Vojna procjena: Oružje koje je potrebno Ukrajini za pobjedu

Pišu: Benjamin Johnson, Tyson Wetzel i J.B. Barranco

Ovaj rat je iz munjevite ofanzive osmišljene da zauzme glavni grad (ako ne i cijelu državu) prešao u brutalni rat iscrpljivanja osmišljen da uguši Ukrajinu. Na sjeveru, Rusija prelazi na taktiku opsade oko Kijeva i neposredni rizik ukrajinskog poraza je izgleda prošao. Ipak, Rusija je usvojila tzv. taktiku Grozni neselektivnih napada na civilne predjele i gotovo potpunog razaranja gradova. Na jugu, Rusija koristi takve taktike da razori Mariupolj i gotovo je završila jačanje kopnenog mosta od Krima do Donbasa.

Rusija će se uskoro okrenuti ka Odesi i pokušati uspostaviti kopneni most od Krima do Pridnjestrovlja u Moldaviji. Kada ostvari ove ciljeve, Rusija će vjerovatno krenuti u rat iscrpljivanja, ostavljajući Ukrajinu bez zaliha, blokirajući pristup Crnom moru i na kraju izazivajući glad jer ukrajinski poljoprivrednici neće biti u stanju da se brinu o žetvi.

Ruska vojna kretanja

Kada je u pitanju protivzračna odbrana, Rusija još nije uspostavila zračnu superiornost i zbog tog gubi veliki broj aviona. Ruske zračne snage su znatno povećale raketne napade na mete na dalekom zapadu Ukrajine. Malo je vjerovatno da će ijedna strana uspostaviti zračnu superiornost nad Kijevom u narednoj sedmici ili da će Rusija biti u stanju da uspješno sprovede zračni ili raketni napad na dobavljačke linije u Ukrajinu.

Prema ukrajinskom Ministarstvu odbrane, Rusija je izgubila 81 avion, 95 helikoptera i devet bespilotnih letjelica. Iako sve ukrajinske tvrdnje ne mogu biti potvrđene iz nezavisnog izvora, brojne fotografije i videosnimci potvrđuju velike ruske gubitke letjelica. Vjeruje se da je najveći dio gubitaka od raketa zemlja-zrak (SAMs), kao i od mobilnog, dugodometnog S-300 (SA-10) te prenosnih odbrambenih sistema ispaljenih sa ramena (MANPADS) kao što je raketa Stinger, koju je isporučio SAD. Rusija nije učinila eliminaciju mobilnih SAM-ova prioritetom, niti je izvršila pritisak za potpuno uništenje ukrajinskih borbenih aviona. Najzad, Rusija nije modifikovala svoju taktiku kopnenog napada i mnoge napade izvodi na maloj visini, što ruske avione stavlja u smrtonosni omotač MANPADS-a. Svi zajedno, ovi faktori su spriječili Rusiju da uspostavi zračnu superiornost i potpuno podrži kopnene invazione snage.

Kada je u pitanju trenutna zračna aktivnost, Rusija još izvodi gotovo 200 letova dnevno, iako mnoge borbene misije ostaju izvan ukrajinskog zračnog prostora. Istovremeno, ukrajinske zračne snage, koje su svedene na 56 borbenih aviona, izvode svega pet do 10 letova dnevno.

Rusija je 13. marta izvela napad krstarećim raketama iz zraka na ukrajinsku bazu za obuku blizu poljske granice. Bazu Javoriv su ranije koristili SAD i druge države NATO-a, za obuku ukrajinskih snaga o standardima NATO-a za oružje. Napad na Javoriv je demonstrirao rusku sposobnost da pogodi bilo koju metu u udaljenim dijelovima Ukrajine i osmišljen je da pošalje jasnu poruku SAD-u i NATO-u da Kremlj neće prihvatiti daljnju intervenciju NATO-a.

Dan ranije, Rusija je zaprijetila da će ciljati američke i evropske isporuke oružja Ukrajini. Uprkos agresivnoj retorici, Rusija trenutno nema sposobnost da uspješno zaustavi isporuke koje ulaze u Ukrajinu preko zapadne granice sa Poljskom. Ruske zračne snage do sada nisu pokazale sposobnost da identifikuju i unište pokretne mete.

Kopnene snage

Kako ovaj sukob prelazi u rat iscrpljivanja, Rusija prilagođava svoju strategiju i koristi taktiku opsade da napravi maksimalan pritisak. Rusija će sve više ciljati vanjsku materijalnu i ljudsku podršku Ukrajini, uključujući i pošiljke humanitarne pomoći. Osim toga, vjerovatno će pojačati svoje logističke sisteme kako bi podržala svoje snage tokom produženog rata.

Rusija koristi taktiku opsade protiv velikih gradova kako bi prisilila Ukrajinu da se preda. Rusija se ne obazire na neprijateljske ili civilne žrtve. Nedavno je izjavila da su pošiljke oružja sa Zapada legitimne mete, što vjerovatno ima za cilj da podstakne strahove NATO-a od eskalacije i uspori planove za daljnje pošiljke.

Kada je u pitanju ruska logistika, postoje izvještaji da je Rusija zatražila vojnu opremu i pomoć iz Kine što ukazuje na to da Rusija nije u potpunosti mobilizirala svoj vojno-industrijski kompleks za podršku produženoj kampanji. Očekuje se da će Rusija pojačati sisteme podrške svojim snagama.

Dok Rusija pojačava napade na zapadnu Ukrajinu, pojačavaju se i rizici za eskalaciju s NATO-om. NATO i Rusija trebaju pojačati napore da otvore linije komunikacije kao vid zaštite od neželjenih posljedica.

Rusija uglavnom dozvoljava humanitarne koridore u Rusiju ili Bjelorusiju, gdje Ukrajinci uglavnom ne žele ići i koristi ih kao propagandni alat. Isto tako, Rusija ograničava slobodu govora i medija za ruske građane, manipulirajući javnom podrškom u očekivanju dugog rata. No, Rusija gubi informacioni rat van države. Ukrajinsko vođstvo se suprotstavlja Rusiji impresivnim strateškim komunikacijama, što rezultira ubrzanom isporukom materijalne pomoći koja bi trebala pomoći Ukrajini da proširi svoj otpor.

Pomorske snage

Ruske snage postižu najveći uspjeh na jugu, gdje im koristi njihova pomorska superiornost na Crnom moru. Rusija će nastaviti napadati zapad duž obale da kompletira kopneni most iz Donbasa. Predviđamo da je Odesa sljedeća meta ruskih snaga. Budući da je riječ o najvećoj ukrajinskoj luci na koju otpada 80 posto pomorske trgovine ove države, njen gubitak bi učinio Ukrajinu bez izlaza na more.

Ukrajina tvrdi da je pogodila ruski brod “Vasilij Bikov”, vodeći brod patrolnih brodova Projekta 22160 sa višestrukim raketnim sistemima BM-21 Grad 122 mm (MLRS). Ako je to istina, ovo bi predstavljalo prvi gubitak ruske mornarice u sukobu.

Vjerovatnoća ruskog pokušaja suprotstavljenog amfibijskog napada na Odesu je mala. Rusi nemaju iskustva sa amfibijskim napadima i nedostaju im poveznice brod – obala kako bi efikasno proveli jedan takav napad protiv dobro branjene pozicije. Veća je vjerovatnoća da će se ruska pomorska pješadija pridružiti kopnenoj ofanzivi koja je već u toku. Loše isplaniran i loše izveden ruski napad na aerodrom Antonov početkom rata naglasio je koliko je pogrešno pokušati iskoristiti sposobnosti koje nisu pogodne za taktičku realnost na terenu. Amfibijska operacija protiv Odese bi bila slična greška, ali još skuplja.

Norvešku mornaričku udarnu raketu (NSM) trenutno koriste Norveška, Poljska i SAD i jedna od ovih država bi je lako mogla dostaviti Ukrajincima. Ovaj sistem je mobilan i ima domet od stotinu nautičkih milja. Raspoređivanje NSM-a oko Odese ima potencijal da poremeti rusku pomorsku podršku za ofanzivu Kremlja na jugu.

Pomoć SAD-a, saveznika i partnera

Pomorski putevi snabdjevanja za Ukrajinu ostaju potpuno odsječeni, a zračni putevi su ozbiljno ograničeni, ali kopneni putevi su i dalje otvoreni (uglavnom kroz Poljsku i Rumuniju). Rusija će u narednoj sedmici dati prioritet spriječavanju vanjskog snabdjevanja Ukrajine kroz zračno i artiljerijsko bombardovanje, zasjede i sabotiranje željezničkih linija.

Koja je oprema zaista potrebna Ukrajini? Fokus buduće sigurnosne pomoći usmjeren je uglavnom na avione. Budući da na raspolaganju imaju samo 56 borbenih aviona, ukrajinske zračne snage bi sigurno imale koristi od pošiljke borbenih aviona da se suprotstave ruskoj zračnoj nadmoći. Međutim, ne smatramo da su borbeni avioni najpotrebnija oprema koju ukrajinska vojska sada treba.

Procjena je da bi sredstva vazdušne odbrane sa kopna, sposobnosti odgovora na vatru i bespilotne letjelice (UAV) imali trenutan i značajan utjecaj na sukob od većeg broja boraca. Prema procjenama, ove tri ključne potrebe mogu ispuniti SAD, NATO i/ili Evropska unija.

Uspjeh Ukrajine u uskraćivanju zračne nadmoći Rusiji više je posljedica kopnenih sredstava zračne odbrane nego borbenih aviona. S-300 SAM sovjetske proizvodnje je bio veoma efikasan u ratu do sada. Mobilni sistem dugog dometa nastavlja da nanosi gubitke ruskim zračnim snagama tri sedmice od početka sukoba. Tri zemlje NATO-a: Bugarska, Grčka i Slovačka koriste S-300. Transfer ovih sistema, koje ukrajinske snage dobro poznaju, bi dopunio MANPADS na malim visinama kao što su Stingers i pružio bi moćnu protivzračnu sposobnost koja bi imala važniji efekt u sprečavanju ruske zračne superiornosti od dodatnih MiG-29. Posljednji izvještaji su ukazali na to da SAD i NATO saveznici sada šalju više sistema S-300.

Vatra protiv neprijateljskog oružja najuspješnija

Neuspjeh Rusije da razvije lokaliziranu zračnu superiornost spriječio ju je da iskoristi svoju brojčanu i tehnološku superiornost u zraku da potpuno podrži njenu kopnenu invaziju. Većina smrti i uništenja, međutim, dolazi od kopnene vatre kao što su MLRS, dugodometne artiljerije i minobacača. Najbolji način da se smanji brzina paljbe i razaranja iz ovih sistema je vatra protiv neprijateljskog oružja.

SAD je ranije slao radare za kontravatru Ukrajini, poslavši dva napredna radara AN/TPQ-30 2019. Veći broj ovih radara, koje Ukrajina već poznaje i zna ih koristiti, bili bi od pomoći i identifikovanju i lociranju ruskih zemaljskih sistema koji uništavaju ukrajinske gradove. Ukrajina je i prije ovog sukoba počela graditi vlastite sisteme MLRS, verziju svojetskog BM-30 sistema koji Ukrajinci zovu Vilkha-M.

Ukrajina je objavila desetke videosnimaka na kojima dronovi turske proizvodnje Bajraktar TB2 uništavaju ruska oklopna vozila i protivzračne odbrane. TB2 se može koristiti za prikupljanje obavještajnih podataka i uništavanje meta precizno vođenim oružjem. Ukrajinski ministar je izjavio da je Turska isporučila još ovih dronova Ukrajini. Bijela kuća je najavila da će poslati dodatnih stotinu „taktičkih“ UAV-ova Ukrajini.

Norveški NSM može se iskoristiti da poremeti rusku pomorsku nadmoć u Crnom moru i negira prednost koju im je dao na njihovoj južnoj osovini napredovanja. Poljska mornarica trenutno ima dvije obalne protivbrodske raketne divizije, svaka opremljena sa 12 kopnenih NSM-ova. Ovo je idealna varijanta sistema za odbranu Odese. Ako je Poljska spremna dati nekoliko NSM-ova Ukrajini, poljska vojska bi mogla obučiti Ukrajince u Poljskoj prije nego što isporuči projektile u Odesu.