Svijet u 2022: Ruska invazija na Ukrajinu obilježila godinu

Godina na izmaku počela je u znaku borbe protiv korona virusa a društvena polarizacija zbog mjera protiv Covida-19 i vakcinacije nastavila se u prvim mjesecima 2022. Međutim, dok se nova omikron varijanta virusa širila svijetom, desio se događaj koji je pandemiju bacio u drugi plan. U pet sati ujutro, 24. februara, Rusija je pokrenula invaziju na Ukrajinu, a ruski predsjednik Vladimir Putin nazvao je to “specijalnom vojnom operacijom”. Iako je Moskva već mjesecima nagomilavala vojsku i oružje uz ukrajinsku granicu u sklopu sukoba koji je počeo još 2014. sa aneksijom Krima, a američke obavještajne službe javno upozoravale da će zaista doći do invazije, za globalnu javnost je to bio šok jer su ruski zvaničnici uporno negirali da će napasti drugu zemlju.

Dvadeset i prvog februara, Rusija je priznala dvije samoproglašene republike Donjeck i Lugansk, poništavajući ranije mirovne sporazume iz Minska. Tri dana kasnije, naredila je veliku kopnenu invaziju iz nekoliko pravaca, između ostalog sa teritorija Bjelorusije, te napade širom Ukrajine, uključujući prijestolnicu Kijev. Za glavne ciljeve “vojne akcije” u Ukrajini proglašeni su “demilitarizacija” i “denacifikacija”, te odustajanje Kijeva od članstva u NATO-u i vojna neutralnost zemlje, na čemu je Rusija insistirala još od samita NATO-a u Bukureštu 2008, na kojem je potvrđeno širenje Saveza na Istok.

“Ruska invazija na Ukrajinu je ne samo događaj koji je obilježio ovu godinu, već će bez ikakave sumnje predstavljati događaj koji će oblikovati međunarodne odnose u godinama pred nama”, kaže za Al Jazeeru Siniša Vuković, profesor upravljanja konfliktima i globalne politike sa američkog univerziteta Johns Hopkins u Washingtonu.

Dodaje da su se time u 2022. godini u prvi plan ponovo vratile teme i principi za koje se dugo vjerovalo da su relikti prošlosti, prije svega kada je riječ o teritorijalnom osvajanju, kao i gaženje niza normi iz okvira međunarodnog prava koji se tiču rata.

Za Nevena Anđelića, profesora međunarodnih odnosa i ljudskih prava na londonskom Regent’s Univerzitetu, ruska invazija je također zasjenila sve što se dešavalo ove godine, te je rivalitet između Rusije i Zapada, koji je postajao i ranije ali se vodio nenasilnim sredstvima, početkom 2022. prešao tu granicu.

Nuklearne prijetnje

Iako je invazija pokrenuta brzo, napredovanje Moskve prema Kijevu zastalo je već u martu, a ruske snage povukle su sa fronta na sjeveru u aprilu, zbog velikog otpora ukrajinskih snaga potpomognutih vojnom opremom i oružjem sa Zapada. Na jugu i jugoistoku, Moskva je zauzela Herson u martu a zatim Mariupolj u maju, nakon duge opsade grada i borbi oko čeličane Azovstal. U aprilu počinje ruska ofanziva u Donbasu, a u julu Moskva tvrdi da je osvojila regiju Luganska. Međutim, ukrajinske snage u augustu pokreću kontraofanzivu na jugu a onda i na sjeveroistoku, a u regiji Harkova u septembru. Ubrzo nakon toga, Rusija proglašava aneksiju četiri djelomično okupirane regije, a u novembru Ukrajina preuzima kontrolu nad Hersonom nakon povlačenja ruskih snaga na istočnu stranu rijeke Dnjepar.

Invazija je ponovo, prvi put nakon Hladnog rata, oživjela i nuklearne prijetnje u Evropi. Predsjednik Putin odmah je stavio ruske nuklearne snage u stanje pripravnosti, podižući strahove da bi Rusija mogla upotrijebiti taktičko nuklearno oružje u Ukrajini nakon čega bi uslijedio totalni rat. Tokom narednih mjeseci Putin i ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov uputili su brojne nuklearne prijetnje. Dodatni strah od nuklearne radijacije izazvalo je rusko osvajanje nekadašnje nuklearne elektrane u Černobilu te aktivne nuklearne elektrane Zaporožje.

“Uspješno odupiranje Ukrajine ruskoj agresiji je možda i najbolje i najefikasnije preventivno djelovanje protiv izbijanja trećeg svjetskog, moguće nuklearnog rata. Treba imati na umu i da mnoge države koje imaju ambiciju da stvore vlastiti nuklearni program dobijaju argument više upravo iz činjenica da je Ukrajina za Rusiju bila laka meta iz razloga što se odrekla svog nuklearnog naoružanja. Takva percepcija će umnogome oblikovati naredne korake u multilateralnim pregovorima o razoružanju, što je čak i u doba Hladnog rata bio osnovni okvir kojim se preventivno djelovalo kako ne bi dolazilo do neželjenih eskalacija”, ističe Vuković.

 

Inflacija i energetska kriza

Ruski napad na Ukrajinu osim ogromnog broja žrtava izazvao je i novu izbjegličku krizu u Evropi. Također, ruske snage su prije nekoliko mjeseci počele bombardovati civilnu infrastrukturu u Ukrajini, ostavljajući stanovnike bez vode, struje i grijanja tokom zime.

Invazija je intenzivirala i globalnu energetsku krizu i inflaciju, koja je bila ranija potaknuta pandemijom. Evropske zemlje pogotovo su uložile napore da postanu energetski nezavisne od Rusije, koja je dugo vremena bila primarni izvor prirodnog gasa za kontinent. Zbog rata i sankcija Rusiji, izvoz žita iz dvije zemlje je prekinut, što je dovelo i do pritiska na globalni lanac opskrbe hranom.

“Ovo je godina prevarenih očekivanja i mračne politike velikih sila. Povratak u život nakon pandemije je potpuno osujećen ruskom invazijom Ukrajine. Posljedice rata u Ukrajini su katastrofalne po Ukrajinu, hiljade ubijenih, milioni izbjeglica, uništena infrastruktura”, ističe Aida Hozić, profesorica međunarodnih odnosa na Univerzitetu u Floridi.

Prema njenim riječima, posljedice se osjećaju i daleko od Ukraijine – od energetske krize do nestašica hrane – sa najtragičnijim efektima za one segmente populacije koji su već napaćeni godinama pandemije, žene, djecu, ostarjele i nemoćne.

“Inflacija se suzbija visokim kamatama i budžetnim restrikcijama, koji dodatno ruše zdravstvene i obrazovne sisteme širom svijeta. Budućnost kojoj smo se nadali je sada ograničena militarizacijom, i kao rezultat – velikim strahom i dubokom egzistencijalnom nesigurnošću”, naglašava Hozić.

Ujedinjenost Zapada i pomoć Ukrajini

Prema mišljenju Vukovića, najveći uspjeh svjetske politike ove godine je spremnost zapadnih zemalja, u prvom redu SAD-a, da vojno, logistički, obavještajno i finansijski pomognu Ukrajini kako bi se što efikasnije oduprijela ruskoj agresiji.

“Ti potezi za sada daju rezultate i doprinose prevenciji rasplamsavanja sličnih konflikata u drugim djelovima svijeta što bi neminovno dovelo do trećeg svjetskog rata.”

Saveznici okupljeni oko SAD-a tokom cijele godine su uvodili rigorozne sankcije Rusiji, dok se istovremeno skupljala pomoć Kijevu, pogotovo u oružju i vojnoj opremi, uključujući rakete Javelin, te raketne sisteme kao što su HIMARS i NASAMS. Važnu ulogu u ratu imaju i dronovi, turski Bayraktar TB2 koje je Kijev nabavio još 2019, a koji su se pokazali vrlo korisnim pogotovo na početku invazije, te dronovi kamikaze koje je, prema procjenama stručnjaka, Moskva prije nekoliko mjeseci kupila od Irana.

SAD je pružio najviše vojne i druge pomoći Ukrajini, gotovo 17 milijardi dolara, a kolika je američka podrška Kijevu ukazuje i posjeta ukrajinskog predsjednika Bijeloj kući na kraju godine. EU je također prvi put u historiji osigurala jednoj državi smrtonosno oružje. Njemački kancelar Olaf Scholz je tri dana nakon invazije u Bundestagu najavio “prekretnicu”, povećavši vojni budžet za čak 100 milijardi eura i najavivši vojnu pomoć Kijevu.

Ipak, NATO i njegove članice odbile su poslati svoje snage direktno u Ukrajinu ili uvesti zonu zabrane letenja iznad zemlje, a američki predsjednik Joe Biden upozorio je da bi to značilo direktni sukob sa Rusijom i opasnost od šireg rata. Također, zbog ruske invazije, Moldavija i Ukrajina u junu su dobile status kandidata za članstvo u Evropskoj uniji, dok su, Švedska i Finska, dvije zemlje koje historijski nisu bile u vojnim savezima, odlučile u maju da traže članstvo u NATO-u. Tom putu se jedno vrijeme protivila Ankara, tražeći izručenje kurdskih boraca iz dvije zemlje. Također, turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan pokušavao je u ratu da se pozicionira kao posrednik između dvije zemlje, često pozivajući na pregovore, s obzirom na turske interese u odnosima sa obje države, zbog čega Ankara izbjegava i uvesti sankcije Moskvi. S druge strane, Peking nije želio napad na Ukrajinu nazivati ruskom invazijom i uvesti sanckije Rusiji, ali također nije ni poslao vojnu pomoć Moskvi.

Tenzije oko Tajvana

Istovremeno, između ove druge ekonomske sile na svijetu i Tajvana i ove godine rasle su tenzije, a vrhunac su dosegle sa posjetom predsjedavajuće Zastupničkog doma američkog kongresa Nancy Pelosi otoku. Prethodno je Biden upozorio da će SAD vojno zaštititi otok ako bude napadnut, što je bila neuobičajena retorika za jednog američkog predsjednika s obzirom na decenijsku američku politiku strateške neodređenosti u slučaju napada Kine na Tajvan.

S druge strane, tokom govora na 20. kongresu kineske vladajuće Komunističke partije, kineski predsjednik Xi Jinping ponovio je da će se Kina i Tajvan ujediniti, “ako treba i silom”. Na kongresu u novembru, Xiju je potvrđen i treći mandat na čelu zemlje, čime je učvrstio svoju poziciju namoćnijeg vladara komunističke Kine od Mao Cetunga.

“Prvi, osnovni događaj ove godine je ruska invazija, ali imamo isto i jedan radikalniji razvoj događaja oko Tajvana”, objašnjava Anđelić, dodajući da trenutno dolazi do premještanje fokusa sa Atlantika na Pacifik, jer su sada tu koncentrisane najveće ekonomske sile.

“Kina na jednoj strani, Amerika na drugoj, i cijeli niz nekih regionalnih sila koje su tu prisutne, poput Japana, Južne Koreje, Australije, ambicioznih zemalja poput Vijetnama, Indonezije, Malezije. Tu se na neki način podgrijava potencijalni, srećom nenasilni sukob interesa svih tih zemalja koje su formirale neke blokove. Formiranje bloka između Australije, Indije, Japana, SAD-a i Britanije je nešto što će u doglednom periodu privlačiti pažnju, pratit će se reakcije Kine, ali i drugih zemalja u tom dijelu svijetu”, ističe Anđelić.

Prema mišljenju Vukovića, događanja u Ukrajini prevazilaze regionalne okvire i također utječu na pitanje Tajvana.

“Tok rata i ishod ruske agresije će nesumnjivo oblikovati naredne korake koje su možda već planirale vlasti u Pekingu kada je u pitanju Tajvan. Sličan čin agresije bi zasigurno pomjerio centar teže na Daleki istok, i otvorio mogućnost globalnog konflikta.”

Kako dodaje, ruska agresija je pokazala slabosti međunarodnih normi i konvencija na kojima su se bazirali odnosi između suverenih država i garantovali njihovi teritorijalni integriteti i suvereniteti.

Protesti u Iranu

S druge strane, na Bliskom istoku ovu godinu su zasigurno zabilježili protesti protiv teokratske vlasti u Iranu, kada je djevojka Mahsa Amini preminula u pritvoru policije za moral nakon što je u septembru privedena zbog “neprikladnog” pokrivanja. Protesti su se raširili po zemlji, ali i u svijetu, a Iran je izbačen iz Komisije UN za status žena, dok su SAD i EU uvele dodatne sankcije Teheranu. Istovremeno, nuklearni pregovori sa Iranom nisu rezultirati nekim dogovorom.

“Na Bliskom istoku ove godine imamo sirijski rat koji je neriješen, humanitarnu krizu u Jemenu, a također se dodaje ozbiljnoj situaciji koja je uvijek na rubu prelijevanja u sukob i to neriješeno palestinsko pitanje gdje su generacije ljudi u izbjegličkom statusu već desetljećima, govorimo skoro o punom stoljeću. Radi se o sklanjanju fokusa pažnje svjetskih moćnika sa ovog dijela svijeta sve dok se se bezbjednosno potencijalno ne ugroze osnovni nacionalni interesi zemalja koje pripadaju nekom zapadnom bloku”, smatra Anđelić.

U slučaju Irana, dodaje, pitanje je koliko je nezadovoljstvo režimom rašireno i koliko je režim snažan te vjeruje da će i u narednoj godini doći do sukoba sa vlastima od strane dijela iranskog stanovništva.

‘Stvaranje novog svjetskog poretka’

Ovu godinu obilježili su i američki međuizbori u novembru, na kojima su republikanci preuzeli kontrolu nad Zastupničkim domom, a demokrate zadržale kontrolu nad Senatom. Početkom septembra preminula je britanska kraljica Elizabeta u 96. godini, a veliki Britanija je u 2022. imala čak tri premijera. Sjeverna Koreja je tokom cijelegodine izvodila testiranja raketa, uključujući i prvo lansiranje rakete preko teritorije Japana od 2017.

U Izraelu su održani peti izbori u četiri godine a Benjamin Netanyahu je najavio svoj šesti premijerski mandat sa “najdesnijom” vladom do sada. U novembru se u Istanbulu desio napad u kojem je ubijeno šest a ranjeno više od 80 osoba. Ankara je za napad optužila kurdske separatiste te pokrenula udare na Kurde u Siriji i Iraku. Isti mjesec, u Egiptu je održan globalni klimatski samit COP27.

Za Vukovića je upravo najveći promašaj svjetske politike ove godine “krajnja nezainteresovanost i pasivnost koja je bila primjetna u okviru ovogodišnjeg COP-a”.

“Postaje izvjesno da multilateralni forum u okviru kojeg se diskutuje o klimatskim promjenama nikako da se transformiše iz platforme za diskusiju u platformu za pregovore. A ovako egzistencijalno pitanje, kojem nepovratno ističe vrijeme, zaslužuje mnogo veću dozu političke hrabrosti i državničkog vizonarstva od pukog spektakla na nekoj od turistički atraktivnih lokacija širom svijeta, kao što je ovogodišnji susret na Blaiju u Indoneziji.”

Hozić smatra da je teško izdvojiti bilo kakve uspjehe svjetske politike u ovoj godini, te napominje da sve što se dešava ukazuje na sve veću polarizaciju, ne samo u unutrašnjoj politici u zemljama širom svijeta, nego i u svjetskoj.

“Globalna mapa se ponovno prekraja u malom broju svjetskih prijestolnica. Pučevi izbijaju na sve strane. Neki protesti daju nadu, dok nas drugi vraćaju u prošlost. Za zemlje Balkana, Berlinski Kongres 1878. sada izgleda kao primjer transparentnosti u odnosu na trenutne mahinacije i dogovore iza zatvorenih vrata. U međuvremenu, suočavanje sa klimatskim promjenama se stalno odgađa ili nacionalizuje, kao sto je slučaj sa nedavno usvojenim mjerama u SAD-u.”

Smatra da su to sve problemi koji će se samo intenzivirati naredne godine – ili narednih godina, te da nas očekuje period političkih i ekonomskih previranja, razgraničenja i sukoba.

“Malim zemljama će biti teško da prežive bez patronata velikih sila. Grupe koje su zadnjih decenija povećale svoja prava, žene, LGBT, rasne manjine, morat će da prave kompromise sa nacionalistima da bi uopšte održali i to malo prava što imaju. Ekonomske razlike se neće smanjiti, glad će ljude tjerati na migracije, ali će one biti strogo kontrolisane”, ističe Hozić.

Anđelić također smatra da nas očekuju ponovne migracije koje su bile zaustavljene tokom pandemije a prema njegovom mišljenju sve što sve dešava u proteklih nekoliko godina, kao i ono što nas očekuje, je ustvari nastojanje da se uspostavi novi svjetski poredak.

“Međutim, nema konsenzusa kakav bi to poredak bio, prvenstveno koje bi to bile glavne sile u tom poretku, da li bi to bio bipolarni svijet sa SAD-om i Kinom na čelu, ili multipolarni svijet u kojem Rusija iskazuje svoju ambiciju. Zbog toga je Putin izvršio invaziju na Ukrajinu.”