Na jadranskoj obali ima gostiju, ali nema radnika

Poslije dvije pandemijske godine, koje su puno toga promijenile, turizam se u Hrvatskoj, kao i cijelome svijetu, vraća na staro. I brojke u predturističkoj sezoni na Jadranskom moru ukazuju kako bi ljeto 2022. godine moglo po broju posjeta i noćenja dostići, pa i premašiti do sada rekordnu 2019. godinu.

Podsjećanja radi, Hrvatska je 2019. godine ugostila 21 milijun turista, a u prvih pet mjeseci tekuće godine već ju je posjetilo tri milijuna gostiju što je gotovo tri puta više nego prošle godine.

Sve to pak ima i ogroman utjecaj na hrvatsko gospodarstvo koje se dobrim dijelom oslanja upravo na ljetnu turističku sezonu i prihode koji se ostvaruju tijekom ljeta.

Nedostaje 10.000 radnika

Unatoč činjenici što su brojna turistička odredišta već puna, iako se prave gužve tek očekuju, neke stvari izazivaju brige. To je prije svega nedostatak radnika u turizmu na što naveliko upozoravaju ne samo nadležni u ministarstvu nego i brojni vlasnici hotela, restorana, kafića, auto kampova… Radnika jednostavno nedostaje na svakome koraku i u svakom području tako da se postavlja pitanje koliko će to utjecati na usluge koje se nude i koje turisti koji dolaze iz cijeloga svijeta i očekuju.

Prema službenim procjenama, hrvatskom turizmu će ovoga ljeta nedostajati oko 10.000 radnika tako da zbog kroničnog problema Hrvatska pokušava radnu snagu pronaći u susjednim balkanskim državama, ali i u nekim zemljama Azije. Problem u tome planu predstavlja činjenica što je dobar dio mladih, na koje se moglo računati, ili već negdje zaposlen te ne može otići nigdje na 4-5 mjeseci ili su pak “trbuhom za kruhom” otišli u druge države zapadne Europe. Na taj način ispraznila se Slavonija, koja je bila godinama turistički bazen za radnike, ali i “bazeni” država poput Bosne i Hercegovine, ali i Srbije.

U pokušaju rješavanja problema nedostatka radnika Hrvatska je prošle godine ukinula kvote za strane radnike i tako primila najviše radnika upravo iz balkanskih država, koje nisu u EU, te iz Azije. Službeni podaci kažu kako je do lipnja ove godine izdano više od 51.000 radnih dozvola za strance, većinom u građevinskom sektoru, ugostiteljstvu i turizmu, što je gotovo dva puta više nego u istom razdoblju 2021. godine. Prema nekim procjenama očekuje se kako će ove godine biti izdano oko 100.000 radnih dozvola.

‘Zadovoljan radnik za kvalitetan turizam’

“Hrvatska može imati kvalitetan turizam samo uz kvalitetne i zadovoljne radnike. Ministarstvo odobrava stipendije za učenike i studente koji se obrazuju za ugostiteljsko-turistička zanimanja i zanimanja vezana uz razvoj posebnih oblika turizma. Iznos stipendije povišen je s 1.200 na 2.000 kuna (sa 160 na 266 eura). Pri tome smo rasteretili poslodavce jer 70 posto tog iznosa plaća ministarstvo. Time dugoročno vodimo računa da imamo što veći broj naših učenika u turističkom sektoru. Oni se na taj način vežu za tvrtke i ostaju tamo”, rekla je hrvatska ministrica turizma i sporta, Nikolina Brnjac.

S obzirom da ovaj problem pogađa cijelu Hrvatsku o toj temi govore svi, a najviše oni koji su najviše i pogođeni s ovim problemom. Tako je župan dubrovačko-neretvanski Nikola Dobroslavić rekao kako je potrebno ubrzati postupak zapošljavanja radne snage u turizmu iz trećih zemalja.

“Razumijemo da se provjere trebaju raditi, ali ćemo zajednički to pokušati ubrzati prema MUP-u”, rekao je Dobroslavić.

Ali nije sve niti u donošenju odluka na što ukazuju i mnogi sezonci koji su godinama radili na Jadranu tijekom sezone ili rade tamo i danas.

Kako je već spomenuto, područje Slavonije bilo je godinama najveći bazen za sezonske radnike na Jadranskom moru. Na tisuće radnika, prije svih mladih, odlazilo je u razne turističke destinacije već tijekom ožujka ili travnja i tamo ostajali sve kraja rujna ili početka listopada, odnosno dok god je bilo posla. Među njima niz je onih koji su bili zadovoljni, ali je i jako puno onih koji se nisu baš dobro proveli i sa sezone nose samo ružne uspomene. Na žalost, takve negativne priče se najbrže i šire te se o njima govori na svakom koraku.

Radno vrijeme od 15 sati

“Radio sam četiri sezone kao sezonac na Jadranskom moru. Bio sam u Dalmaciji i jedva sam čekao dan kada ću pronaći neki normalan posao i neću morati tamo raditi kao sezonac. Kada se sjetim što sam sve proživljavao kao mladić od 19-20 godina i ne čudi me što nitko ne želi više ići raditi na more. Neka osiguraju normalne uvjete za raditi, korektno radno vrijeme i dobru plaću i neće biti nikakvih problema ili će ih biti puno manje nego sada”, priča Vjekoslav K. iz Vinkovaca.

Prisjeća se kako je spavao u garaži koja je prilagođena bila za spavanje sezonaca. Radio je i po 15 sati na dan, a jako dobro se sjeća i ponižavanja koja je morao trpjeti jer nije imao drugoga izbora.

“Otišao sam prve godine u Zadar s 500 kuna (67 eura) jer nisam imao više. Znao je to i gazda koji mi je nebrojeno puta rekao da ako ne želim raditi mogu se vratiti u Vinkovce, da moram brže i više raditi, iako sam već radio po 14-15 sati dnevno. Radio sam sve što je tražio, pa mu čak i prao automobil. Ujutro sam ustajao slomljen. Tijekom cijeloga ljeta nisam imao niti dana slobodnog. Roditeljima nisam niti govorio kroz što prolazim, jer bih ih samo nasikirao. Kada sam se vratio kući, danima sam samo spavao. Kod njega nikada nisam više otišao. Kod idućih gazda bilo je ipak nešto bolje, ali ne opet idealno”, prisjeća se Vjekoslav.

U Istri je prije nekoliko godina, jednu sezonu, kao pomoćna kuharica radila i Dragana K. iz Vukovara. Odatle, kako kaže, nosi samo ružna iskustva.

“Tamo gotovo da ništa nije bilo kako treba. Jedno se obećavalo, a drugo je bilo. Smještaj je bio nikakav, imali smo samo hladnu vodu, a niti struje nije bilo uvijek. Radila sam po 14-15 sati dnevno, bez odmora i slobodnog dana. Glavni kuhar nije bio iz Hrvatske te ga ništa nismo razumjeli. Plaća je bila nikakva. Nismo smjeli izaći na glavni ulaz nego na stražnji. Nismo se smjeli miješati s gostima. Kada se sjetim svega toga prolazi me jeza i nije mi čudno što nema radnika za sezonu jer su sve otjerali. Sada bi i platili, ali nemaju više koga platiti”, kaže Dragana.

Poslije Istre dvije godine je radila u jednom hotelu na Rabu odakle pak nosi samo lijepa iskustva. Smještaj je bio hotelski, plaća dobra, a radilo se po osam sati dnevno tako da je imala vremena i za sebe. Znalo se tko što radi i nije bilo nikakvih problema. Kaže kako bi taj hotel uvijek preporučila za raditi.

‘Horor, psovanje, vikanje…’

Mara B. je imala je gotovo 60 godina kada je, kao kuharica, otišla raditi u restoran na Krku. I ona sa rada u sezoni nosi samo ružna iskustva.

“Ono tamo je bio horor. Posla je bilo puno, ali opet ne toliko da se nije moglo izdržati. Međutim, uvijek je bilo nekoga posla pa sam kao kuharica morala raditi i poslove koji nisu bili kuharski. Još gore je bila stalna vika i vrijeđanje. Vlasnik nas je stalno psovao, vikao… Radila sam tamo mjesec dana jer više nisam htjela. Nije me htio niti platiti, pa ga je zvao moj sin. Poslije toga radila sam u hotelu u Makarskoj gdje je bilo u redu. I smještaj i plaća su bili korektni. Gazda je bio super. Međutim, uvijek kada se sjetim rada u sezoni sjetim se kako mi je bilo na Krku. To ne bih nikome poželjela“, kaže Mara.

Među brojnim sezoncima su i oni koji godinama rade kod jednog te istog poslodavca. Ne mijenjaju poslodavca jer su zadovoljni uvjetima na poslu, plaćom… Mnogi od njih višak radnih sati ne naplaćuju nego ih pretvaraju u narađene sate tako da se vode kao zaposleni i poslije završetka sezone. Poslodavci ih kontaktiraju već početkom godine kako bi potvrdili njihov dolazak na posao, a dobivaju i nagrade ako pronađu nekoga novoga radnika.

Sve u svemu uz konkretne i brze mjere države i na poslodavcima je da puno toga promijene kako bi mogli osigurati radnike. Ako to ne naprave mnogi od radnika se rukovode starom izrekom: prvi put, posljednji put i nikada više.