Na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a vodiće se rasprava o BiH

Pred sjednicu i tokom nje biti vođen pravi ne-diplomatski rat; akteri se polako okupljaju, od Washingtona do New Yorka.

Na sjednici Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, zakazanoj za 11. maja, u srijedu, vodit će se rasprava o Bosni i Hercegovini (Reuters)

Na sjednici Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, zakazanoj za 11.svibnja, u srijedu, vodit će se rasprava o Bosni i Hercegovini … E, pa odmah da vam kažem da će pred tu sjednicu i tokom nje biti vođen pravi ne-diplomatski rat. Akteri se polako okupljaju, od Washingtona do New Yorka.

Dio Prvi

Zoran Tegeltija jeste predsjedavajući  Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, ali jeste i Dodikov čovjek od povjerenja. Dodik je rekao da će se „čuti njihov glas u svjetskoj organizaciji“, a onda je poslao svoje viđenje situacije u BiH u pismu koje su Rusi razdijelili članovima Vijeća sigurnosti u kojem se žali na OHR i Visokog međunarodnog predstavnika Chistiana Schmidta, koje je prije Dodika, legalno i pozvano, poslao redovni šestomjesečni izvještaj glavnom tajniku UN-a, a ovaj ga proslijedio Vijeću sigurnosti kojim ovog mjeseca predsjedavaju Sjedinjene Države. Ovo, naravno, nije prvo Dodikovo pismo Ujedinjenim narodima, a sva prethodna su završavala u kanti za smeće.

Kako i najnovije ne bi doživjelo istu sudbinu Dodik se sjetio Zorana Tegeltije koji, nevezano za sjednicu Vijeća sigurnosti, ide u New York na Forum o svjetskoj migraciji, koji organiziraju Ujedinjeni narodi. Ali, taj se forum održava od 17. do 20. svibnja, a sjednica Vijeća sigurnosti o BiH je 11-og. Pazite sad – Tegeltija odjednom ranije putuje u Sjedinjene Države i bit će u New Yorku od 9. do 13. svibnja, zatim ide u Washington, gdje je boraviti do 16-og, da bi se 17-og opet u Ujedinjenim narodima pojavio na Forumu o migraciji. Jeste li povezali stvari? Jeste, naravno.

Zoran Tegeltija želi govoriti na sjednici Vijeća sigurnosti 13.svibnja umjesto BiH ambasadora Svena Alkalaja na kojeg je Dodik alergičan. Dakle, to je taj pakleni plan. Tegeltija će Vijeću sigurnosti predstaviti nekakav srpski pamflet o stanju u BiH, zatražiti ukidanje OHR-a i za svu političku grozotu u Bosni i Hercegovini optužiti sve druge osim onoga koji je najodgovorniji – njegov stranački šef.

Ima toga još. Premijer Tegeltija ima ambiciozne planove i za Washington. Bolje rečeno, imao je. Htio se sastati s američkim državnim tajnikom Antonyem Blinkenom. Ali, Blinken je dobro obaviješten i vrlo pametan čovjek koji zna tko je Milorad Dodik. A, Milorad Dodik je čovjek pod dvostrukim američkim sankcijama, a upravo je Blinken bio potpisnik sankcija State Departmenta. Tony Blinken možda ne zna tko je Zoran Tegeltija, ali su mu rekli da je Tegeltija „potrčko Milorada Dodika!“ Sasvim dovoljno. Svi koji u ovo vrijeme dolaze u službenu posjetu američkom Državnom tajništvu moraju računati na dvije stvari. Prvo vas pitaju jeste li cijepljeni protiv COVID-a, a onda vas pitaju na čijoj ste strani – ukrajinskoj ili ruskoj. Dodik i Tegeltija su na ruskoj strani i nisu dobrodošli u State Department.

Ipak, BiH premijer će se sastati s bivšom američkom ambasadoricom u BiH Maureen Cormack koja je sada  Dekanica Škole vođenja i menadžmenta na Institutu za vanjske poslove. Bila je ona nekad zamjenica pomoćnika državnog tajnika za Europu i Euroaziju. Privremeno. Bivšu ambasadoricu Dodik voli isto koliko i Svena Alkalaja, ali Amerika je ovo, pa daj što daš. Oh, da – ne smijem zaboraviti – Tegeltija je želio vidjeti i direktora Svjetske banke, ali ljubazno mu je rečeno da direktor „nikako ne može“ … I on je Amerikanac, ako je to važno za ovu priču.

Tako je Dodikov premijer ostao u milosti nikog drugog do ruskog ambasadora u Ujedinjenim narodima kojeg svjetske diplomate zaobilaze po hodnicima kao da ima COVID i kugu zajedno. Ali, Zoran iz naše priče će ponosno koračati uz njega ne razumijevajući da ga to svrstava među fašiste ovoga stoljeća. Zanimljivo je da Zoran Tegeltija još nije otkazao svoju obvezu da bude u Briselu 11.svibnja. Za svaki slučaj – ako propadnu njujorški planovi, što ne bi on bio u Briselu.

Dio Drugi

E, sada – ako ste mislili da je priča gotova – onda se grdno varate. To je bio prvi dio priče o Dodikovom Zoranu, a sada pričica o Čovićevoj – Željani. Da toj Željani, Zovko. Ona će u Americi boraviti u isto vrijeme kada i junak iz prethodne priče, od 9. do 13. svibnja. „Zastupnica u Europskom Parlamentu u svojstvu potpredsjednice EPP grupe u Europskom Parlamentu zadužene za međuinstitucionalnu suradnju susrest će se s predstavnicima Kongresa, State Departmenta, UN-a i drugih međunarodnih organizacija. Tijekom putovanja će se u Chicagu susresti i s predstavnicima hrvatske zajednice” – tako piše u službenom priopćenju iz njenog kabineta. Željana Zovko je ozbiljniji igrač-ica od Tegeltije. Govori nekoliko jezika, predstavlja Europski Parlament, iskusna je diplomatkinja. Vidjet ćemo s kim će se vidjeti u Washingtonu. Znamo kakvu će ona priču ispričati. Uspud budi rečeno, u Ujedinjenim narodima nema nikakvog Čovićevog pisma. Barem, ne do sada.

Postoje dvije verzije priopćenja iz ureda Željane Zovko:

Prva verzija:

“Javljam Vam se ispred zastupnice u Europskom parlamentu Željane Zovko povodom njezinog putovanja u Sjedinjene Države koje će se održati od 9. do 13. svibnja 2022. godine. Zastupnica Zovko putuje u Sjedinjene Države u svojstvu potpredsjednice EPP grupe u Europskom parlamentu zadužene za međuinstitucionalnu suradnju kako bi se susrela s predstavnicima Kongresa i State Departmenta te UN-a i ostalih međunarodnih institucija. Također, tijekom putovanja će se u Chicagu susresti i s predstavnicima hrvatske zajednice.”

Druga verzija (u kojoj se ne spominje UN)

“Željana Zovko ovaj tjedan boravi u službenoj misiji u Sjedinjenim Državama u kojoj sudjeluje kao potpredsjednica EPP grupe u Europskom parlamentu zadužena za koordinaciju suradnje  s američkim Kongresom i Senatom ispred EPP grupe. Cilj misije je učvrstiti i poboljšati transatlantsku suradnju i potaknuti redovan dijalog između EPP grupe te zakonodavaca i različitih dionika u Sjedinjenim Državama. Zovko će posjetiti glavni grad, Washington D.C. te Chicago, a za vrijeme trajanja misije će se susresti s nizom američkih dužnosnika iz State Departmenta i zakonodavcima iz američkog Kongresa. Pored toga, susrest će se i s pripadnicima civilnog društva, vanjskopolitičkim ekspertima te predstavnicima hrvatskog iseljeništva u Sjedinjenim Državama.”

Dio Treći

E, ako ste mislili da je priča sada gotova, onda se grdno varate.

Zoran Tegeltija je po “političkom činu” stariji od veleposlanika Svena Alkalaja i posve je legalno da govori u ime Bosne i Hercegovine na sjednici Vijeća sigurnosti. Međutim, tko ima veći “politički čin” od premijera? Pa, predsjednik države, bolje rečeno – njih trojica. Dodik otpada, ima zabranu ulaska u Ameriku, Komšić je previše uvučen u cijelu priču, ali nije predsjednik Predsjedništva BiH Šefik Džaferović. Ako ga vidite preko vikenda pitajte ga hoće li ovih dana u Ameriku. Ako kaže da hoće onda će on govoriti na sjednici Vijeća sigurnosti, a ne Tegeltija. Šefika, naravno, šalje Bakir Izetbegović uz Komšićevu odobrenje i radost.

Dio Četvrti

Primjećujete možda da u priči nema nigdje Christiana Schmidta, koji je jedini pozvan od strane Vijeća sigurnosti da govori na sjednici. Prvi čovjek OHR-a to nije mogao učiniti u studenom prošle godine zbog blokade Rusije. Tada su zapadne zemlje pristale na takav scenarij zato što je na istoj sjednici na dnevnom redu bilo produženje mandata EUFOR-a u BiH na godinu dana. Tako i bi – Schmidt nije govorio, EUFOR je dobio mandat.

Sada, kao predsjedavajući Vijeća sigurnosti u svibnju, Sjedinjene Države bi mogle pozvati Schmidta da izvijesti Vijeće, nadajući se da Kina i Rusija vjerojatno neće moći dobiti potporu članova Vijeća sigurnosti da blokiraju njegovo sudjelovanje pozivanjem na proceduralno glasanje.

Članovi Vijeća sigurnosti mogu razmotriti i prihvaćanje predsjedničke izjave kojom se podržava kontinuirana relevantnost Daytonskog sporazuma uz poziv svim stranama da se suzdrže od retorike i akcija koje izazivaju podjele. Također bi se mogla predložiti revizija buduće uloge OHR-a u zamjenu za priznavanje Schmidtovog legitimiteta kao visokog predstavnika od strane RS-a i vraćanje pune ovlasti institucijama BiH. Predsjednička izjava nije rezolucija, nema obvezujući karakter, ali jeste značajan dokument.

To je naša ne-diplomatska priča koja će svoje finale imati u najpoznatijoj diplomatskoj zgradi na svijetu u iduću srijedu.

Izvor: Al Jazeera