Korjenić: Izbjeglički val iz Ukrajine će neznatno usporiti odlazak radne snage iz BiH

Tržište rada je jedno od najzahtjevnijih pitanja za vlast, ali i struku. Kako upravljati tržištem rada, kako praviti i provoditi strategije, kako odgovoriti na globalne promjene i procese, kako spriječiti ili nadomjestiti manjak radne snage, kako otvoriti tržište rada su neki od izazova sa kojima se suočavaju tranzicijske ekonomije Balkana. O ovim i drugim pitanjima razgovaramo sa dr. Omerom Korjenićem, analitičar tržišta rada.

• Prema istraživanjima Zavoda za zapošljavanje entiteta Federacija BiH kakav je odnos ponude i potražnje na tržištu rada?

– Prema administrativnim podacima evidentno je da se od januara 2021. godine ponovo smanjuje broj nezaposlenih osoba, a povećava broj zaposlenih i ovaj pozitivni trend bi se trebao nastaviti u narednom periodu. U sklopu istraživanja kretanja na tržištu rada za 2021/22. godinu, koje su provele javne službe za zapošljavanje u Bosni i Hercegovini na samom početku ove godine organizovano je i anketiranje poslodavaca. Konkretno, u Federaciji BiH anketirano je 1.288 poslodavaca, sa pet i više zaposlenih, a koji su iskazali značajnu potražnju za radnicima u 2022. godini, čak 6.349 radnika.

Najtraženija zanimanja III i IV stepena srednje stručne spreme u 2022. godini prema rezultatima anketiranja će biti: prodavač-trgovac, bravar, šivač, stolar, varilac, konobar, ekonomski tehničar, obućar, elektrotehničar, tesar, kuhar, informatičar i mašinski tehničar.

Za zanimanja sa fakultetskim obrazovanjem najveća potražnja, osim za ekonomistima i magistrima farmacije, iskazana je za radnicima iz IT sektora: inžinjerima elektrotehnike, sistem inžinjerima i programerima. Ovaj podatak potvrđuje činjenicu rasta broja zaposlenih u IT djelatnostima tokom 2020. i 2021. godine obilježenih pandemijom, a sve usljed povećane digitalizacije poslovnih procesa i jačanja prisustva informacionih tehnologija u društvu generalno.

Međutim, poslodavci su istovremeno iskazali da se suočavaju sa značajnim problemima u pronalasku radnika sa adekvatnim zanimanjem, znanjima i vještinama.

• Ekonomske migracije posljednjih godina u Bosni i Hercegovini imaju i negativne i pozitivne posljedice. Jedna od pozitivnih jest povećanje prosječne plate zbog manjka radne snage. Koje su još posljedice iseljavanja koje se osjete na tržištu?

– Jedan od značajnih faktora koji su uticali na stanje na tržištu rada su svakako povećane migracije bh. radnika ka državama EU, koje su bile usporene tokom strogih pandemijskih mjera u borbi protiv COVID-a 19. Međutim, popuštanjem ovih mjera trend migracija se povećava. Enormna potražnja za više stotina hiljada radnika svih profila u pomenutim državama EU, naročito zanatskih zanimanja iz oblasti građevinarstva, obrade metala, saobraćaja i zdravstva, kao i za IT stručnjacima, itekako je uticala na trenutno stanje na tržištu rada u Bosni i Hercegovini, ali i drugim državama na Balkanu.

Poslodavci usljed ovog pritiska posvećuju više pažnje na očuvanju trenutnih zaposlenika, između ostalog i kroz povećanje plaće, i sve teže dolaze do novih radnika koji su im potrebni da bi mogli povećati poslovne aktivnosti i očuvati postojeće poslovanje, ali i narudžbe iz inostranstva.

Ljetna sezona će dodatno zakomplikovati situaciju s obzirom na veliku potražnju hotela i ugostiteljskih objekata iz susjedne Hrvatske. Također, hotelijeri iz Njemačke i Austrije se također nakon stabilizacije epidemiološke situacije oslanjaju na strane radnike. Oko 35 posto radnika u ovoj djelatnosti u Njemačkoj su strani državljani.

Ogromni val izbjeglica iz Ukrajine prema državama Evropske unije će samo djelomično zadovoljiti potrebe evropskog tržišta rada i možda samo djelomično usporiti migracije iz Bosne i Hercegovine, ali to sigurno neće zaustaviti dalji trend odlaska domaće kvalifikovane radne snage. Situaciju u Bosni i Hercegovini dodatno otežavaju negativni demografski pokazatelji tj. negativni prirodni priraštaj što je vidljivo i kroz kontinuirano smanjenje broja učenika u školama.

• Da li veće plate mogu zadržati radnike u Bosni i Hercegovini ili su u pitanju širi društveno-politički odnosi?

– Pozitivnih pomaka u Bosni i Hercegovini u kontekstu tržišta rada i privrede sigurno ima i oni se prije svega ogledaju u povećanom izvozu, što je rezultiralo i rastom zaposlenosti. Plate su također bitan faktor i činjenica je da prosječna plata bilježi kontinuiran rast posljednjih nekoliko godina. Ali to je nedovoljno i poslodavci već duži period traže smanjenje poreza i doprinosa kako bi te uštede usmjerili u plate radnicima i na taj način sačuvali radnu snagu, a što bi se kroz potrošnju i indirektne poreze opet vraćalo u budžete. Treba napomenuti da je Vlada Federacije BiH početkom godine donijela odluku o povećanju najniže plate u ovom entitetu na 543 konvertibilnih maraka (oko 275 eura), što je u odnosu na prethodni period povećanje za 135 konvertibilnih maraka (oko 70 eura) ili 34 posto. Puni efekat bi se trebao vidjeti nakon usvajanja novog zakona o porezu na dohodak i zakona o doprinosima, kao i propisa o najnižoj plaći u Parlamentu Federacije BiH. Međutim, ni ove aktivnosti neće brzo riješiti problem zadržavanja radnika u Bosni i Hercegovini, jer tržište rada Njemačke, Austrije, Švicarske, Slovenije jednostavno velikom brzinom privlači radnu snagu s područja Balkana.

Ipak, potrebno je naglasiti da su u sklopu pomenutog istraživanja tržišta rada u Bosni i Hercegovini poslodavci iskazali prilično optimističan stav po pitanju očekivanih pozitivnih finansijskih rezultata ukupnog poslovanja, a to potvrđuju dobri rezultati u proizvodnji i izvozu posebno onih iz prerađivačke industrije. Naime, 70 posto anketiranih iz prerađivačke industrije, trgovine, građevinarstva i IT sektora u 2022. godini procjenjuje – planira rast obima poslovanja, povećanje potražnje za radnicima, ali i rast plaća radnicima u iznosu od najmanje 10 posto, što ukazuje na optimizam tj. očekivanje i nadanje poslodavca u poboljšanje poslovnog ambijenta.

• Već godinama neke države na Balkanu uvoze radnu snagu iz Azije, a ta praksa u Bosni i Hercegovini je prisutna posljednjih mjeseci. Koliko je nužno uvoziti radnu snagu iz Azije da bi funkcionisala ekonomija?

– U februaru ove godine bilježi se najniži broj nezaposlenih nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu (u Federaciji BiH 297.923 nezaposlenih, a ukupno u Bosni i Hercegovini 375.689 nezaposlenih osoba, za razliku od 2014. godine kad je zabilježeno 557.000 nezaposlenih) i taj trend će se prema projekcijama nastaviti. Ipak, broj nezaposlenih je još uvijek velik, ali je struktura nezaposlenih osoba veoma nepovoljna. Naime, 30 posto osoba koje su evidentirane kao nezaposlene su zapravo nekvalifikovani radnici tj. osobe bez ikakvih kvalifikacije. Sve ukazuje na to da je zapravo riječ o neaktivnim osobama koje i ne traže aktivno posao već su na evidencijama službi za zapošljavanje zbog korištenja određenih socijalnih prava koja stiču u statusu nezaposlene osobe. Treba imati u vidu i određeni broj onih koji već rade ali nisu prijavljeni u radni odnos tj. rade na crno. Ta činjenica sužava prostor poslodavcima u zapošljavanju novog potrebnog kadra.

U posljednje vrijeme javne službe za zapošljavanje i privatne agencije za zapošljavanje su pune oglasa o slobodnim radnim mjestima iz domaćih firmi, ali se ta slobodna radna mjesta sve teže popunjavaju zbog nedostatka adekvatnih radnika. Istovremeno, sve više stranih agencija za zapošljavanje se oglašava putem društvenih mreža ili organizuje sajmove zapošljavanja, te regrutuje domaću radnu snagu za poslodavce iz zemalja EU.

U takvoj situaciji neminovno je očekivati da će domaći poslodavci, ukoliko žele očuvati i unapređivati svoje poslovanje, zahtijevati zapošljavanje radnika iz istočnih zemalja i taj proces je već intenziviran, što se može vidjeti po strukturi izdatih radnih dozvola za strane državljane.

Bh. poslodavci su već zatražili od domaćih vlasti da se olakša i fleksibilizira proces zapošljavanja stranih radnika kroz izmjene zakonskih propisa, a u službe za zapošljavanje već pristižu zahtjevi za izdavanje radnih dozvola radnicima iz Nepala i drugih dalekih zemalja koji su spremni raditi u datim uslovima u Bosni i Hercegovini.

• Koje su nužne promjene u obrazovanju da bi proizvodili potrebnu radnu snagu za tržište rada?

– U okviru istraživanja tržišta rada koje su javne službe za zapošljavanje u Bosni i Hercegovini provele početkom ove godine 40 posto od anketiranih je iskazalo spremnost za prijem učenika i studenata na praktičnu nastavu i izjavilo da ima barem jedan od navedenih resursa (mentor, oprema, prostor i materijali). Najvećim dijelom se to odnosi na sljedeća zanimanja: prodavač, šivač, obućar, konobar, kuhar, automehaničar, CNC operater, varilac, plastičar, frizer, ekonomista, inžinjer elektrotehnike, magistar farmacije, mašinski inžinjer i stolar. Većina njih je spremna ponuditi mjesečnu naknadu učenicima i studentima tokom obavljanja praktične nastave u rasponu od 50 do 150 eura i više.

Nedostatak praktičnog znanja predstavlja značajnu prepreku u zapošljavanju u struci nakon završetka školovanja i ovaj podatak i resurs koji nude poslodavci bi trebale iskoristiti obrazovne institucije i ministarstva obrazovanja, kako bi kroz saradnju s poslodavcima omogućili praktičnu nastavu za svoje studente i učenike. Na taj način bi ih bolje pripremili za tržište rada. Svakako da je ovaj segment potrebno dodatno pravno uraditi.

Također, potrebno je kontinuirano unapređivati i prilagođavati upisne politike i nastavne planove i programe obrazovnih institucija (posebno srednjeg stručnog obrazovanja) u skladu s tehnološkim razvojem i potrebama poslodavaca uz kontinuirano promociju cjeloživotnog učenja.

Značajna intervencija bi svakako bila uspostava sistema stipendiranja učenika i studenata deficitarnih zanimanja na lokalnom i širem području.

Posebno bi važno bilo institucionalno i sistemski finansirati naučno-istraživačke projekte i institucije, te generalno ulagati u istraživanje i razvoj sofisticiranih tehnoloških rješenja i proizvoda, kako bi izbjegli status države s jeftinom radnom snagom i radno-intenzivnim i niskoakumulativnim djelatnostima, već se postepeno etablirali kao država s kvalitetnom radnom snagom i kompanijama koje su u mogućnosti proizvoditi tehnološki napredne i sofisticirane proizvode, od lijekova, preko softvera do jahti.

Najgora je situacija kada školovan kadar u koji su uložena značajna finansijska sredstva, vrijeme i ostali resursi napusti našu domovinu.