda neće biti nikakvih problema u Švedskoj’, ‘ako se riješimo muslimana u Švedskoj, onda će biti lakše’. Takva rješenja su nudili, koja jednostavno ne ulaze u srž problema, nego pokušavaju djelovati na emocije ljudi. Zbog toga se desilo da su oni dobili 20 posto glasova, a radi se o dobro osmišljenoj i planiranoj strategiji”, kaže Omanović, naglašavajući da to ne znači da 20 posto švedskih građana predstavljaju naciste, nego da su uplašeni.

Omanović objašnjava da Švedske demokrate, iako imaju to u nazivu stranke, nisu prave demokrate, ali da se u Švedskoj ne može odrediti nekome kako će se zvati.

“Oni su nacionalistička konzervativna partija sa nacističkim porijeklom, a sada pokušavaju da raščiste sa tom nacističkom prošlošću. Imaju svoju televiziju i njihova voditeljica je to veče, kada su počeli dolaziti izborni rezultati, uzviknula ‘Helg Seger’, što znači ‘pobjeda za vikend’ ali veoma podsjeća i zvuči kao nacistički pozdrav ‘Sieg Heil’. Njihovi su službenici u Parlamentu zvali na tortu i kolače da bi proslavili dan kada je nacistička Njemačka napala Poljsku, kada je počeo Drugi svjetski rat. Da bi dobili bolju sliku o njima, reći ću da Marine le Pen, koja vodi desničarsku stranku u Francuskoj, nije htjela da sarađuje sa Švedskim demokratama jer su oni ultradesničari i jer su nastali od nacista”, objašnjava Omanović.

‘Jevreji nisu Šveđani, islam bolesna ideologija’

Sada, dodaje, zemlju očekuju teški pregovori – socijaldemokrati su osvojili više glasova na ovim izborima, ali sa 30 posto ne mogu imati većinu. Umjereni, Liberali i Kršćanski demokrati, dobili su manje glasova nego na prošlim izborima ali zajedno sa Švedskim demokratama imaju 50,7 posto.

“Mislim da je velika greška Umjerenih i Kršćanskih demokrata što ovim legitimišu Švedske demokrate, mislim da će ih to jako puno koštati”, navodi Omanović. Također, objašnjava, da sada postoji i problem izbora predsjednika Parlamenta.

“Švedska je kraljevina i nema predsjednika, te predsjednik Parlamenta ima najveću poziciju u zemlji, koja se dobija direktnim glasovima građana. Vladu bira Parlament, a ljudi direktno biraju samo članove Parlamenta. Tako da je predsjednik Parlamenta jako bitna funkcija. Pošto su Švedske demokrate sada najveća partija u toj desnoj konzervatinoj grupi, oni traže tu poziciju. Ja se nadam da oni to neće dobiti. Obično su tu poziciju dobijali ili socijaldemokrati ili umjereni, jer su se predsjednici parlamenta obično gledali kao osobe koje predstavljaju cijelu Švedsku. Kandidat Švedskih demokrata za tu poziciju je rekao da Jevreji i starosjedioci nikada ne mogu biti Šveđani. On je išao u Izrael da traži izvinjene za to. Njihov sekretar partije je rekao da je islam ‘bolesna ideologija’.”

Omanović ističe da su socijaldemokrati izgubili zbog manje od jednog procenta te kaže da su izbori u Švedskoj uglavnom uvijek neizvjesni – i prošle izbore, dodaje, koalicija socijaldemokrata pobijedila je za samo jedan mandat više. Kako navodi, izlaznost na prošlim izborima je bila oko 87 posto, a na ovim 84.

“Radi se o 40.000 do 50.000 glasova na sedam miliona ljudi koji imaju pravo glasa. Možda da je bio veći odaziv na izbore, možda se ovo ne bi desilo”, kaže Omanović te objašnjava da su se i neke nove stranke osnovale te uzele određeni broj glasova.

U narednom periodu, mnogo društvenih i političkih izazova slijedi za Švedsku – kao što je put ka članstvu u NATO-u te predsjedavanje Evropskom unijom sljedeće godine. Ipak, zaključuje Omanović, dobra stvar je što su Šveđani svjesni situacije nakon izbora i žele da se više politički angažiraju te pokažu da njihova zemlja ne zastupa ono što predstavljaju Švedske demokrate.