Kako su se Ukrajinci ‘derusifikovali’
Mnogi Ukrajinci su se nakon početka invazije odrekli korištenja ruskog jezika, čak i oni koji im je bio maternji.
Na dan kada je Rusija počela invaziju na Ukrajinu, Oleksij Savčenko prestao je govoriti maternjim jezikom.
„Prije invazije, govorio sam ruski“, kaže bivši biznismen Al Jazeeri, na ukrajinskom jeziku.
Od 2014. godine, kada je Rusija anektirala Krim i podržala separatiste u Donbasu, Savčenko je vodio Army SOS, nevladinu organizaciju koja ukrajinsku vojsku snabdijeva softverom za precizno navođenje.
No, uprkos antiruskom stavu, svakodnevno je u govoru koristio ruski jezik.
Rođen je i odrastao u Harkovu, drugom najvećem ukrajinskom gradu, sa predratnom populacijom od oko 1,5 miliona, koji je smješten blizu granice sa Rusijom, a u kojem je ruski jezik bio dominantan.
No, nakon početka invazije 24. februara, ruske snage su gotovo svakodnevno ciljale Harkov, ubijajući stotine civila i raseljavajući hiljade.
Promjena jezičke ravnoteže
Ruski jezik dominira i na istoku i jugu zemlje, dok se značajno koristi i u ostatku zemlje, uključujući i glavni grad Kijev, gdje Savčenko sada živi, a u kojem se ruski jezik još uvijek čuje češće od ukrajinskog.
Jezička ravnoteža ruskog i ukrajinskog jezika, bratskih jezika, u protekloj deceniji se drastično promijenila.
Godine 2012. 40 posto Ukrajinaca smatralo je ruski jezik maternjim, dok ih je 57 posto navodilo da im je ukrajinski primarni, prema Ratings Groupu, nezavisnoj organizaciji.
Mjesec nakon početka invazije, 76 posto Ukrajinaca opisalo je ukrajinski jezik kao primaran, a samo jedna od pet osoba rekla je da i dalje više koristi ruski, prema rezultatima ankete od 25. marta.
Trećina onih koji govore ruski jezik, tvrde da se planiraju „prebaciti“ samo na ukrajinski, dodaje se.
Ukrajina je dom mnogim etničkim grupama, među kojima su Mađari, Romi i krimski Tatari, čiji se jezici priznaju i koji su zaštićeni.
“Privrženost Rusiji nije određena jezikom komunikacije, već političkim stavovima i utjecajem propagande, a u korelaciji je s nivoom podrške proruskim strankama”, zaključili su autori ankete.
Ovim razlozima vodio se i Savčenko, koji je godinama bio kritičan prema ruskoj politici, ali je i dalje govorio ruskim jezikom, dok nije odlučio prestati koristiti jezik nacije koja je izvršila invaziju.
Otkako je ruski predsjednik Vladimir Putin došao na vlast 2000. godine, „zaštita ruskog jezika“ postala je tema mnogih diplomatskih obračuna sa bivšim sovjetskim republikama i Zapadom.
Povod za aneksiju Krima
Moskva se učestalo žalila Ujedinjenim nacijama, Evropskoj uniji i međunarodnim institucijam zbog „kršenja“ prava onih koji govore ruskim jezikom od baltičkih država do centralne Azije.
No, u centru pažnje moskovske zabrinutosti za jezik bila je Ukrajina, a Putin je često govorio da Rusi i Ukrajinci nisu dvije odvojene etničke grupe.
„Nikada se neću određi ubjeđenja da su Rusi i Ukrajinci jedan narod“, rekao je Vijeću sigurnosti Rusije 3. marta.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski je odgovorio: „Definitivno nismo jedan narod. Svaki od njih je krenuo sopstvenim putem“, odgovoro je.
Kijev je, s druge strane, potaknuo “ukrajinizaciju”, ukinuvši 2014. upotrebu ruskog kao “regionalnog jezika” uprave i obrazovanja u istočnim i južnim pokrajinama.
To je Moskvi bio povod za aneksiju Krima i podršku separatistima u Donbasu.
U međuvremenu, Kremlj ignoriše lingvistička prava skoro dva miliona Ukrajinaca koji su živjeli u Rusji prije aneksije Krima, gdje su bili druga najveća manjina.
Javne škole u Rusiji ne dozvoljavaju upotrebu ukrajinskog jezika, dok su mnogi Ukrajinci u popisima stanovništva pod pritskom da se registruju kao etnički Rusi.
Za mnoge u Ukrajini, rat je postao najsnažniji razlog za odustajanje od ruskog jezika i kulture uz koju se veže.
„Ne moramo samo prestati govoriti ruski, trebamo prestati razmišljati na njemu“, rekla je Olena Pribitko, 59-godišnja advokatica koja je 1980-tih godina diplomirala na školi i fakultetu u Kijevu, gdje se govorio ruski jezik.
Ukrajinski jezik je ‘jezik seljaka’
Još uvijek je ogorčena zbog toga što je ukrajinski stigmatiziran kao „nizak“ jezik koji priliči samo seljacima u sovjetskoj eri i postsovjetskim 1990-im godinama.
“Svako ko je govorio ukrajinski odmah je proglašen seljakom. Rečeno nam je da samo seljaci govore ukrajinski”, rekla je.
U međuvremenu, vlada Zelenskog proglasila je sveobuhvatan projekt derusifikacije.
Ipak, ukrajinski lider, čija popularnost premašuje 90 posto, nije uvijek zagovarao jednojezičnost.
Odrastao je u ruskojezičnoj jevrejskoj porodici u gradu Krivi Rih na jugoistoku zemlje, a proslavio se pojavljivanjem u komičnim emisijama na ruskoj televiziji.
Tokom predizborne kampanje je često govorio na ruskom jeziku.
Derusifikacija Ukrajina drastično je ubrzala tokom rata.
Stotine ulica, trgova i drugih lokacija širom Ukrajine, više ne nose imena ruskih ličnosti, dok su uklonjene spomen ploče s imenima etničkih ruskih autora, umjetnika i naučnika. Njihove statue bit će uništene.
Nastavni plan i program ukrajinskih škola više ne propisuje djela ruskih autora, a knjige koje su napisali ruski državljani više se ne mogu objavljivati. U javnosti se ne izvode pjesme i muzika ruskih izvođača. Dozvolu za to može dati samo Ukrajinska služba sgurnoti i to nakon što umjetnici ili autori obavezno osude „rusku agresiju“.
Mnogi Ukrajinici to podržavaju.
„Sve što je vezano za Rusiju je meni strano – pjesme, muzika, kino“, rekao je Savčenko, koji je 2014. prestao slušati čak i omiljeni muzički bend Ljube, rusku grupu poznatu po nacionalističkom imidžu.